Individualizam i solidarnost
MAROON
Blog - kolovoz 2007
četvrtak, kolovoz 30, 2007

    Svijet vode u 21. stoljeće državnici koji dosad nisu rješavali goruće probleme, a i malo je nade da bi ih riješili ubuduće. Političari su toliko uronjeni u borbu za vlast i tako ovisni o trenutačnim raspoloženjima glasača da i ne dospiju misliti na dulju stazu. Ekološki štetna proizvodnja i trgovina oružja se nastavljaju jer se nijedna "demokratska" vlada ne usuđuje zatvaranjem tvornica povećati nezaposlenost. U jagmi za profitom kapitalisti prodaju tenkove, zrakoplove, strojnice, ratnu tehnologiju i onima koji će to oružje upotrijebiti protiv njihovih zemalja ili vlastitog naroda. Štoviše, i atomske se bombe bacaju na tržište. Kad najveće i najbogatije države nastavljaju trgovinom oružja i vojne tehnologije, ne čine li se njihove izjave o razoružanju licemjerjem? Ako velesile i ne zapale nuklearni rat, neće li ga početi manje sile u posjedu nuklearnih bombi?
   
    Umjesto da politički razbor utire put s prijetećih vulkana, borba za vlast i mržnja raspirivana nacionalnom ili vjerskom fanatičnošću ljude zasljepljuju. Ako cijelo čovječanstvo ne stane u obranu svojega života, ovo klizanje u ponor produljit će se. Zapreke su prije svega u strukturama vlasti i tvrdokornim navikama što održavaju status quo. Školstvo, odgoj, mediji komunikacija i crkve služili su često anakroničnom i petrificiranom poretku s njegovim lažnim patriotizmom, ideologijom, militarizmom i taštinom. A na ugroženoj Zemlji najbitnije je da budemo građani svijeta i preuzmemo odgovornost za budućnost, čime će se najjače afirmirati i domoljublje i čovječnost.

(Ivan Supek: Na prekretnici milenija; Prometej, Zagreb, 2001. godina)
maroon @ 15:22 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 28, 2007

Predsjednik HSP-a sada se čudom čudi što mu se raspada koalicija u Osijeku i što, najvjerovatnije, on više neće biti gradonačelnik glavnoga grada Slavonije... Njegovi su problemi počeli kada je zasjeo u tu vruću stolicu, a njegova stranka nije bila najjača na izborima za gradsku skupštinu. Najjača politička snaga na prošlim je izborima bio HDSSB Branimira Glavaša... Ovdje se potvrđuje da manji partner u koaliciji ne treba dobiti najviše mjesto u izvršnoj vlasti, što je Đapić dobio i što će neslavno završiti za njega. To je kada čovjek ima velike ambicije, a malu snagu na biralištu. Đapić je grad vodio kao da je samo HSP na vlasti i to je vjerovatno razlog raspada koalicije. On je poteze gradske vlasti prikazivao kao svoje zasluge za grad, a jačeg je koalicijskog partnera marginalizirao u medijima. Drugi Đapićev bitan problem je u tome što na državnoj razini računa na koaliciju sa HDZ-om nakon izbora, ako HDZ bude formirao vlast. Teško je jednu stranku podržavati na nacionalnoj razini, a sa njezinim žustrim oponentom (što HDSSB sigurno jest) tvoriti gradsku vlast. To je vožnja na dva kolosjeka za koju Đapić, očito, nije sposoban.

Za Osijek je sada najvažnije da se novi izbori održe što brže, jer ovakva politička kriza građanima neće donijeti ništa dobro. Preslagivanje vladajuće večine ne bi bilo dobro, jer bi to bilo krivotvorenje volje birača, a mislim da si niti jedna stranka neće dopustiti da prije parlamentarnih izbora šuruje sa Glavašem kojemu se sudi za ratni zločin, a politiku vodi iz zatvorske bolnice. Stranke koje nisu u sukobu HSP-a i HDSSB-a trebaju samo svojim stavom omogućiti te nove izbore, pa onda neka građani kazne krivce. Mislim da je i za grad dobro to što se je ustanovilo da ovakvo skrojena koalicija u kojoj manji partener ima gradonačenika, nije dobra praksa i da će nakon drugih izbora stranka koja će imati najviše glasova ponuditi gradonačelnika. Moj je stav da je to najpoštenije i na nacionalnoj i na lokalnoj razini. Tko dobije povjerenje građana neka snosi i odgovornost za svoje postupke... Nakon ove krize gradske vlasti, odgovornost neće preuzeti nitko, jer će Đapić tvrditi da je HDSSB imao većinu,  a HDSSB će tvrditi da je Đapić bio gradonačelnik... Pat pozicija iz koje bi svi trebali izvuči zaključke...
maroon @ 01:13 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 26, 2007

