Individualizam i solidarnost
MAROON
Blog - lipanj 2007
subota, lipanj 30, 2007

Jacques Houdek i Lana Jurčević pjevaju za HDZ!
Nadam se da će na svojim blogovima objasniti zašto im je Sanader dobar premijer?

APDEJT: Ja sam Lani, Ivani Kindl i Jacquesu ostavio poruke na njihovim blogovima o njihovoj ljubavi prema HDZ-u i sada čekam njihov odgovor...

APDEJT ODGOVORI: Lana pjeva zato što joj je to posao, a ne iz uvjerenja jer još uvijek nije stranački opredjeljena...
Jacques je za 24 sata rekao da je honorar koji je dobio za predizbornu pjesmu vrlo velik...
Ivana Kindl se izjasnila na svome blogu da je pjevala zato što je imala tada gažu za HDZ... Pretpstavimo zbog love...
maroon @ 14:04 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, lipanj 29, 2007


Od jučer političari ne odgovaraju za svoj posao. Predsjednik države može odahnuti, jer ako ne napravi kazneno djelo i za to ne bude optužen, ne mora nikada odstupiti sa svoga mjesta makar mu pola kabineta i savjetnika bilo uhvaćeno da upadaju u stanove i izbacuju stanare iz njih. On će reći da ništa nije znao, a da je te ljude postavio na njihova mjesta u stanju bunila i ludila. Naš predsjednik vlade isto može biti potpuno siguran u svoju poziciju, ako ga slučajno ne pronađu kod kurve u sobi u trenutku kada plaća njezinu uslugu. Oni za ništa ne odgovaraju politički i po zapovjednoj odgovornosti. Oni ne mogu odgovarati niti u trenutku kada je njihova politika potpuno promašena. Oni ne mogu odgovarati za svoj posao, jer za ništa loše ne znaju, a za sve dobro su osobno odgovorni.

Debilizacija politike od strane našeg premijera došla je do vrhunca u trenutku kada on tvrdi da nitko iz njegove vlade ne odgovara za to što je jedna od najbitnijih ekonomskih institucija ove države korumpirana u njezinom najvišem sloju dužnosnika. Ako ja dobro razumijem trodiobu vlasti u jednoj zemlji, onda je zakonodavno tijelo odgovorno za donošenje zakona i njihovu kvalitetu, sudska vlast je odgovorna za sektor utvrđivanja pravne odgovornosti za djela koja nisu u skladu sa zakonom, a izvršna vlast je odgovorna za provođenje zakona i funkcioniranje institucija koje su pod njezinom ingerencijom. Pod ingerencijom vlade je i Fond koji je duboko korumpiran od strane agenata USKOK-a i policije. Natječaje koje su naštimavali potpisivali su ministri i time sudjelovali u naštimavanju natječaja. Netko mora biti politički odgovoran za kriminal u instituciji pod ingerencijom vlade.

No HDZ je jučer postavio opasnu praksu u kojoj tvrde da je ministar kriv samo onda kada je uhvaćen u kriminalnoj radnji. To bi značilo da on ne može biti odgovoran za lošu politiku koju provodi. Od jučer kada je ustanovljena ova praksa, biti će potpuno bespredmetno tražiti odgovornost bilo kojeg ministra u bilo kojoj budućoj vladi od strane Sabora, jer će ministri koji će biti optuženi za kriminal vjerovatno u trenutku izglasavanja nepovjerenja već biti u zatvoru. Nema načina na koji će zakonodavno tijelo moći objasniti niti jedan zahtjeva za smjenu vlade, ako premijer već neće biti u zatvoru sa optužnicom za kriminal. HDZ je i sebi u budućnosti zatvorio prostor za prozivanje budućih ministara, a toga vjerovatno još nije niti svjestan. No, HDZ će, kada bude želio smjenjivati vlade, ponovno napraviti skup na rivi i tamo rušiti vlade koje im nisu po volji nazivajuči ih veleizdajničkim i protuhrvatskim... Tako to oni rade, a ne dopuštaju si da u Saboru budu preglasani večinom... Jebeš rasprave kad možeš dizati ostraščeni narod na nasilno rušenje vlade! Jel tako, gospon Sanader?
maroon @ 17:08 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 28, 2007


Bit decentralizacije nije samo spuštanje sredstava sa državnog proračuna na proračune lokalnih zajednica nego je i zajedničko promišljanje zajednice o lokalnim problemima. Ovaj drugi dio je mnogo bitniji i kada ljudi shvate da na svome malome prostoru imaju zajedničke probleme koje zajednički mogu i riješiti tada će i od države početi jače tražiti sredstva za lokalne zajednice. No, sa centraliziranom državom je lakše. Kada imate neki problem, samo se požalite na Vladu u Zagrebu koji ga ne želi riješiti i vaša je savjest čista.

