Individualizam i solidarnost
MAROON
Blog - rujan 2006
petak, rujan 29, 2006
U jučerašnjem "Otvorenom" glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak rekao je da je prosječna ocjena Sanaderove Vlade 2,65 i da je HDZ iznimno zadovoljan njome. Pa to je fantastično! Ovo je jedna od izjava koja može ići u "shit of the week". U objašnjenju te ocjene cijenjeni gospodin Jarnjak je rekao da niti jedna svjetska vlada ne dobiva više od 3. Ta ocjena pokazuje veliko nezadovoljstvo građana ovom vladom, ako je HDZ zadovoljan nezadovoljstvom građana njihovom vladom onda je meni to u redu i neka se onda ne hvale sa Vladom kojom su ljudi nezadovoljni. Još je gospon Jarnjak rekao da njihova kampanja nije ni počela. Ja se sa time slažem jer HDZ nije ništa napravio od kada je došao na vlast pa sukladno tome oni zaista ne vode nikakvu kampanju. Osim onu za svoj džep.

Još me jedna izjava Ive Premijera zasmetala, a to je ona u kojoj je rekao da on ima pravo služiti se državnim avionom za svoje privatne posjete. Ivo Sanader u svojoj imovinskoj kartici ima upisano da posjeduje automobil (stanoviti Renault 8 iz 1968. godine) pa je sa njim mogao u svoj privatan posjet veronskoj operi. Ne razumijem kojom se logikom služi premijer kada izjavljuje ovakve gluposti, ako ima pravo koristiti državna prijevozna sredstva za privatne interese, to znači da smije korisiti državne institucije za privatne interese. Tako da me nakon ove izjave neće čuditi da Sanader kaže da je poslao pet policajaca da mu utjeraju dug, da je iskoristio dva-tri suca u svojim privatnim parnicama, da je njegova baba išla preko reda u bolnici jer on je ipak premijer, pa neće valjda njegova baba čekati u redu kao sva ostala stoka sitnog zuba ove države...


maroon @ 12:44 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 27, 2006
Potaknut raznim raspravama koje se u zadnje vrijeme vode o imigracijskim politikama raznih zemalja htio bi ukazati na licemjerje Velikih. Svaka država koja se smatra bogatom zemljom razvijene demokracije do toga je naslova došla iskorištavajući radnu snagu. Počevši od VB i Francuske, velikih kolonijalnih sila koje su svoja carstva izradili na nekim drugim područjima daleko od svojih zemalja, pa do SAD-a koja je moderni (i najuspješniji) imperijalist. Uz te "vanjske" izvore jeftine radne snage mnoge su zemlje zbog svoga razvoja morale i "uvoziti" radnu snagu. Kako je najjednostavnije doći do dobiti preko jeftine radne snage tako su zemlje počele uvoziti te radnike iz siromašnih država. Ti su radnici godinama stvarali carstva, a za uzvrat su morali biti sretni što žive u "razvijenim demokracijama". No, i ti ljudi su (potaknuti dobrom filozofijom "Zapada" o ljudskim pravima) počeli tražiti veća prava za sebe. Počeli su tražiti jednaka prava kao i domicilno stanovništo. Kada su im rekli da budu sretni što imaju malo kruha i mali stan u predgrađu nekog velikog grada imigranti su počeli osjećati mržnju koju "starosjedioci" prema njima gaje. Najgori i najpotplačeniji poslovi su bili njima namjenjeni, oni su se dolaskom u veliku zemlju pretplatili na najteži rad koji domicilno stanovništvo nije željelo raditi. Porastom globalizacije i otvaranjem "zemalja trećeg svijeta" za stalno iskorištavanje domaći imigranti više nisu potrebni. Oni nisu potrebni jer traže prava, a u "zemljama trećeg svijeta" nitko nema pravo tražiti prava i države sirotinju drže u šahu. Onda se najednom dogode nemiri u Francuskoj i svi se začude. Pa kako se to dogodilo, a mi smo im pružili dom? Nisu ni ti imigranti više glupi, oni znaju da su oni bili pokretačka snaga tih "zapadnih zemalja" i sada traže naplatu. Ako je ne dobiju oni će i dalje izražavati bunt. I što se nakon toga dogodilo? Zbog tržišne logike koja kaže da je bolje proizvoditi majice u Kini (gdje je dijete vrlo jeftino kada radi) nego je proizvoditi u SAD-u domaći imigrant je višak, šljam toga divnog društva, crni prosjak na ulici. On od poniznog radnika postaje onaj koji pali aute noćima i sukobljava se sa policijom. On postaje čovjek kojemu su sva prava "zapadnog svijeta" stala na onom pravu da postane jeftina radna snaga koja ne može napredovati u državi za čije je bogatstvo potratio cijeli život. On je potratio život da bi Amerikanci imali 400 milijardera... I onda se čude terorizmu i buntu...




maroon @ 22:15 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, rujan 26, 2006
Prokleto neorginalan naslov... Danas bih pisao o tome kako su Hrvati previše opsjednuti političarima i politikom. Za mnoge stvari znam reći da je u svijetu iste kao i kod nas, ali za ovu temu mi se čini da smo ipak fanatičniji od ostatka svijeta. Svatko od nas je uvjeren da bi bio odličan diktator i da bi njegova diktatura bila najbolja za sve. Svatko od nas zna tko su korumpirani političari, koji političari lažu, koji ne ispunjavaju obećanja, koji idu u Crkvu, koji imaju braću Srbe, a kojem je tata bio na najvišim partijskim mjestima...

Prestanimo sa takvom praksom i recimo tim egoistima da nas ne zanimaju. Rasprave koje se vode u zadnje vrijeme, a vode se od strane političara, jednostavno su negledljive. Količina mržnje koju jedan političar može prosuti u pola sata je ona količina koju normalan čovjek u normalnoj ljudskoj komunikaciji ne prospe cijeli svoj život. U svim djelatnostima kojih se političari taknu nastane takva atmosfera nepovjerenja i ljudi koji su u svome životu pitomi i dragi postaju zvijeri koje jedu druge ljude. Ta strast u raspravama političara oko nekih benignih stvari je naprosto bolesna.

A bolesni ljudi bi se trebali liječiti. Jedna injekcija antiegoitisa i antisamoljubljitisa trebala bi svakome političaru. Na državnoj ili na lokalnoj razini to je ista stvar. Čak je i na lokalnoj razini to i gore jer su se dva susjeda sposobna potuči u birtiji kada pričaju o nekoj raspravi u Saboru. Kada pričaju o nogometu su si super, kada pričaju o Big Bratheru zajedno pljuju stanare, kada pričaju o berbi brzo se slože... Ali o politici, tu se tuku i lete flaše, čaše i drugi tupi predmeti. Pa smirimo strasti, kada bi ih smirili shvatili bi koliko su glupe sve te rasprave. Posebno među ljudima koji nisu profesionalni političari. Oni koji su profesionalni političari su za shvatiti jer oni zarađuju na podjelama među ljudima, njima treba sukob jer ih ljudi inače ne mogu razlikovati. Pa cijela suština sukoba Hrvatska-Slovenija svodi se na to da dvije desne Vlade trebaju vanjske neprijatelje, a onda su političari zbrojali dva i dva te su shvatili da sukob oko granice odgovara i jednima i drugima. I zato bi ja trebao mrziti Slovenca? Pa, jebite se, neću!