Tražio sam i nisam pronašao. Na kraju, nisam ni znao što razlog potrage bio je... A neko je dijete izvodilo svoj maleni performans na ulici. Ležalo je na toplome zagrebačkom asfaltu i mahalo prolaznicima. Kako oni prođu, tako ono mahne sa čudnim pogledom u očima. Vjetar mi je olakšavao put. Gomile misli su prolazile kroz glavu dok sam tako putovao u vječnost. Cesta je samo materijalni put, a prava se putovanja događaju negdje u glavi. Bilo mi je teško dok sam se šljunčanom cestom penjao prema šumi. Kotači bicikla su se lijeno vrtili i ostavljali tragove. Iza mene prašina. U usponima uvijek je motiv dolazak do vrha. Taj se dolazak više cijeni i više mu se čovjek veseli kada je on teži. I kada se ponovno dođe do ravnoga dijela onda je i okretati pedale lakše, a put se ubrzava na moje zadovoljstvo. Možda jednom i dođem da kraja ceste. Ali iza te će ceste doći neka druga, i onda iza nje još jedna. Pa još jedna... I tako do vječnosti i onda još se čovjek treba vratiti i natrag. Težak put usamljena čovjeka. Lakše je voziti u dvoje! Tada su putevi kraći, a zadovoljstvo veće. U odmorima, topli zagrljaji suputnika tjeraju na nastavak puta. U potragu za novim cestama i novim, lijepim mjestima za odmor. Čovjek je rijetko sam. Istrgnuti se iz društva teško je i kontraproduktivno. Društvenost nas čini ljudima i život dobiva smisao samo u stalnoj komunikaciji sa svijetom. Volim to što sam s nekim... A samotne ću potrage ostaviti za neka druga vremena. Možda za vječnost!
maroon @ 23:21 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare

(preneseno sa web-portala Feral Tribune)

Miškoviću bih drugdje možda i prodao tvrtku, ali u Slavoniji sigurno ne bih. Kolektivni osjećaji građana postoje, sve što se događalo za vrijeme rata još je svježe. Politički ne bi bilo oportuno prodati tvrtku iz Slavonije Srbima. Zna se tko je činio zločine. Rane su još svježe. Ne treba stvarati neugodu hrvatskim građanima.

Ljubo Jurčić, SDP-ov kandidat za premijera, odgovarajući na pitanje bi li kao premijer prodao kombinat Vupik srpskom tajkunu Miroslavu Miškoviću, u Večernjem listu
maroon @ 02:53 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 25, 2007

Rijeke ljudi koje su se razmilile po "baroknom gradu" otkrivale su da se događa veliki događaj. Gomile štandova i šankovi postavljeni uz prelijepe zgrade samo su pojačavale dojam razdraganosti i veselja te pozitivnih vibracija koje vladaju na tome mjestu. Prolazak pokraj nekih poznatih faca koje su, za potrebe predizborne kampanje, prošetale gradom samo su uveličali ovaj vrlo ugodan događaj. I tonska proba Cargo Orkestra i Darka Rundeka zvučala je sjajno. Uz, za glazbenike, tipične prekide pjesama zbog uštimavanja zvučnika i druge opreme, moje se nestrpljenje oko početka koncerta sve više pojačavalo. Kupili smo pivu i otišli na brdo kod Kule, malo se sjesti i popričati, samo da nam vrijeme brže prođe... Koncert je kasnio pola sata, ali zbog opravdanog razloga, a to je bio veličanstven vatromet koji je simfonijom boja ukrasio varaždinsko nebo i još malo podigao već usijanu atmosferu na Stančićevom trgu. Tada su trupe Darka Rundeka počele svoj sjajan koncert na trgu koji više nije mogao primiti sve ljude koji su se tu htjeli naći. Rundek već dugo ne svira tipičan rock iz vremena Haustora nego je njegov zvuk sa ovim bendom postao malo drugačiji, puno topliji i melodičniji, a pjesme mu ponekad, u nekim dionicama, čak vuku i na jazz i druge zanimljive glazbene pravce. Odlično usvirani bend sa Rundekovim sjajnim vokalom i njegovim iskustvom frontmana daje jako dobar dojam i publiku često odvede u trans. Kombinacija Rundekovih pjesama iz "pariške faze" i Haustorovih hitova koncert čini vrlo dinamičnim. Ono što me je posebno oduševilo je "Ena" u drugačijem aranžmanu i sa promjenjenim Rundekovim vokalnim dionicama. Koncert je trajao oko sat i pol i niti jednoga trenutka se nisam dosađivao. Kraj je označio Apokalipso koji nikoga na prepunome trgu nije ostavio ravnodušnim... Lijepo odrađen bis, sa nekim sporijim pjesama kojima je Rundek polagano poslao ljude na spavanje, a nas putnike-namjernike na povratak u Zagreb... Sve u svemu, odlična većer i lijepi izlazak sa ljudima koji mi u životu mnogo znače... Hvala ti, "barokni grade", na nezaboravnom događaju... Živio Špancirfest, a svi vi koji ste u mogućnosti doći do Varaždina ovih dana, nemojte se ustručavati i krenite na put u dobre vibracije lijepih trenutaka!
maroon @ 13:16 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 24, 2007