Snažno lokalno promišljanje problema i konstantno susretanje svih kojih se ti problemi tiču vrlo je bitan dio demokratskog uređenja. To stvaranje lokalnih javnosti koji promišljaju lokalne probleme i onda snažno zahtijevaju rješavanje istih, za mene je sama bit te demokracije. Jer "vladavina naroda" ne postoji ako narod nije svjestan da može vladati i ako nije svjestan nad čime vlada. Nacionalni izbori u kojima se glasa za predstavnike u parlamentu trebao bi biti nebitniji dio demokratskog djelovanja građana. Izbor onih koji nas predstavljaju u lokalnoj zajednici je bitnija stvar. Taj kojega smo birali da nas predstavlja kao lokalni predstavnik trebao bi biti "naš susjed" kojega svi mi poznajemo i kojemu možemo reći svoj problem i od njega zahtijevati rješavanje tog problema. On mora biti onaj koji će svako malo organizirati tribinu sa nekom  lokalnom temom na koju će doći građani i argumentirati svoja stajališta, a on će probati saznati sukus problema i djelovati da ga riješi. To bi bio pravi narodni predstavnik kroz kojega bi progovarali građani koje on predstavlja.

Političke stranke su dobrim dijelom preuzele tu funkciju stvaranja javnog mnijanja. One su organizirane po lokalnim ograncima koji bi trebali, svaka kroz svoju ideologiju, sakupljati te probleme i tražiti rješenja za njih. Nažalost, kod nas to funkcionira malo drugačije. Vrh stranke određuje ono što baza stranke misli. A trebalo bi  biti obrnuto, baza  mora vrhu predlagati politiku koja je najbolja za rješavanje problema baze. I u našem zakonodavnom tijelu ta je stvar poprilično loše uređena. Gotovo nikada se ne događa da zastupnici glasaju na temelju regije ili izborne jedinice iz koje su birani. Ako neki proračun Slavoniji daje premalo novaca onda bi svi zastupnici iz Slavonije trebali glasati protiv njega. A ne po stranačkome ključu glasati za nešto što je za njihovu regiju (i njihove glasače) štetno.

Mislim da je pravi put za provođenje decentralizacije baš stvaranje osjećaja kod građana da oni neke manje probleme mogu rješavati u svojoj lokalnoj zajednici svojim zajedničkim djelovanjem prema svojim predstavnicima. Za to treba stvoriti svijest o tome da demokracija nije samo ubacivanje listića u kutiju svake četiri godini i žaljenje zbog sudjelovanja na izborima koji ništa ne mijenjaju. Neće niti mijenjati dok političari ne shvate da su na svojim funkcijama da bi provodili odluke koje se narod prethodno, u žustroj i otvorenoj raspravi, dogovorio.

maroon @ 00:50 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 27, 2007

Sutra svi na kiosk po novi Feral Tribune!
maroon @ 19:55 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 18, 2007

Imaju Hrvatsku! Imaju Crkvu koja je toliko moćna da pedofila izvuče iz pritvora za dva dana. Imaju vlast koja je najbliža stranci koja im je Hrvatsku stvorila i čiji je utemeljitelj nacionalistička mantra. Imaju ministra prosvjete koji im u škole uvodi katolički seksualni (!?) odgoj. Imaju pjevača koji napuni cijeli maksimir. Imaju pjevača koji ih sve skupa ujedini i bez rata. Imaju najmanje Srba u zadnjih sto godina u svojoj državi. Pobjedili su Srbe u ratu. Imaju masu udruga koje mogu smatrati neprijateljima. Imaju dovoljno unutarnjih neprijatelja koji su došli iz pakla. Imaju antikriste koje mogu pljuvati. Imaju masone koje mogu pljuvati. Imaju komuniste koje mogu pljuvati. Imaju hrvatske izdajice koje pljuju i tako sebi dižu moral. Imaju sa jedne strane siromašne i sa druge strane bogate. Imaju privatno vlasništvo. Imaju Jadranku Kosor koja ih upisuje na faks. Imaju Sanadera na splitskoj rivi. Imaju Gotovinu u nizozemskom zatvoru. Imaju Karađića i Mladića u bijegu. Imaju Srpsku radikalnu stranku koja im je dostojan pandan i politički uzor. Imaju NDH da se na nju pozivaju. Imaju Starčevićev kip u Osijeku. Imaju HSP Ante Đapića... I ovako bi mogao unedogled nabrajati kako se provodi plemenizacija Hrvatske, a uz sve ove uspjehe naši nacionalisti se još uvijek smatraju žrtvama u svojoj Hrvatskoj. Sve imaju, osim vođe na čelu države i rasne zakone... Ja ne razumijem zašto naši nacionalisti nisu zadovoljni? 
maroon @ 22:35 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare

Upravljačka struktura Fonda za privatizaciju izgleda ovako, a vi zaključite da li su ministri odgovorni za to što se u Fondu događalo ovih dana. Pogledajte njihova zaduženja i procijenite da li su oni spavali na sjednicama Upravnog odbora ili su jednostavno nestručni za obavljanje njihovog posla. Ili su, možda,  i oni korumpirani skupa sa ljudima koji su uhvaćeni sa prstekima u pekmezu...