maroon @ 22:23 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 24, 2006
...bogati se bogate još više. To je otprilike sukus američkog imperijalizma, a danas smo dobili podatak da je Bushev imperijalni rat u Iraku odnio jednak broj američkih žrtava kao i napad na WTC. Znači broj Amerikanaca koje je neizravno ubio Osama bin Laden i njegova suluda odluka je 2973, a broj Amerikanaca koje je neizravno ubio Bush svojim ratovima za imperij je 2695 u Iraku i 278 u Afganistanu. Tko je veći neprijatelj Amerike? Bush ili bin Laden? Još je jedna statistika vrlo zanimljiva, u Drugom svjetskom ratu su se u američkoj vojsci borili pripadnici svih ekonomskih staleža podjednako dok se u ratovima nakon toga bore večinom siromašniji građani. Među Amerikancima koji su umrli za "iračku slobodu" su 34% pripadnici iz najnižeg sloja društva, polovica je iz srednjeg sloja dok su oni bogati zastupljeni sa 17%. Iz Busheve familije nije umro nitko, naravno, a ne vjerujem da je umro i netko iz obitelji političara koji su glasali za rat u Iraku. Ne vjerujem da su direktori multinacionalnih kompanija svoju djecu poslali u Irak, oni će ih tamo poslati kada se situacija smiri i u Iraku se razvije turizam koji će pokazivati zemlju u kojoj su sačuvani samo izvori nafte. Broj iračkih žrtava nije nikada bio niti bitan, ali ja ću spomenuti tu smiješnu brojku od 50 000 mrtvih ljudi, što je jednako broju ljudi u jednom većem zagrebačkom kvartu. Živjela sloboda koju daje veliki imperij! Živjela kolonijalna politika! Živjela Busheva buržoazija i njihovi glupi pobornici! Živjela smrt!
maroon @ 22:15 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Što će obilježiti kampanju? Međusobno prepucavanje dviju najvećih stranaka o tome koja je od njih dvije gora... U cijelom tom kolopletu afera koje nas očekuju u narednih godinu dana političari neće raditi apsolutno ništa osim tračanja protivnika. Nikakav čvrsti program mi nećemo vidjeti, a tu dajem akcent na riječ "čvrsti" jer se sjećam famozne "jamstvene kartice" za koju je današnji premijer tvrdio da je ugovor sa građanima, ali on očito svoj dio ugovora nije ispunio. Hoće li se povući zbog toga? Naravno da neće, zašto bi se povukao kada je on najljepši, najpametniji i daleko najbolji izbor za hrvatskog birača. Zašto je najbolji izbor? Zato što svoje kulturno uzdizanje (čitaj: slušanje milozvučnih opernih arija) plača novcem poreznih obveznika... Sve i da je platio račun za hotel nije platio onaj za avion, a išao je sa državnim avionom. Što se cijele te afere tiće, izgubila se priča o tome da Hrvatska država gubi svoju jaku farmaceutsku tvrtku. To je ona tvrtka koja je mogla proizvoditi jeftine lijekove za hrvatske građane uz pomoć države. No, hrvatski će građani plačati skupe Barove lijekove jer razni žužuli, sanaderi i ne znam više koji ljudi bliski vlasti imaju jasan (materjalan) interes. Da li je PDV smanjen u Sanaderovom mandatu? Nije... Imamo li ekološki-ribolovni pojas koji funkcionira kao takav? Nemamo... Hoće li Račan poduzeti mjere koje bi ojačale socijalnu državu? Neće... Sigurno neće jer put do EU ne vodi jačanjem centralne države u područjima zdravstva, socijale i mirovina. Zašto ne vodi, jer strane tvrtke na taj način neće moći iskorištavati hrvatskog radnika koji mora biti nezaštičen i jadan da bi radio za malu plaču za američko-europske milijardere koji kakaju na zlatnoj tuti... Zato kažem: Ne birajmo nikoga, zaista su svi isti po načinu razmišljanja, a poštenje i druge stvari zbog kojih simpatiziramo političare nisu bitni u njihovom djelovanju... Meni je Račan simpa čovjek, ali jebiga,  kad nema muda skrenuti sa glupog puta za koji svi ti nemaštoviti političari smatraju jedinim mogućim...


maroon @ 00:25 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, rujan 22, 2006
Katastrofalan podatak za svakog poštenog stanovnika zemlje je da popis 400 najbogatijih ljudi u SAD više ne sadržava milijunaše nego milijardere. Neka mi netko onda tvrdi da je današnja liberalna demokracija poštena kada na jednoj strani ljudi umiru od gladi, a sa druge strane čovjek zarađuje milijun dolara na sat. Ne želim da mi itko više tvrdi da demokracija predstavlja volju građana jer niti jedan normalan građanin ne želi ovakvo ekstremno raslojavanje društva koje prelazi svaku granicu... Ono što želim je da mi netko objasni kako se uz tolika bogatstva u rukama malog broja ljudi ne može pokrenuti proizvodnja hrane koja bi svakome čovjeku na zemlji omogućila hranu. Ne to ovaj sustav ne želi, jer ako mogu smisliti kako da okrenu toliku zaradu vjerovatno mogu smisliti i nešto korisno za čovječanstvo kojega su djelom. Ako netko može smisliti kako da ljude turistički šalje u svemir, pa trebao bi biti u stanju i smisliti nešto korisno. Na kraju krajeva tko im je priskrbio to bogatstvo? Radništvo koje radi za crkavicu od koje ne može preživjeti, mali Kinez kojega je obitelj prodala da bi se prehranila, žene koje u svakom društvu rade najpotplačenije poslove. Tko ih u njihovome bogaćenju podržava? Vlade država koje su preglupe da bi shvatile da je bit vladanja osiguravanje egzistencije njihovih građana, a ne sljeđenje jeftinih koraka za porobljavanje ekonomija od strane MMF-a i Svjetske banke... Ma, ćemu se ja ovdje uopće ljutim? I sam ću na kraju završiti u nekoj od podružnica neke multinacionalne kompanije i bolit će me kurac za sve ove podatke... Dao Bog da svi mi skupa noćas sanjamo malog Kineza i Indijca kako mrtvi leže na krvavim novčanicama američkih bogataša, dok bogataši kakaju na zlatnoj tuti...


maroon @ 22:41 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
...pa je onda red da svim Muslimanima čestitamo taj bitan događaj u njihovoj vjerskoj godini... Naš predsjednik je poslao čestitku muftiji Omerbašiću i svim islamskim vjernicima... Inače,  četvrti stup islama je ramazanski post, a on se obavlja u devetom mjesecu islamskog kalendara a to je ujedno i mjesec kada je Muhamed dobio prvu objavu. Muslimani u ovom mjesecu moraju postiti (što znači da ne smiju jesti od zore do zalaska sunca), moraju se suzdržavati i pića i spolnih odnosa. Nakana je ramazanskog posta da vjernike potakne na razmišljanje o njihovoj krhkosti i ovisnosti o Bogu te ih usredotoćuje na duhovne ciljeve i vrijednosti... I tak, ovaj post je u svrhu prosvjećivanja o drugim religijama...
maroon @ 17:17 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 20, 2006
Kako  funkcioniraju stvari? Kada su u bivšim "komunističkim" zemljama izbili nemiri i oni bili utišani policijskim palicama onda se to zvalo nasiljem nad građanstvom i ljudima svojih država i bilo je vrlo negativno. Kada Mađarska sada, a Francuska prošle godine policijskim pendrekom (onim istim) utjeruje red onda je to funkcioniranje pravne države. Kada su u Jugoslaviji ljudi zatvarani u zatvor zbog toga što su širili nacionalizam i radili nerede zbog svoje nacionalnosti onda je nasilje nad njima bilo neopravdano, a da danas grupa anarhista počne rušiti današnje "demokratsko" uređenje njihovo zatvarenje bi bilo pozitivno. Što se bitno promjenilo između zemlje koja je imala jednu partiju i zemalje koja (sada) ima više partija koje jednako misle? Što se mene tiče, ništa se nije promjenilo: i tadašnja i sadašnje vlasti svoje (sveto) mišljenje pretočeno u zakone brani policijskim penderkom. Da li današnji policajac nježnije tuče od nekadašnjeg milicajca? Ne vjerujem baš u to...