Što više prolazi vrijeme saznajemo sve više od "junačkog" puta našeg heroja Gotovine... Izgleda da je dio njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu bio i jedini pozitivan dio njegovog života. Taj se čovjek u životu više naputovao sa krivotvorenim putovnicama nego sa svojom vlastitom zato što ga je njegov avanturistički duh uvijek tjerao da izvodi neke pizdarije... Pa je tako otišao u plaćeničku Legiju stranaca u koju nitko pošten ne ide, ako ga netko ne natjera, a natjeraju ga ako nije pošten. Taj čovjek nije u životu radio niti jedan pošten posao... Prvo je bio ratnik-plaćenik, pa kradljivac dragulja, pa zatvorenik, pa otmičar... Pa opet ratnik. Niti jedan posao u kojem bi čovjek svojim poštenim radom zaradio pare. Domovinski rat mu je služio da uđe u legalan posao, a da opet ostane ratnik. Da ga ne proganja sustav sa kojim je u Francuskoj imao problema, jer mu nisu željeli tolerirati njegove nepodopštine. U neovisnoj je Hrvatskoj vidio priliku da se skrasi, jer je znao da ratnika treba i da će nakon rata biti slobodan čovjek. Slobodan ugledan čovjek koji više neće morati zadovoljavati svoje kleptomanske porive. Zajebala ga politika... Ponovno. HDZ mu nije dao da razgovara sa tužiteljstvom i skine ljagu sa sebe i optuži civile koji su tamanili Srbe nakon Oluje... I na kraju, čovjek će završiti u zatvoru zbog nečega što on nije učinio... Niti naredio, niti (vjerovatno) želio... Sa tim se čovjekom život narugao... I meni žao zbog takve sudbine... Iskreno....
maroon @ 15:15 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 21, 2007

