Individualizam i solidarnost
MAROON
Blog - lipanj 2009
ponedjeljak, lipanj 22, 2009
DANAS u Šumi bilo je svega... Prigodnog pozdrava drugaricama i drugovima, titoizma, borbenih fraza i podsjećanja na zločine demokratskih zemalja u i nakon Drugog svjetskog rata... Gromoglasnih pljeskova sadašnjem predsjedniku i zahvaljivanja Bogu zato što je još na funkciji na kojoj je i brani "pravednu stvar"...

Negdje između drugarica i drugova, Tita-Hrvata-pobjednika i Svetih Šuma vjetar je hukao neke svoje tekstove, a kiša je tom citiranju davala ritam.

"Mi nemamo pred kim što klečati jer mi smo dva puta pobijedili"

"U Drugom svjetskom ratu Hrvati su dva puta pobijedili. Mi se nemamo razloga nikome ispričavati. Ovo što traže od nas Hrvata da idemo kleknuti u Jasenovac i na druga mjesta... Mi nemamo pred kim što klečati jer mi smo dva puta pobijedili, a svi drugi samo jednom. Mi smo pobijedili 10. travnja kad su nam sile Osovine priznale hrvatsku državu i pobijedili smo jer smo se našli poslije rata opet s pobjednicima za pobjedničkim stolom", završio je svoju priču vjetar.

Jasno je tko je autor ovih divnih rečenica. Autor je onaj isti kojemu su antifašisti danas gromoglasnim pljeskom pokazali kako je njihov "narodni heroj" ovoga doba. Hrvatski predsjednik danas vodi neku imaginarnu bitku protiv revizionista, a u biti vodi bitku protiv sebe od prije dvadesetak godina. Ta je bitka imaginarna samo zato što ju on vodi, a ne zato što je ne bi trebalo voditi.

Tko smo to "mi" u priči o pobjedi 10. travnja?

Kako obraniti dio "mi smo pobijedili 10. travnja kad su nam sile Osovine priznale hrvatsku državu"? Tko smo to "mi" u toj Mesićevoj rečenici koju je izjavio prije 19 godina u Australiji? Kada Mesić danas napada one koji pjevaju "Za dom, spremni" ili nose ustaške simbole, ne napada li on sam sebe od prije 19 godina. Mi smo očito Hrvati, a ne antifašisti, demokrati, humanisti ili oni koji nikada nećemo pristati uz rasne zakone i druge gadosti ustaškog režima.

Mesić je toga dana uz to pristao. I kada u današnjem govoru tvrdi kako mu je žao što mi nismo Velika Britanija, Njemačka ili Francuska gdje je jasno tko je bio pobjednik 2. svjetskog rata te kod nas neki žele prekrajati povijest i širiti drugačije istine, nije li to napad na Mesića-1990. godine koji viče kako su u tom ratu bila dva pobjednika. Oba su pobijedila za Hrvatsku i po ovim riječima, oba su se borila za "pravednu stvar".

Jebena pobjeda, zaista jebena!

Ovo je najveći spin hrvatske politike ikada napravljen. Taj da je Mesić od 1990. godine kada je imao "dva pobjednika" postao ikona hrvatskih partizana 2009. godine, najveći zagovornik Tita na političkoj sceni i stalna meta one druge strane. One strane kojoj taj Mesićev govor iz 1990. godine može biti uokviren i nalijepljen na zidu.

Priča o dvije pobjede Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, storija o tome kako su Hrvati bolji od svih drugih naroda jer, eto, mi smo dva puta pobijedili. Kada su sile Osovine bile na uzlazu mi smo bili s njima, a sjedili smo i za stolom sa onim "stvarnim pobjednicima" kada se iscrtavala karta modernog svijeta.