U nekom davnom kraljevstvu ljudi koji su podržavali svoga vladara (tj. kralja) opravdavali su represiju koju je taj kralj primjenjivao prema svojim protivnicima. Danas je stvar jednaka: kada bi Sanader tukao prosvjednike jer su došli prosvjedovati na Markov trg HDZ-ovci i podržavatelji Vlade vjerovatno bi taj čin smatrali uvođenjem reda. Priznajmo sami sebi da ono što se zove uvođenje reda je represija nad onima koji ne dijele dominanatno mišljenje u društvu. Tako oni koji nisu dijelili mišljenje komunističke partije 1971. godine su dobili pendrekom, a danas oni koji ne dijele mišljenje mađarskog premijera isto tako dobijaju batine. Vladajuča se kasta čuva tako da oni koje zovemo "čuvarima reda" tuku one koji se ne slažu sa zakonom. Bilo financijska ili fizička represija ona će uvijek biti represija i ona će uvijek čuvati vladajuču klasu...


maroon @ 22:02 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Prvi odgovor na ovo pitanje je zato što je to vojno-politički savez, a iz vojno-političkih saveza ne može se dobiti ništa osim ratova i sukoba. Vojni savez znači da u trenutku kada taj savez odluči ići u rat protiv nekoga mi moramo svoju vojsku slati u agresiju. Zapitajte se želite li da u vaše ime netko ubija druge ljude? Ja ne želim, a budući da sam svoju suvrenost kao ljudsko biće (pod prisilom i bez izbora) prenio na svoju državu, ako ona odluči ići u agresivne ratove onda sam ja odlučio ići u agresivne ratove. Ja ne želim biti agresor na drugu državu, a bilo bi licemjerno od hrvatske politike voditi takvu politiku. Zašto? Zato jer smo svoj domovinski rat (s pravom) opravdali kao obrambeni i oslobodilački. U trenutku kada ćemo svoju vojsku slati u druge zemlje u agresivne ratove mi ćemo se naći u poziciji Srba koji su došli u Hrvatsku osvajati drugu zemlju.

U vojno-političkom savezu mi moramo prihvatiti da ćemo zbog interesa jačih u njemu morati voditi i neke ratove koji nama neće donijeti nikakvu korist. Kao jako malena zemlja sa marginalnim utjecajem u jednom tako velikom savezu mi ćemo uvijek voditi rat protiv svojih interesa, a za interese onih največih, a u NATO-u je to SAD. Sada se možemo zapitati? Želim li ja voditi rat koji Bush-u donosi korist? Naravno da ne želim... Sa druge strane kada će nama trebati pomoć, taj savez će postupati po interesima najvećih u njemu, a ako njihov interes neće biti jednak našemu onda neće upregnuti svoju snagu za spašavanje naših interesa.

Hrvatska povijest nas uči da se u vojno-političke saveze u kojima si marginalna pojava ne treba upuštati. Dati ću samo jedan primjer, u drugom svjetskom ratu Pavelić je stao na stranu nacista i fašista i time izgubio Istru i Dalmaciju jer je bio mali partner koji je morao svoje interese podretiti interesima večeg i jačeg partnera Italije. To je bio i politički savez pa je morao uzeti dokrtinu i retoriku partnera i ubijati Srbe i Židove zbog nekakve bolesne ideje čistog društva.

Vojno-politički savez je paravan za sitne interese največih u njemu i priskrbljivanje podrške za njihove ratove. Ja kao Hrvat i kao čovjek ne želim biti agresor na druge ljude i nametati im svoju volju, a zato ne želim u NATO i koaliciju sa Bush-em!

maroon @ 16:03 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, rujan 19, 2006
Ajmo si sada postaviti jednostavno pitanje: Da mi zakon ne brani, da li bi slobodno ubijao ljude po cesti? Svaki normalan čovjek će na ovo pitanje odgovoriti: naravno da ne bih ubijao ljude... Bit čovjeka nije da ubija druge ljude... Evo drugoga pitanja: da li je moralno ukrasti kruh, ako ti bez toga kruha prijeti smrt? Ja ću odgovoriti da je u redu ukrasti u toj situaciji. Zakon kaže da je krađa protivna tome zakonu. Gladni umrite, ako želimo red i pravnu državu. Da li je tržišna logika da je bolje imati 300 tisuća nezaposlenih nego ih zaposliti u proizvodnji hrane (jer tu hranu nećemo moći prodati) dobra. Ne bi li tih 300 tisuća ljudi željelo proizvoditi hranu za sebe, a ne živjeti od socijalne pomoći države. Da ne postoji ta socijalna pomoć i da im je zemlja dostupna oni bi proizvodili hranu, a ovako im se to ne isplati jer dok kupe zemlju i posade sjeme biti će u dugovima do grla i još će više propasti... Da li je logično da se u svijetu prozvodi dovoljno hrane za sve ljude, a mnogi umiru od gladi zato što je ne mogu kupiti. Zamislite vi to, oni je ne mogu KUPITI! Večina država koje su uređene ustavom imaju točku u kojoj piše:"Svaki čovjek ima pravo na život!" Ubije li država svoga stanovnika glađu, je li prekršila svoj temeljni dokument? Ona je svojom tržišnom logikom ubila čovjeka. Da li ga je država ubila, ako on nema posao i zbog toga se osjeća jadno i počini samoubojstvo? Je, i u tome ga je slučaju država ubila... Da li bi se on ubio da je sadio hranu i osjećao se korisnim zbog toga, a uz to i prehranio sebe i obitelj? Vjerovatno se ne bi ubio... Zadovoljan čovjek dobiva se tako da mu se omogući da bude koristan svojoj zajednici, tako da kada on radi za tu zajednicu i koristi dobra koja ta zajednica proizvede... Tako da se čovjek ne osjeća manje vrijednim u odnosu na druge pojedince u zajednici... Tako da mu se omogući sloboda odlaska iz zajednice... Tako da mu se omogući iskorištavanje njegovog potencijala kroz posao za koji će on vjerovati da je koristan zajednici, a ne samo njemu... Toliko za danas od mene...



maroon @ 23:26 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 18, 2006
- Što bi vi, hrvatski predsjedniče, da vam odsviramo? - upitao je Mesića kubanski glazbenik, a Mesić mu ispalio: Ma, meni vam se sviđa ona o  Che Guevari. Comandante Che Guevara, sa tom sam pjesmom u mladosti zavodio djevojke u  Orahovici. -  I počinje luda latino-američka glazba dok Mesić pleše sa dvije divne kubanske djevojke koje mu je Castro dodjelio da ga prate na summitu. Lagano ih miluje svojim starim rukama i razmišlja da zatraži politički azil na Kubu. - Lako ću Castra uvjeriti da sam mu potreban! - razmišljao je naš predsjednik dok je ispijao svoj četvrti mojito... Atmosfera je porasla kada je u prostoriju ušao Hugo Chavez sa dvije venezuelanske djevojke i rekao. Tko se želi sa mnom kladiti da ću jednu od njih danas povalit? Ja se kladim u pola godišnje zarade od venezuelanske nafte. - Mnogi su željeli prihvatiti okladu, no kao odgovorni političari nisu htjeli licitirati nacionalna bogatstva svoje zemlje. Naš je predsjednik već duboko utonuo u san u krilu crne Kubanke... Sanjao je kako nema Sanadera i Račana i kako trči kubanskim plažama i uživa u bijegu iz demokracije. Ovdje ne mora pričati o transparentnosti i pravnoj državi. Ovdje ne mora lagati jer su svi svjesni da žive u diktaturi. Eh, kada bi i Hrvati shvatili da žive u diktaturi možda bi postali veseliji, a Hrvatice podatnije svojim vođama. Ovako se on jadan mora vratiti svojoj ženi doma na Pantovčak u hladan ured i slušati dosadne birokrate. Teško je Stipi, nema što...
maroon @ 00:18 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 17, 2006
Ja, ponekad, volim izaći u svoje dvorište i promatrati biljke u njemu... To sam učinio i nakon čitanja svih ovih komentara o Papinoj "kontroverznoj" izjavi. Kao što rekoh, gušt mi je izaći i gledati čemprese, bor, nepokošenu travu i drugo raslinje. Zašto to volim? Zato što mi daje neko smirenje i blaženu situaciju u kojoj ne moram previše razmišljati i ne živciram se uopće. Daje mi mir... E, to je ono što bi trebala biti funkcija religije: dati čovjeku mir u trenutku kada se sve oko njega ruši. I sve religije to pokušavaju i kod dobrog duhovnog materjala to i uspjevaju. Kako nekome ubojstvo može dati mir? Naravno, da ne može... Vjerovati da nam je neko više biće usadilo taj mir i nastojanje dobrog djelovanja je vjera u Boga, kako je ja shvaćam. Sve dok se djeluje prema nekoj vrlini izražava se vjera u Boga. I to se ne može ubojstvom, jer ako je Bog jedan (a sve veće religije to kažu) onda je on Bog svih ljudi i ubojstvo se ne može opravdati vjerom u Boga. Apsurdno je to tako opravdavati.