Vojni ordinarij Juraj Jezerinac opremljen je, u svojoj vili u posljemenskoj zoni u Zagrebu, sjajnom tehničkom opremom kojom je uspio detektirati da se Sotona (neprijatelj no. 1 u očima Crkve) nalazi u medijima. On nije u svojoj propovijedi precizirao u kojem se od medija i u kojoj od medijskih osoba Sotona čuči. Da Jezerinac zna gdje je, vjerovatno bi poslao četu egzorcista da istjeraju Đavla, a i pozvao bi vjernike da ne prate taj medij, jer je uklet. Tako je, po Jezerincu, Nečastivi u svim medijima i u svim medijskim osobama pomalo. Cijeli je medijski posao zaražen Đavlom, a u redakcijama se redovito, prije jutarnjeg sastanka urednika, održavaju Crne Mise u kojima novinari mole Đavla da im da dobre zadatke. Okrenuti križevi su redoviti inventar redakcija, a noćni se zadaci dijele na obližnjim grobljima. Nakon doba pjesničkog đavlovljevog izražavanja koji je objelodanjen u Sotonskim stihovima, novo doba donosi sotonsku prozu tiskanu za samo 3 kune. Glas koncila Jezerinac nije naveo kao iznimku, pa možemo pretpostaviti da i oni dijele dio odgovornosti za sotonino pojavljivanje u našem medijskom prostoru. Kroz nazadnjačke stavove i iracionalnost bez premca, Nečastivi preko Glasa koncila truje vjernike i odvlači ih iz realnosti u maštarije o boljem i ljepšem svijetu koji se dogodi tek kada se čovjek preseli dva metra pod zemlju. Glupavi tekstovi ispunjeni lijepom dozom manipulacije vjernike tjeraju sa posla u crkvu, iz Europe u izolaciju; te sa školskih satova fizike i kemije na satove vjeronauka. Poučavaju oni da pravda na Zemlji nije moguća, pa ljudi moraju živjeti u nepravdi jer je ona prirodno stanje stvari kao što je istina i da je cijeli svemir heteroseksualan. Ljepljenje ovakvih etiketa od strane Jezerinca je glup potez. Toliko glup da čak niti Jezerinac nema stroj koji bi to izmjerio. Nitko ozbiljan tu izjavu ne može shvatiti kao ozbiljnu, a ona dokazuje da je vojni prelat malo skrenuo sa Božjeg puta i sada priča nebuloze sa propovijedaonice. Gospon Jezerinac pokušajte dokazati da je Sotona u medijima i to potkrijepite nekim dokazima, jer ovako i vi i vaša Crkva ispadate smiješni svakome tko ima barem malo smisla za humor...
maroon @ 12:11 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 20, 2007

Mudro smo podnosili ljubav...

Mudro smo podnosili
nemogućnost pisanja vječno novih stihova
i nedostatak proklete inspiracije
koja noću tjera u očaj.
Mudro smo podnosili boli i bolesti,
sisteme koji ne daju naprijed i
vuku želje u strme ponore.
Podnosili smo i velike valove mora
i jake nalete vjetra.
Noćne tišine zvijezda
i cinične smjehove mjeseca.
O, kako se samo mjesec znao
narugati našim noćnim razgovorima.
Mudro smo podnosili i cinične ljude
i zloću prouzrokovanu željom
za posjedovanjem.
Ne želim posjedovati,
nego želim voljeti!
Voljeti želim mudro
i bez nagona da svijetu
to bude jasno.
Želim voljeti. Mudro!
Bez obzira na sreću
i ljepotu što donosi taj osjećaj...
maroon @ 01:10 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 18, 2007


Venecuelanski predsjednik Hugo Chavez bio je jedna nova pojava na svjetskoj političkoj sceni koji je stremio postati vođa nekoga novog puta svjetske politike. Njegovo izbacivanje stranih naftnih kompanija, briga za siromašno stanovništvo svoje zemlje i stvaranje vlade u kojoj je bilo više domaćeg stanovništva, bili su potezi koji su mogli nagovijestiti zanimljiv kurs politike za ljevičare u cijelom svijetu.  Antiamerička kampanja koju je vodio donijela mu je još poneki politički bod, jer je politika koju vodi Bush katastrofalno bahata i izrazito hegemonistička te bez previše takta. No to je sve što je Chavez ponudio svijetu.

Sada on pokušava uvesti sedmogodišnji predsjednički mandat i ukinuti ograničenje o dva mandata koje jedan predsjednik može imati. To je tipičan potez dikatatora koji svoju zemlju želi voditi još dugo, po mogučnosti do kraja svog života, i koji ima osjećaj da je nezamjenjiv na toj poziciji. Taj se potez kosi sa demokratskim standardima koji kažu da predugo vladanje jednog čovjeka nije dobro. Nije dobro zato što moć koncentrirana kod jednog čovjeka na dulje vrijeme omogućuje da taj čovjek postavi veliki broj svojih ljudi na najrazličitija utjecajna mjesta i time diktira u svim djelatnostima u zemlji. Beznađe koje se kod građana pojavljuje kada imaju osjećaj da je politički vrh nezamjenjiv je strašno. Disidenti i oni sa drugačijim mišljenjima u takvim režimima ne prolaze dobro, a pluralizam mišljenja je vrlo bitan faktor funkcioniranja svakoga društva, ako ne i najbitniji. Ne može se govoriti o političkim slobodama ako jedan čovjek uzurpira vlast dugo godina, makar taj čovjek bio i najpravedniji na svijetu.