Jebena je to bila pobjeda 10. travnja, predsjedniče. Zaista jebena!
maroon @ 15:08 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, lipanj 13, 2009

BIO JE to impresivan prizor... Ti traktori nisu više oni koje smo s podsmjehom gledali kako se vuku po seoskim putevima i rade kilometarske kolone... Psovali starice koje ih voze... Taj red seljačkih vozila na zagrebačkoj Vukovarskoj ulici imao je svoju impozantnost i djelovao je prijeteće za one koji ne poznaju situaciju.

A situacija je vrlo jasna. Posljednji pravi seljački vođa bio je Matija Gubec. On je za "seljačku stvar" svoju glavu, davne 1573. godine, nakon prave bitke s plemenitašima, izgubio na Markovom trgu. Nabijena mu je kruna od usijanog željeza kako bi i simbolički postao "seljački kralj", a nakon toga je raščetvoren. Doslovno je izgubio glavu za "seljačku stvar".

Seljački vođe trebali biti Gubec, a ispali plemenitaši

Današnji seljaci žive u sjeni toga događaja i, iako su je prizivali, boje se ponovne bune. Prave seljačke bune koja bi imala svoju svrhu, smisao i ciljeve. Oni su te milijune konjskih snaga pokrenuli i oslobodili prostor ispred "Vatroslava Lisinskog" čim su im se ukazale dvije nemušte hadezeovske glave potpredsjednika Vlade. I čim su im rekli da su se dogovorili. Pazi, rekli da su dogovorili. Rekli! Bez pisanog nečega, iako su i pisane stvari kod Vlada vrlo nestabilne garancije.

"Buna" je završila nakon dana provedenog u Zagrebu. Seljaci su popili nekoliko pivkana u obližnjim bircevima i ispoljavali svoju odlučnost cijelu jednu noć. Oni su tim mudrim vladinim i vladajućim glavama bili bitni samo tu jednu noć. Njihovi vođe ispali su plemenitaši, a ne Gubec kada su rastjerali iz Zagreba one koji su im vjerovali. A svi oni su sa gorčinom satima putovali natrag na farme svojim kravicama.

Tko vodi Ministarstvo poljoprivrede?

"Njihova" seljačka stranka u Hrvata i "njihov" ministar Božidar nisu na tim pregovorima niti bili. Još jedna izrazito simpatična stvar. U zgradi Ministarstva kojem je na čelu haesesovac pregovara se sa seljacima, a on na to nije pozvan. U njegovoj kući, njegov stariji brat pregovara o njegovim problemima. Svakom normalnom to bi značilo ostavku ministra. I sa seljačke i sa političke strane gledanja. Tko zapravo vodi Ministarstvo poljoprivrede?

U "Seljačkoj buni 2009." HSS je uspio još jedanput (kao i milijune puta prije toga) dokazati da je stranka bez političkog okusa i mirisa. Možda još i gore, dokazali su da su neprobavljivi. Nakon što im stariji demo-kršćanski brat zabije nož u leđa, oni su opet ostali u koaliciji. Čak su si dozvolili i da im potpredsjednica Vlade i HDZ-a na televiziji izjavi da je koalicija čvrsta, a odnosi partnerski. I to ona ista potpredsjednica koja je zauzela Ministarstvo i pregovarala s prosvjednicima. Situacija perverzna do tih razmjera da se može usporediti sa seksualnim odnosom sa kravom čije mlijeko sada, po riječima  mudrih vladajućih glava, malo više vrijedi.

"Jogurt buna" prekinuta čim je netko sjeo i proćaskao sa seljacima

Na kraju krajeva, što je rezultat "Jogurt bune" u Vukovarskoj ulici. Tih dana potrošio se benzin, napumpavala se seljačka retorika, rušio HSS-ov ministar da bi upalili traktore prvi puta kada je netko iz Vlade s njima sjeo i proćaskao. Ništa potpisao, samo prazno obećao. Matiji Gubecu je i 2009. godine ponovno nabijena užarena željezna kruna i sad je, još jednom, raščetvoren. Samo što su ga sada ubili njegovi.
maroon @ 17:45 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.