Druga stvar koju želim istaknuti da se čovjek ne rađa kao krščan, musliman ili budist nego kao vjernik, a religija koja je najbliža njegovoj kulturi ga privuče ili preko tradicije ili njegovom voljom. On je ostao vjernik u Bog(ove)/a samo što ta vjera onda poprima nekakve svjetovne konture. To ne znači da je onaj koji klanja manje vrijedan od onoga koji se moli, ili da je onaj koji klanja agresivniji od onoga koji se moli,  to znači da svoju vjeru iskazuju na različite načine, a još uvijek je to ista vjera. To su stvari koje sam želio istaknuti, a ja u ove kasne sate idem još malo promotriti svoj svijet u dvorištu, baš mi je guba ovako mokro od kiše...  Poruka za kraj: malo mira bi nam svima dobro došlo u današnjem svijetu!



maroon @ 02:56 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Molim vas, nemojte ovo shvatiti kao reklamu. Gledao sam večeras film "Off the map" redatelja Campbela Scott-a i fasciniran sam viđenim. Ne znam opisati kako sam fasciniran pa ću samo napisati da je ovo film o Americi koju ne poznajete. Film o ljubavi i prijateljstvu; o ženi koja gola zalijeva cvijeće u vrtu i nije joj bed; o pustinji, o nebu i porezniku koji ostavlja posao da bi živio u starom zahrđalom autobusu; o čovjeku koji je depresivan i odbija lijekove jer od njih postaje hiperaktivan i može otrčati 30 km a da ne stane; o brodu u pustinji; o ljudima koji ne ubijaju iz zabave i provode indijanske običaje; o robnoj razmjeni i o iskrenim ljudima; o kojotima i medvjedima te ponekoj pčeli... Tko ima mašte i želje za iskrenim životom biti će fasciniran...
maroon @ 01:17 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, rujan 16, 2006


Pablo Picasso - Femme


Nakon vanjske p
olitike u prošlom postu, u ovom bih se želio posvetiti unutanjoj politici Sanaderove vlade. U svrhu stvaranja mita o velikom i odlučnom premijeru Sanader nije dopustio niti jednom ministru da samostalno i autonomno brani svoj resor.

Jedna od istaknutijih članova Vlade u ovom mandatu bila je (bivša) ministrica pravosuđa V. Škare-Ožbolt sa svojim sređivanjem gruntovnice i nakanama da se smanje zaostaci u sudstvu. To je završilo tako da je bila preistaknuta (za premijerov ukus) i onda ju je Sanader istjerao iz Vlade. Taj je projekt stao nakon instaliranja neprimjetne ministrice Lovrin iz HDZ-ove tvrđave Zadra. Ona koja je malo skidala pa opet stavljala sliku Gotovine u Gradskom poglavarstvu. Ništa ozbiljno od nje nismo u ovome mandatu čuli.

Ministar Primorac je isto dobio malo više slobode u svome djelovanju. Možda bi bilo bolje da uopće nije imao slobodu da išta napravi jer sve što je počeo je upropastio. Školstvo koje je najavljivao kao besplatno, jednosmjensko i sa manje knjiga na leđima čista je obmana javnosti. Školstvo za mandata ove Vlade nije postalo besplatno, jednosmjensko ne može postati ako Vlada ne želi graditi škole, a zašto nema manje knjiga na leđima školaraca je zato što neki državni dužnosnici kroz izdavaštvo zarađuju veliku lovu. Ministar Primorac je i kreator reforme visokog
školstva uvođenjem Bolonjskog procesa za kojega se sjetio da ga uvede mjesec dana prije početka studenske godine, a rezultati od toga katastrofalno pripremljenog projekta osjećaju se i danas. Bez novog profesorskog kadra i veće infrastukture ne može se provesti taj proces. Koliko su novih zgrada dobili fakulteti za provođenje toga procesa? Nisu ih dobili uopće, pa ni to ne može funkcionirati, osim u retorici ministra Primorca. Još k tome je podpredsjednica Vlade Kosor, u svrhu svoje predsjedničke kampanje, ugurala u ovaj resor diskriminatorni zakon o privilegiranom upisu djece branitelja.


Sektor zdravstva i mirovinskog sustava nepovratno odlaze u privatni, a ne državni interes. Stvaranjem fondova u vlasništvu banaka i financijskih institucija mirovinski sustav postaje privatna sfera interesa u koju se država neće smjeti bitno mješati. Mirovinu će dobiti oni koji će uspjeti napumpati dovoljno love, a solidarnost za ljude u mirovini relikt je nekih prošlih vremena. Ako ikada dođemo do penzije nećemo se lijepo provesti u njoj i jedva ćemo čekati da umremo. Zdravstvo više nije pravo svih nego je postalo pravo bogatih uvođenjem raznih zdravstvenih pristojbi. Nedodoljna kapacitiranost kadrom i financijsko potpomaganje socijalnu službu dovelo je na vrlo niske grane. Kada su se događali skandali u ovom području političari su najčešće krivili socijalne radnike koji od posla sve ne stignu, a država ne zapošljava nove jer ne želi. Umirovljenicima je obećano isplačivanje duga (oni koji će tu isplatu dobiti dobiti će samo pola, a računati će se kao da su dobili sve) koje će se namiriti prodajom Plive Baru (jer je to Sanader dogovorio na operi). Socijalni status naših najstarijih nije se pomaknuo niti malo za trajanja Sanaderove vladavine.

Za danas toliko, pozdrav...

maroon @ 18:44 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Premijera Sanadera su mnogi analitičari hvalili zbog njegove dobre vanjske politike i kudili ga zbog toga što se ne fokusira (više) na unutarnju politiku. U jamstvenoj kartici (post ispod ovog) današnji premijer je kao vođa oporbene stranke obećao uvođenje Hrvatske u NATO 2006. godine i u EU 2007. godine. To su dva najbitnija vanjsko politička obećanja koja je HDZ dao na prošlim izborima, a ispod tih se obećanja potpisao Sanader osobno. Kao što znamo Hrvatska 2006. godine sigurno neće ući u NATO, a niti će 2007. godine ući u EU. Ako je premijer Sanader uspješan u vanjskoj politici kako to da nije uspio ostvariti niti jedan od vanjsko-političkih obećanja. Druga je pretpostavka da je Sanader bio svjestan da Hrvatska do tih rokova ne može ući u te organizacije, ali je za potrebe izbora LAGAO hrvatskoj javnosti. Hrvatska vanjska politika nije se ni za trunkicu pomakla od trenutka kada je koalicijska vlada sišla sa vlasti. Možda su naša ministrica Grabar-Kitarović (kao vrlo lijepa i draga osoba) te premijer Sanader simpatičan par na sumitima, ali ništa bitnije nisu postigli u vanjskoj politici osim ishođenja pregovora sa EU, a to je bilo više pitanje uhićenja Gotovine nego njihovih političkih sposobnosti. Pitanje vanjske politike su i problemi sa našim susjedima Slovencima, a i u tome pitanju je stvar potpuno na istom mjestu gdje je bila 2003. godine, ako nije i gora. Ekološko-ribolovni pojas kao bitan stup hrvatskog gospodarstva pada na djelu gdje bi se diplomacija i vlada trebale izboriti kod susjeda za taj dio našeg mora. Opet problem vanjske politike. Odnosi sa SAD-om nisu se poboljšali, a taj dio su HDZ-ovci u oporbi često kritizirali kod koalicijske vlasti. Neaktivnu ulogu hrvatske vlade (kada je premijer bio Račana) u BIH nastavio je Sanader, a rekao je da će njegova vlada više pomagati Hrvatima na tome prostoru. I to je rekao sa figom u džepu jer se hrvatske politike više ne smiju bitno mješati u politiku BIH-a. Uz sve ovo što sam nabrojao, još uvijek će neki reći (a i Sanader će to sam ponosno istaknuti) da je ova vlada bila dobra što se tiće vanjske politike. Ja ne vidim što su to oni dobro napravili, ako vi znate što je to, brzo mi javite da ne bih i dalje živio u neznanju...
maroon @ 01:02 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, rujan 15, 2006
Prije tri godine, kada je kampanja bila pred kraj, današnji predsjednik Vlade Dr. Sanader iskopao je jamstvenu karticu u kojoj je pobrojao sva svoja obećanja napačenom hrvatskom narodu. Sa hdz-ove stranice kopirao sam tekst o tome dijelu kampanje, pa pogledajte što je obećao. Dr. Ivo Sanader je Pinokio koji uživa u operi...