Druga stvar koja kaže da Chavez nije baš najpametnija osoba je ta što on vanjsku politiku vodi tako što surađuje samo sa sumljivim facama svijetske politike. Ahmadineđad i Lukašenko su mu glavni saveznici (uz Fidela Castra) na međunarodnom planu. On tom svojom politikom Venecuelu vodi u izolaciju i, ako Chavez bude dugo vladao  tom zemljom, građani te zemlje neće se dobro provesti. Zašto neće? Zato što niti jedna zemlja, u današnjem svijetu, ne može biti izdvojeni otok i sama funkcionirati. Ta izolacija neće se negativno odraziti na Chaveza i njegovu političku karijeru, nego će se negativno odraziti na građane njegove zemlje. On će još uvijek živjeti svoj lagodan život  "velikog vođe" i zbog tog osjećaja nemoći građani će još više graditi njegov kult ličnosti, dok će zemlja pomalo tonuti u bijedu.

Bilo bi pametnije da Chavez malo "stane na loptu" i počne neke konstruktivne razgovore voditi sa svjetskim državnicima koji imaju i demokratski legitimitet. Ima država sa socijaldemokratskim vladama sa kojima bi Chavez trebao uspostaviti jače kontakte i početi surađivati sa njima na međunarodnom planu. Trebao bi odustati od svojih suludih ideja o svome diktatorstvu Venecuelom do 2030. godine i početi graditi sustav u svojoj zemlji koji bi pomogao manje bogatom stanovništvu, te time pokazati da lijevi put još uvijek postoji. Ovo što sada radi je politički izolacionizam i stvaranje svoga kulta ličnosti koji neće pomoći nikome. Osim njegovom egu!
maroon @ 13:13 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 15, 2007


Ona je mirno spavala kraj njega. Sigurna u sreću, ništa u njezinom držanju nije odavalo nemir i nesigurnost. Samo bi ponekad tijelo napravilo omalen jednoličan pomak kada bi disala. To bi trajalo trenutak i tada bi opet nastao potpuni mir. Trepavice bi samo nakratko zalelujale i ona bi ispustila nekakav zvuk odobravanja. - Mora da sanja nešto lijepo... - pomislio bi čovjek gledajući je. Stiskala je njegovu ruku da se uvjeri da je još uvijek kraj njega. Kratko bi progledala i nastavila san. On ju je volio gledati kako spava. Egoistično je vjerovao da je njezinom miru on razlog i zbog toga je više vrednovao sebe. Ljudi su ponekad zaista sebični.

Njegovim bi mislima prolazili nekakvi prašnjavi kolodvori. Vlakovi koji uvijek odvoze ljude i prosjaci koji žicaju novac za jeftini alkohol. Soba je u polumraku odavala dojam prostora u kojem se trebaju odvijati mistični obredi drevnih tajnih kultova. Stvari u njoj mogle su se razabrati samo ako bi se dugo gledalo u siluete. Maleni je patuljak iskočio iz ogledala i snažno lupio u gong, no zvuka nije bilo. Ne smije ga biti, jer ona spokojno spava i ništa je ne smije uznemiravati. Patuljak je razvio indijanski šator i zapalio lulu mira. Opojan miris izgorenog duhana proširio se sobom. Svjetlo se jedva probijalo kroz gusti dim. Ona se jače privila uz njega i potražila sigurnost u njegovom naručju.

Njegovi sistemi koji su ga činili racionalnim bićem ostali su negdje daleko. Zaboravio je na njih na nekom dalekom, malenom otoku gdje se sa najvišeg brda može vidjeti more sa svih strana svijeta. Ponekad bi noću ležao na tome brdu i gledao zvijezde koje su činile neki drugi svijet. Daleko udaljen od njegovog svijeta i puno ljepši od njegove realnosti. Taj otok samoće otplovio je nekamo i našao svog novog stanovnika, a njemu je ostala zadimljena polumračna soba. Ona se još jače privila uz njega, otvorila je svoje duboke oči i nježno ga poljubila pred odlazak u nove kozmose snova...