5. studenoga 2003.

Predsjednik HDZ-a predstavio predizborni program stranke

Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice dr. Ivo Sanader preedstavio je predizborni program stranke poručivši biračima da je HDZ u potpunosti spreman preuzeti odgovornost za vođenje države.  Dr Sanader  je naglasio  da  građanima daje jamstvo za ostvarenje ciljeva HDZ-ovog programa utvrđenih na jamstvenoj kartici koju je osobno potpisao . Jamstvena kartica ugovor je s građanima Hrvatske u  kojem dr. Sanader  jamči smanjenje poreza, gospodarski rast, rast zaposlenosti, rast standarda i uvođenje Hrvatske u Europsku uniju i NATO. HDZ-ov program jamstvo je gospodarskog uzleta, jačanja poduzetništva, ulaganja u znanost i tehnologiju te uvođenje reda u državne financije. Za mene i HDZ su ljudi ispred politike, naglasio je predsjednik HDZ-a, rekavši kako je svjestan da neće biti lako, no Hrvatsku možemo izvući iz krize ako odgovornost preuzmu ljudi koji znaju, umiju i hoće. HDZ je tu zbog budućnosti hrvatskih građana, poručio je dr. Sanader, naglasivši da Hrvatskoj treba politika koja počiva na odgovornosti, pouzdanosti i predvidivosti.

 

Predsjednik HDZ-a najavio je da će odmah nakon  izbora nova vlada predstaviti program. Program nove vlade počivat će, rekao je dr. Sanader, na rastu bruto društvenog proizvoda i obnovi domaće proizvodnje, povećanju izvoza, smanjenju vanjske zaduženosti i uravnoteženju platne bilance. Opća konsolidacija državnih financija, učinkovitost državne i javne uprave te učvršćenje demokratskog sustava u svim društvenim odnosima također su temeljne zadaće nove vlade.  Nova će vlada, dodao je predsjednik HDZ-a, jačati međunarodni položaj Hrvatske i uvesti zemlju u  Europsku uniju 2007. godine i NATO 2006. Kao preduvjet tome nova će vlada osnažiti međunarodni gospodarski položaj Hrvatske i korištenje strategijskih potencijala zemlje. Nova će vlada provesti i niz mjera ključnih za razvitak zdravstva, socijalne skrbi, informatizacije,  školstva, kulture, znanosti i drugih područja te tako potaknuti svekoliki razvoj Hrvatske. Pokazat ćemo, rekao je dr. Sanader, da znamo put izlaska iz krize i spremni smo preuzeti odgovornost. Pokazat ćemo da u Hrvatskoj postoji znanje upravljanja državom. Hrvatska zaslužuje najbolje, rekao je dr. Sanader. Predsjednik HDZ-a je najavio kako će se svaki dan u središtu stranke ujutro u 9 i 30 održavti tiskovne konferencije što pokazuje spremnost na svakodnevni razgovor o programu stranke i punu spremnost za preuzimanje odgovornosti. HDZ će u kampanji, dodao je predsjednik Sanader, nastupati odmjereno, odlučno i jasno, najavivši da niti jedan politikanski napad na HDZ neće proći bez odgovora.




maroon @ 19:12 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, rujan 12, 2006
Oni koji bi željeli pročitati "mali priručnik za početnike o anarhizmu" imaju ga na ovom linku, na stranicama ZaMirNET-a.
maroon @ 15:46 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 11, 2006
Plemenitost ideje poretka i reda u svijetu ne može se poreći. No, poznavajuči činjenicu da je čovjek biće uma, istraživački i kreativno nastrojeno biće koje kao svoje iskonsko pravo podrazumjeva slobodu, a svako nametanje tuđe volje tu slobodu i kreativnost čovjeku oduzima, ne možemo zahtjevati društveni poredak. Nametanje vrijednosti i oblike ponašanja čovjeku je stavljanje istoga u kavez iz kojega se ne može izaći. Država kao represivni aparat i način nametanja takvih vrijednosnih sudova u suprotnosti je sa čovjekovom biti. Čovjek je društveno biće, no on je i pojedinac koji ima pravo na svoje postojanje izvan nametnutog sustava. Bit države je represija prema svojim članovima i represija prema državljanima drugih država. Represija je nasilje nad fizičkim i psihičkim postojanjem čovjeka. Čovjek u biti ne postoji kada se strikno drži regula društva. On je ono što je društvo, klon vrijednosti društva u kojem živi bez prava na svoje vrijednosti i sudove. Oni koji naprave odklon od tih vrijednosti postaju društveno neprihvatljivi i odstranjuju se iz društva. Kršenje i najmanje regule društva stavlja čovjeka u sukob sa tim društvom i lijepi mu se epitet prekršitelja i nepoželjnog člana. Uređeno društvo ne postoji u praksi, ne postoji država koja može ljude natjerati da poštuju sve zakone. Kada znamo tu činjenicu, onda nam ostaje zaključak da nastradaju oni koje država uhvati u prekršaju, a to je manji dio društva i oni bivaju kažnjeni za primjer ostalima. I država time ne održava red, nego kažnjava one koji se od nje neuspješno skrivaju.

Za kraj, pošteno je priznati da je anahizam stanje u kojem čovjek može najbolje ispuniti sve svoje ambicije i ispoljiti svoju kreativnost bez kontrole i nasilja nad njim. Čovjek je pojedinac sa svojim specifičnim željama i interesima i niti jedan sustav ga ne smije sprječavati u ispunjavanju istih... Tek će se tada moći reći da je čovjek u svojoj biti plemenito biće koje svojim djelovanjem želi ispuniti svoje poslanje na zemlji... A to je, u prvom redu: Biti čovjekom uvijek i svugdje!
maroon @ 21:38 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 10, 2006
"Punk is dead!"- bila je vrlo poznata parola davnih dana. Potaknut tom parolom i Štuličem koji je treštio u mojem autu na putu prema doma sinulo mi je pitanje: Gdje je nestao rock na ovim plodonosnim prostorima? Uz mnogo loših stvari koje su nas zadesile početkom prokletih devedesetih, zadesila nas je i tiha i polagana smrt rock pokreta na Balkanu. "Novi val" koji je zapljusnuo naše prostore početkom 80-ih polagano se smanjivao da bi nas (i nažalost moju generaciju) dočekala dosadna bonaca koja samo ponekim novim mješanjem vode podsjeti na to divno vrijeme kada nisi znao na koji od koncerata u Zagrebu otići. Sada nema niti jednog dobrog (novog) rock benda u Zagrebu, a ni na prostorima koje je "novi val" zapljusnuo. Ne mogu vjerovati da se dogodilo toliko zatišje i da rock-pokret nema ništa za reći u ovim teškim danima promjena koje se događaju u društvu. Sa nestankom urbane gradske radničke populacije nestao je i taj zvuk, taj kritički glas savjesti u našem društvu. Nestala je uzbudljivost koju je davala ta glazba... Sex, droga i r`n`r ostali su u nekim davnim danima. U danima kada su na istom prostoru , u istome gradu stvarali: Štulić, Rundek, Stublić i Houra. Četiri lika koja na kraju nisu uspjeli dobiti svoje nasljednike. Krvavi rat donio je geografske granice, ali donio je i psihološke granice koje su rock pokretu oduzele vitalnost i brojnost publike. Gradovi su, zapljusnuti narodnjačkim i zabavnjačkim melosom izgubili onaj drugi pol i utopili se u zvucima cajki.