maroon @ 17:51 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 13, 2007


Kolumnist Jutarnjeg lista Davor Butković u svojoj se kolumni (od subote, 11. kolovoza), između ostalog, negativno osvrnuo na izjave predsjednika SDP koji je rekao da se zalaže za referendum o ulasku Hrvatske u NATO savez. Butković tvrdi da ako po Ustavu referenduma ne treba biti da ga onda Hrvatska ne treba niti provesti i Milanovićevu politiku naziva dvostrukom, jer se SDP sa jedne strane zalaže za ulazak u NATO, a sa druge strane se zalaže za referendum koji bi "značajno otežao ulazak u NATO".  Butković ovdje, slučajno ili namjerno, želi zaobići hrvatske građane koji imaju pravo odlučivati o svojoj sudbini i koji imaju pravo reći što misle o vojno-političkom savezu u koji Hrvatska treba ući. Hrvatska se pristupanjem NATO-u obvezuje na razne stvari i hrvatski će građani plačati troškove koje će nam taj savez donijeti, a i pobirati će koristi od njega. No, stvar je principa (a ne praktične politike) kada se raspravlja o ulasku u vojni savez kao što je NATO. Treba li isključivati građane iz odlučivanja svaki puta kada se oni protive odlukama i mišljenju vladajuće političke elite? Ja mislim da ne treba, a mislim da i Milanović tako misli. I bit je demokracije da je vlast u rukama građana, a političari izvršavaju njihove odluke, pa bi onda bio i red da se i nas pita što mislimo o vojnim savezima. Politička pragmatičnost (da sam kojim slučajem političar) i mene bi nagnala da se zalažem za NATO savez, jer on svrstava Hrvatsku još bliže vrijednostima "zapadne demokracije" i stvara bliže veze sa mnogim moćnim zemljama. No, pacifistički princip mi ne dozvoljava da glasam za vojne saveze koji se služe nasiljem da postignu svoje političke ciljeve. Ne želim da Hrvatsku netko (zbog njezinog članstva u NATO-u) prisiljava da ide u ratove koji bi bili nepravdeni i koji bi služili za interese jačih članica. I želim o tome odlučivati na referendumu za razliku od Butkovića koji će svoj glas za savez napisati u svojoj kolumni i time utjecati na političare da referendum ne provedu. Ja nemam svoju kolumnu kojom bi utjecao na javnost za razliku od njega koji širi nedemokratske principe u kojima politička elita odlučuje o bitnim pitanjima za građane. I zato mi je drago što predsjednik SDP-a želi referendum čak i pod cijenu rizika da referendum bude negativan na kraju. Ako Hrvati ne žele u NATO onda ne žele, ma koliko se Butković trudio da zaobiđe narod o kojem se odlučuje...

maroon @ 13:19 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 8, 2007

Patetika će mi pojesti ovaj tekst i prije nego ga počnem pisati... Tako je teško lijepo opisati neke osjećaje, a da ljudi nakon toga cijeli taj trud ne popljuju svojim nerazumijevanjem i svojom nesposobnošću osjećanja na istoj razini kao što je razina onoga koji piše. I proglasiti će sve te stvari jeftinim ljubavnim romanima koje čitaju domaćice kada maštaju o životima koje nikada neće dosegnuti i ljubavima koje su tako uzbudljive i pune prevrata. Da, teško je to opisati na lijepi način. Teško je te osjećaje kritizirati i tražiti im neke točke u kojima su slabi u argumentaciji. Teško će mi bilo kome, ovih dana, biti objasniti da je život skup trenutaka u kojem je jedan ljepši od drugoga. Evo patetike... Evo tih prokletih rečenica u kojima se riječ „lijepo“ previše koristi, a ne može se objasniti. Moje su misli danas, večeras, negdje daleko gdje niti jedan drugi ljudiski um ne može prodrjeti. To je naše ekskluzivno pravo kao individua, da u nekim trenutcima svoje misli odvedemo negdje drugdje; u svijetove koje samo mi poznajemo i koji nas griju nekim drugačijim žarom te na nama ostavljaju nepovratne posljedice kojih se onda, za nekoliko desetaka godina, sjećamo sa smiješkom iza naših naboranih lica... Ti će trenutci svijetliti iz naših očiju i samo će nama biti poznati  razlozi našega veselja. Tada, u neko vrijeme koje je još daleko od nas, u nekim ćemo sobama maštati o mladosti i njezinim slastima i čekati naš posljednji pozdrav svijetu. Hoćemo li u tim trenutcima biti sretni, hoće li patetično „lijepo“ izranjati iz naših tekstova i ponirati u srca naših budućih čitatača? Hoćemo li pronaći nekoga koga će biti briga?  

maroon @ 23:38 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.