Stari rokeri nemaju više nekadašnju vitalnost i mladost, a novi se nisu niti pojavili. Sramežljivi pokušaj "rehabilitacije mrtvaca" dogodio se osnivanjem rock nagrade "Crni mačak" no on je sam sebi donio nesreću, nesretno preminuvši nekoliko godina od svog rođenja. Mačiće nije okotio jer muški mački se ne kote, a ni jednu mačku nije oplodio... Ostaje nam preslušavanje starih dobrih pjesama i čekanje svjetla na kraju tunela. Šteta...
maroon @ 23:12 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
subota, rujan 9, 2006
Evo ovo je priča koja je nastala davnih dana...

Pavao

 

Pavao je te večeri promatrao drveće u parku. U nekom vrlo čudnom ritmu, nošeno vjetrom sa sjevera, podsjećalo ga je na mlade ljetne dane provedene na moru. Taj vjetar bio je onaj koji je puhao tih ljetnih dana. Sreća i osmjesi su se razlijevali morem u valovima, a brige nisu bile na vidiku. Tako je i noćas razmišljao o svojoj starosti i sjetio se svih tih starih prijatelja, koji su uz more sa bocama vina sanjali svoje stare dane u kojima će svi biti skupa sretni.

Tako gledajući drveće, sjećao se jedne stare ljubavi koja ga je osvojila nošena plesnim ritmovima. Njezina duga crvena haljina vijorila se na vjetru baš kao što se ove grane noćas savijaju pod naletima. Navirale su mu u sjećanje njezine priče sa otoka. Priče o starim bradatim barbama koji su oplovili cijeli svijet i koji su probali žene u svim lukama, o ribarskim dogodovštinama domaćeg svijeta i o tome kada je najbolje izaći u ribu. Nakon priča na red su dolazili svi ti nježni dodiri na plaži, pozivi u sobu i beskrajne noći ljubavi. I sada je osjećao tople usne otočanke na svojim usnama i želio je taj trenutak osjećati cijelu noć.

To je za njega bila prava ljubav. Ljubav koja mu se ponavljala svakog ljeta i svakog je ljeta počinjala ponovno. Ono sramežljivo ponovno upoznavanje, pa nametanje i isticanje ponovno probuđene simpatije, pa ljubav na dva mjeseca. I nije bilo žalosti zbog kraja ljeta. Sjeta bi čovjeka preplavila i dao bi prijatelju čvrsto obećanje da se to ljeto mora ponoviti i druge godine. I uvijek se ponovno ponavljalo.

Tada se sve promijenilo samo on je ostao isti. Oglušio se na njezin poziv da dođe kod nje vidjeti njezina prvog sina na otok. Odbio je to jer ona tada više nije bila ista. Već je u njezinu glasu kada ga je zvala osjetio neku gorčinu i prazninu. Nije to više bio onaj puni i veseli glas pun izazova. U tom je pozivu osjetio želju da se na njega ne odazove. I nije se više nikad odazvao, a ona je ostala uspomena za duge zimske večeri na kontinentu. Njemu je njezin otok zauvijek ostao negdje na pučini daleko od njegovih putova.

U daljini, negdje iza onog drveća u plesu, čula se tiha glazba. Na akustičnoj gitari netko je svirao staru ljubavnu pjesmu iz njegovih dana. Melodija je odmah prepoznao, ali nikako se nije mogao sjetiti riječi. Na toj klupi u parku na kojoj je danas spavao, jer u prihvatilištu nije bilo mjesta, mumljao je melodiju te pjesme. Vratio je sve te uspomene na mladost i buran život koji je vodio.

Sjeverni je vjetar puhao sve jače u parku i bacao je snijeg sa krovova kuća. Pavao je nježno usnuo posljednji san. Zadovoljan i miran…  

maroon @ 23:04 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Ima li smisla život u kojem po cijele dane radiš, a onaj ljepši dio života kao što su druženja, zezanje u prirodi i osjećajnost sama ne postoji. Gdje je smisao takvoga života? Nema smisla... Čovjek kao rob novca nema drugog smisla osim novca i materjalnog zadovoljstva. Čovjek u današnjem svijetu ima cilj uvijek i isključivo vezan za novac. Cilj mu je imati stan, auto, dobar posao i društvo čovjeka koji sve to posjeduje smatra uspješnim. Mjerilo uspješnosti je novac i društveni ugled. Bez toga si ništa, sa time si vrlo važan, zanimljiv i lijep. Kada bi stvar željeli okrenuti na suprotnu stranu i umjesto materjalnog stavili duhovne vrijednosti dobili bi zanimljivu filozofiju. Ljudi sretnog duha ne bi imali problema sa egzistencijalnim pitanjima jer bi hrane uvijek bilo, nastambu bi si već izgradili, a modernu civilizaciju ne bi ni tražili jer bi ih ona ometala u njihovom miru. Taj bi im mir bio najvažnija i najsvetija stvar koju bi čuvali jer bez toga mira oni padaju u propast. U zadnje vrijeme me to pitanje duševnog mira jako zaokuplja. Dostići stanje i okružiti se sa ljudima koji neće remetiti to moje blaženo stanje može biti životna zadaća. Ljudska civilizacija  koja bi bila ispunjena pojedincima u potrazi za mirom bila bi vrlo lijepa civilizacija. Vječno tumaranje svijetom u potrazi za srodnim dušama i za krajolicima koji će nas fascinirati i ispunjavati bilo bi vrijeme zadovoljnih nomada u potrazi za ljepotama svoje duše. I nitko se ne bi ljutio na drugoga jer je jedini interes duhovno zadovoljstvo pojedinca i poštivanje toga bila bi jedina zadaća takvoga svijeta. Možda sam u duši samotnjak u potrazi za smislom, no ovakva me razmišljanja trenutno vesele i oprostite mi, molim vas, što vas njima gnjavim...

maroon @ 18:46 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Polagano su isplivali i novi dokazi o tome da američki predsjednik Bush ne može živjeti jedan dan, a da nešto ne slaže.. Američki kongres je objavio izvješče u kojemu je potvrđeno da Al-Qaida nije imala veze sa Sadamom u Iraku. Al-Qaida je bila pod kontrolom i nije se mogla razmahati u Iraku u trenutku kada je Sadam bio na vlasti, jer ni sam Sadam nije baš ljubio tu organizaciju. Znači kada sumiramo dva ključna razloga koje su Bush i Rumsfeld navodili kao glavne za pokretanje ofenzive dobivamo zaključak da niti jedan od tih razloga nije bio istinit. Oružje za masovno uništenje, a niti ozbiljniji pogoni nisu pronađeni, a veza  Sadama i islamskih terorističkih organizacija nije postojala. Nadam se da je sada svakome jasno da je "crno zlato" i privatan biznis američkog predsjednika i njegove klike jedini razlog krize koja već godinama potresa svijet. Bush je Pinokio, sa nosom veličine razrušenih tornjeva WTC-a!
maroon @ 13:14 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, rujan 8, 2006
Na ovome ste blogu često mogli čitati o pozivanju na revoluciju i na uništavanje nemoralnog i neslobodnog liberalno-"demokratskog" (s naglaskom na predstavničku demokraciju) sustava u kojemu danas živimo. Često razmišljam o alternativama ovome društvu koje bi bile napredak za društvo u cjelini (u prvom redu), a tek onda za svakoga pojedinca. Dojma sam da kada bi društvo bilo demokratski i slobodno organizirano, sreća pojedinca bi se rađala iz slobode da djeluju kako je najbolje za društvo i sreću svih. Moje je mišljenje da pojedinac ne može biti sretan ako ljudi oko njega nisu slobodni. Moja razmišljanja o realnosti revolucije vode me do mnogih zaključaka koja tu revoluciju ne čine realnom.

Jačina države i represivnog aparata u rukama privilegiranih klasa prevelika je čak i za masovno organiziranu pobunu Potlačenih. Možemo pretpostavljati da svjetski vođe u očuvanju svojih privilegija ne bi marili za količinu brutalnosti koju bi iskazali prema pobunjenicima. Stalni ratovi među nacijama razbijaju klasnu borbu jer se ljudima jednostavnije identificirati sa nacijom, nego sa klasom. Organizirani otpor protiv ovakvih država trebao bi se dogoditi kao blitz-krieg na mnogim mjestima u isto vrijeme. Da bi se to ostvarilo trebalo bi organizirati veliku mrežu koja bi dugo vremena trebala biti tajna za službe prisile mnogih zemalja. Uz tehničke mogučnosti koje današnje tajne službe posjeduju to skrivanje planova je gotovo nemoguće izvesti. U svim tim planovima ostaje gerilska borba, pa osvajanje svijeta malo-po-malo. No svijest ljudi koja bi trebala dovesti do takve mukotrpne borbe nije izgrađena i ljudi će rađe ginuti na svojim kakvim-takvim poslovima za svoga gazdu nego za revoluciju koja bi bila dovršena u generaciji njihovih praunuka.

Neumoljiva je činjenica da nas liberalno-kapitalistička ideologija gazi i pomalo postaje jedina ideologija na ovome svijetu. Ona ne dopušta drugim idejama da se razmašu jer je svijest da smo postigli najpoštenije društvo prisutna. Putevi revolucije (za sada) su zatrpani trnjem, a možda nas naredno vrijeme prosvjetli. Možda ćemo dosanjati san o zaista slobodnom i demokratskom društvenom uređenju na Zemlji...



maroon @ 00:53 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 7, 2006
Jučer sam na Novoj TV gledao ozbiljno-zabavni talk-show "U sridu" i moja fasciniranost zaostalim Tuđmanovim kadrom se još malo produbila. Urednik rubrike u "Večernjem listu" Mile Ivkošić i trener-svih-trenera Miro Ćiro Blažević branili su doktora-koji-neće-spasiti-život-bez-5-tisuća-eura Šimića, uz to da je Ivkošić ženu koja je prijavila traženje mita od strane tog doktora nazvao "običnom cinkericom". Mile Ivkošić je rekao da bi on po svojem krščanskom odgoju rekao doktoru da to nije lijepo tražiti i da je to grijeh, te da to ne radi. Ćiro se hvalio poznanstvom sa doktorom-koji-naplačuje-život i da je taj doktor spasio tisuću i šesto života i da ne razumije ovu hajku na njega.

Ovo je najbolji primjer živog duha Tuđmanizma koji iz boce izlazi kroz ova dva primjerka privilegiranih članova društva, koji su svoje privilegije zadržali i nakon što je Franjo umro. Logično mi je njihovo razmišljanje jer njih dvojica mogu platiti ovu svotu za svoje zdravlje, a večina ne može pa će oni (kada im to zatreba) imati manji red ispred sebe za operaciju srca. Oni će donirati svoticu nekom doktoru i za dva dana su na stolu za rezuckanje. Koliko će siromašnih umrijeti zbog te njihove privilegije, to njih neće baš zanimati. Sa druge strane, Mile Ivkošić je rekao da država procesuira doktora, a ne procesuira lopove iz Ine koje je "cinkala" Vesna Balenović. Za nju je održao prekrasan govor pun hvale. Znači Mile nam poručuje da je (po njegovom katoličkom odgoju) dobro  biti lopov-doktor, ali nije dobro biti lopov-gospodarstvenik.


maroon @ 11:27 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, rujan 5, 2006
Uz sav taj veliki utjecaj koji religije imaju na ljude, dojma sam da su negdje grdno pogrešile u načinu sljeđenja svojih vođe. Mirotvorstvo ljudi i bratski odnos čovjeka sa drugim čovjekom je temelj gotovo svih religija. Samo vjerovanje da je jedan Bog-Stvoritelj i da smo svi njegova djeca trebala bi nas činiti braćom i sestrama. Zašto nisu uspjele u prenošenju te poruke, teško je za objasniti. Možda se u svom svom trudu za dominacijom ljudima izgubila želja za prenošenjem poruke zajedništva ljudi...

Uzimam za primjer krščanstvo jer mi je ono dovoljno blisko i poznato. Borba sljedbenika Krista kroz povijest je borba za dominacijom među sobom i nad drugima. Paradoks je u tome što Krist tu borbu nikada nije propovjedao nego je pričao o zajedništvu. Kako je ta Crkva postala onom koja, kroz povijest, proganja i ubija ljude, nikako mi ne može biti jasno. Utjecaj Crkve i Pape na njezinom čelu uvijek se širio nekakvim ratovima i sukobljavanjem sa drugim ljudima koji su predstavljali različitost mišljenja. Baš je ta različitost mišljenja ljepota ovog svijeta. Sadašnje vrijeme jasno ocrtava način na koji religije djeluju. One se međusobno sukobljavaju i šire ekumenizam borbama jednih protiv drugih. Jedna čvrsta katolička i islamska država nikada se ne bi trebale sukobiti jer i jedna i druga religija propovjedaju toleranciju i zajedništvo među ljudima. A baš se u tim zemljama gdje velika večina građana pripada jednoj od religija, najviše krše prava one druge religije u želji da ona nestane sa toga prostora. Završna misao je da bi religije trebale spajati, a ne razdvajati ljude do konačnog trenutka kada će na zemlji, napokon, zavladi mir i bratstvo.

maroon @ 23:16 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 4, 2006
Američki radnici danas slave ono što mi slavimo 1. svibnja. Praznik rada, navode američke novine, danas se ne slavi jednako kao što se slavio prije više od sto godina kada je nastao, a tada je nastao da bi bio dan u kojemu će se radnici aktivistički boriti za bolje radne uvjete. Današnji radnici na Praznik rada se odmaraju. Zanimljiv  razlog zbog kojega građani SAD-a ne slave  ovaj praznik kada i sav drugi kulturan svijet je bojazan američke politike od  socijalističkih težnji u njihovoj zemlji, pa su se ondašnji močnici odlučili da se ovaj dan slavi prvog ponedjeljka u rujnu. Uz takvo zatiranje radničkih pokreta u SAD-u i sindikati su vremenom gubili moć pa je danas u sindikatima manje od 15% radnika, dok ih je 50-ih godina 20. stoljeća bilo više od 50%. Krupni kapital je zavladao politikom SAD-a, a narod se tome kapitalu mora u potpunosti podrediti. Ta je država najuspješnija u držanju radne snage u "lažnoj svijesti" kroz uzdizanje svoga sustava u nebesa, a u istom trenutku radnička prava američkih građana (i druga socijalna prava) su na vrlo niskim granama...
maroon @ 16:08 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 3, 2006
Bush-eve putešestvije u Iraku se nastavljaju sa nesmanjenim brojem žrtava. Izvješče američkog Ministarstva obrane kaže da su uvjeti za građanski rat ispunjeni. Ovaj izvještaj može biti u svrhu traženja nove potpore za rat u Iraku ili u svrhu stvaranja straha od neuspjeha u tome ratu. Proglašavanje građanskog rata u Iraku vjerovatno će dovesti i do viših cijena nafte na svjetskom tržištu. Stvaranje straha je popularan potez sa kojim se popularnost američkog predsjednika uvijek podizala, a više cijene nafte su dobre za (pre)jaki naftni lobi koji je u samoj Bush-evoj administraciji. Na gubitku u tome ratu će jedino biti Iračani koji će nastaviti ginuti i krhke ekonomije nerazvijenih država koje će cijene nafte dodatno dotuči. Sve u svemu, narod će izginuti i narod će osiromašiti. Američki predsjednik takav scenarij već priprema i za treću zemlju "osovine zla", naftom bogati Iran. Kampanja je počela, a kada Amerika počne takvu kampanju onda ona obično završava sa ratom. George W. Bush će biti označen kao ratni predsjednik koji će uništiti tri zemlje, ako ne računamo SAD i njezinu negativnu popularnost koju je stekla za vrijeme njegovog mandata. Ljudska prava, za koje je SAD uvijek tvrdio da su joj na prvom mjestu, smanjena su za vrijeme ovog predsjednika. Nadajmo se brzom odlasku ovog tragičnog predsjednika SAD-a u povijest...

maroon @ 23:00 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Bilo bi fantastično vidjeti našeg premijera kako se vozi u Renault-u 8 iz 1967. godine; sjajno je znati da Tonči Tadić nema stan u kojem živi pa pretpostavljam da živi u svojoj Škodi iz 2000.godine; s obzirom na samo političku djelatnost zanima me odkuda Anti Đapiću toliko love? Sve to i još mnoge druge podatke o imovini političara možete saznati na stranici sa imovinskim karticama...
maroon @ 17:10 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Zbog stalnih hrvatsko-slovenskih graničnih izgreda moj novi politički prijedlog je da se Hrvatska i Slovenija spoje u jednu državu koja će se zvati Hrvatska i Slovenija iliti HIS ili SIH i onda smo se riješili graničnih sporova, spora oko nuklearke Krško, Ljubljanske banke, a i svi Slovenci koji su izgradili kuće na našoj obali na brzinu će postati domaći gosti, a ne više strani. Zgradu Vlade staviti ćemo na Sv. Geru, ministarstvo pomorstva u Piranski zaljev (iliti Savudrijsku valu), a i Hrvatska će ubrzano ući u EU, jer će nas u federaciji sa Slovenijom Europa sigurno odmah primiti. Naši su predsjednici i premijeri u dobrim odnosima pa će se brzo dogovoriti o funkcijama. U biti, najbolje je da se uz ove dvije Vlade i dva parlamenta napravi još jedna svenacionalna Vlada pa će biti i više funkcija za političare. Mene osobno najviše veseli koalicija na sljedečim hrvatsko-slovenskim izborima između Joška Jorasa i njegove Pučke stranke i Ante Đapića i njegovog HSP-a. Biti će povezani u čvrstoj desnoj koaliciji i ljubiti se pokraj natpisa:"Tudi tukaj su Slovenija i Hrvatska!"
maroon @ 14:04 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, rujan 2, 2006
Ovo neće biti priča o Ronaldinhu, Ronaldu i drugim poznatim ljudima iz Brazila. Ovo neće biti niti priča o ljepoticama na plažama i ulicama Sao Paula zarobljenima u lepršavim ritmovima sambe. Ovo je priča o nepoznatim ljudima te zemlje Južne Amerike koji nikada neće dobiti priliku za veliki transefer u Barcelonu. Ovo je priča o ljudima koji u 21. stoljeću još uvijek nemaju neka prava koja "zapadni svijet" smatra neotuđivima. Ovo je jednostavno priča o modernim brazilskim robovima i o ropstvu u svijetu koje je još uvijek raširena pojava... Tekst je inspiriran izvješčem anti-slavery organizacije o stanju u Brazilu po pitanju ropstva.

Brazil je zemlja koja broji 184 milijona ljudi. Prislian rad kao oblik iskorištavanja radne snage proširio se 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća kada su nove tehnologije na farmama u predjelu Amazone zahtijevale novu radnu snagu. Procjene govore da danas u Brazilu u robovskim uvijetima rada radi od 25 000 do 40 000 robova. Najčešći oblik porobljavanja radne snage je uspostavljanje dužničkog ropstva. Nakon što se radnika dovede u područje u kojemu će raditi zaračunaju mu se svi dugovi prijevoza, stanovanja i života i tako on (koji svojom premalom plaćom ne može pokriti sve te troškove) završava kao vječni dužnik svome gazdi. Od pobune na farmama (koje bi možda očajni radnici i proveli) gazdu štite naoružane postrojbe koje se brinu da radnici budu u stalnom strahu i da ništa ne pokušavaju. Oni oboljevaju od mnogih bolesti od kojih se ne mogu liječiti i zbog očajne situacije u kojoj se nalaze psihički i fizički propadaju pa mnogi završe u alkoholizmu i ovisnosti o drogama. Mnogi koji se uspiju izvuči iz dužničkog ropstva, nakon odlaska sa farme teško se prilagođavaju na normalne uvijete života, zbog svoga psiho-fizičkog stanja. Problem za državu je još veči kada se uzme u obzir činjenica da su gazde farmi postali toliko jaki da su počeli ubijati vladine dužnosnike koji se pokušavaju boriti protiv porobljavanja ljudi.

Drugi problem koji je istaknut u izvješću je trgovina ljudima. Trgovanje ženama, djecom i adolescentima za potrebe seksualnog iskorištavanja najraširenije je u najsiromašnijim područjima Brazila, što je logično jer je najjednostavnije primorati one koji nemaju što za izgubiti na takve postupke koje trgovci vješto koriste. Velikim porastom nezaposlenosti između 1989. i 1999. godine taj se problem i proširio. Večina žena koje se prodaju je već u svojem domu doživjelo nekakav oblik nasilja (seksualno iskorištavanje, silovanje, fizičko i psihičko iskorištavanje). One su pogodnije za prodaju jer se manje bune i iza njih ne stoji čvrsta obitelj koje će ih podržati pa se nalaze u bezizlaznoj situaciji koja pogoduje prodavačima. Na meti prodavača su večinom Afričke doseljenice zbog njihovog slabijeg socijalnog statusa u brazilskom društvu. Najčešće razlog prodaje je iskorištavanje žrtava u prostituciji, seksualnom turizmu i pornografiji. 70 000 brazilskih državljana (uglavnom žena) nalazi se u prostituciji u stranim državama. Najčešće države u kojima se nalaze su Španjolska i Portugal (u Europi još i Njemačka, Italija, Švicarska i Nizozemska), u Južnoj Americi (posebice u Venecueli) te u Japanu. U trgovinu Brazilkama uključene su mnoge kriminalne organizacije. Žene koje su žrtve prodaje dijele se u dvije osnovne skupine: one koje su naivne i neiskusne sa financijskim problemima i one lako padaju na prodavačeva lažna obečanja, a druga skupina su žene koje sa malo večim saznanjima ulaze u rizik posla. Kada ih se preveze u zemlju u kojoj bi trebale raditi onda ih se stavi u dužničku poziciju prema prodavaču (zbog svih troškova putovanja, dokumenata, stana itd.) i natjera na prostituciju. Uz sve to podvrgnute su i stalnom psiho-fizičkom maltretiranju.

Trgovina ljudima i dužničko porobljavanje nije samo pojava u Brazilu nego je raširena u cijelom svijetu i svugdje su isti obrasci djelovanja ovog oblika
organiziranog kriminala...





maroon @ 16:28 |Komentiraj | Komentari: 0

Obavijena samoćom,
kišom uplakana,
tražiš razloge u tihim
pričama vjetra...

 Obavijen samoćom,
tišinom zadovoljan,
osjetio sam sreću
ledene duše...

maroon @ 01:34 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, rujan 1, 2006
Na ovome ste blogu prije desetak dana mogli čitati ciničan tekst o stranim turistima koji ne žele učiti hrvatski jezik kada dolaze u Hrvatsku... Na pragu te turističke bahatosti dogodio se i incident sa turskim dvadesetogodišnjim turistom koji nije znao što bi sa hostijom. Pa ju je onda stavio u usta, pa izvadio, pa držao iznad glave... ljudi su ga čudno gledali i vikali mu na hrvatskom da je pojede... Na kraju ga je jedan čovjek izveo iz katedrale i pozvao policiju koja je žurno napisala prijavu koju je hrvatsko pravosuđe brzo procesuiralo i kaznilo turista sa globom od 1000 kuna. Obrazloženje je remečenja javnog reda i mira sa naznakom "naročito drsko ponašanje"...




Sada iskreno neka si odgovore svi Katolici kojima je drago što je ovaj turist kažnjen:"Da li bih se ja znao ponašati u đamiji i klanjati se točno onda kada se treba klanjati?". Dečko je jednostavno vidio katedralu i svidjela mu se... Ušao je unutra usred mise i našao se u redu za pričeščivanje. To je cijela njegova krivica... Da se nađete u nekom plemenu u Africi i plemenski vrač dođe do vas usred nekakvog njihovog vjerskog obreda te vam da koru od drveta vi ne biste (jednako kao i nesretni Turčin) znali što bi sa tom korom... Mi ne želimo upoznavati tuđe kulture i često se tih drugih kultura bojimo, pa bi trebali biti dovoljno tolerantni i tolerirati ovakvo ne poznavanje ponašanja u Crkvi. Posebno jer smo turistička zemlja koja nema proizvodnju nego živi od novaca dvadesetogodišnjih Turaka koji su na proputovanju kroz lijepu nam našu...


 
maroon @ 15:04 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.