NADZORNI ODBOR

Nadzire zakonitost rada HFP-a, razmatra financijski plan i godišnje izvješće o poslovanju, te podnosi izvješće o radu Fonda Hrvatskom državnom saboru. Trenutno ima 8 (osam) članova koje imenuje Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora.

UPRAVNI ODBOR

 

Upravlja HFP-om, donosi Statut, utvrđuje poslovnu politiku, donosi odluke o prodaji dionica, udjela stvari i prava, o restrukturiranju, osnivanju, kupnji i prodaji trgovačkih društava, donosi financijski plan i završni račun HFP-a, te druge odluke značajne za rad HFP-a. Ima 5 (pet) članova koje imenuje Vlada Republike Hrvatske.

  • Damir Polančec - predsjednik 
  • Ivan Šuker - ministar financija
  • Božidar Kalmeta - ministar mora,turizma prometa i razvitka
  • Petar Čobanković - ministar poljoprivrede,šumarstva i vodnog gospodarstva
  • Ozren Matijašević - predsjednika HUS-a

KOLEGIJ

Donosi odluke o prodaji dionica, udjela za pojedinu pravnu osobu čija je temeljna glavnica vrijednosti do 10.000.000,00 kn, te raspravlja i zauzima stavove o važnim pitanjima od interesa za rad HFP-a, te daje prijedloge i mišljenje Upravnom odboru HFP-a i predsjedniku HFP-a. Kolegij čine predsjednik, tajnik i potpredsjednici. Na prijedlog predsjednika HFP-a potpredsjednike imenuje i razrješava Upravni odbor HFP-a i za svoj rad su odgovorni Upravnom odboru i predsjedniku HFP-a.

Tajnik HFP-a:

  • Franjo Jozić


Potpredsjednici HFP-a su:

  • sektor financija : Velimir Kračun
  • sektor nekretnina : Robert Peša
  • sektor pravnih poslova : Josip Matanović
  • sektor prodaje : Ivan Gotovac

PREDSJEDNIK

Rukovodi, predstavlja i zastupa HFP. Predsjednik ima zamjenika. Predsjednika i zamjenika predsjednika HFP-a imenuje Vlada Republike Hrvatske.


Predsjednik :
- Grga Ivezić

maroon @ 00:51 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 17, 2007


Spektakl na Maksimiru na kojem su se trebali okupiti rodoljubi u crnim majicama i veleštovatelji Jasenovca i Gradiške Stare, odgođen je zbog kiše. A par dana prije Marko Perković je tvrdio da je lijepo vrijeme dogovorio kod svetog Ante. Sada je pitanje zašto taj velehrvatski zaštitinik i svetac nije želio da se koncert održi. Možemo samo pretpostavljati razloge bijesa sa neba prema bogobojaznom hit mejkeru pastirskoga rocka. Ja mislim da je sveti Ante postao ljevičar i da se pronašao u onim stihovima (antikristi i masoni, komunisti ovi oni/ šire sotonske laži da nas zavade) te se naljutio i zbog toga poslao kišu. Možda je sveti Ante i želio lijepo vrijeme, ali je neki hijerarhijski više postavljeni ljevičarski svetac urgirao kod Boga da pošalje potop nad Maksimir. Ili je ipak vrag poslao kišu, a po tome možemo zaključiti da je on (što se tiče meteorologije) jači od Boga. A možda su udruge koje neopravdano progone pjevača bolje molile. Ili su ipak to bili komunisti i Srbi... Mi nikada nećemo saznati, a Marko Perković će se sutra sigurno, poslije jutarnje mise, posavjetovati sa svetim Antom i razriješiti nesporazum...

(red: trinaesti)

Hrvatski fond za privatizaciju d.o.o. danas je prekinuo sa radom jer je najviši menađment završio u zatvoru. Ne, nemojte misliti da je neki ministar završio u zatvoru, oni samo sjede na sjednicama i uzimaju plaću dok oni oko njih piju kave za 50 000 eura i naštimavaju poslove za koje nitko od ministara ne zna, a niti nisu naslučivali da se nešto takvo događa. Tito nije znao za žrtve nakon rata, a Tuđman nije znao za kriminal koji se događa u zemlji u njegovo vrijeme. Kako ta dva diktatora nisu znali, tako ni ministri ne znaju što se događa sa privatizacijama. U stručnost ministara ne smijemo sumnjati, a niti u njihovo poštenje. Ako nisu znali, nije to zato što nisu stručni nego zato što su spavali na sjednicama i tu i tamo se hvalili uspješnim privatizacijama koje taj duboko korumpirani fond obavlja u ime države. U onu opciju da su znali, a nisu pošteni ne smijemo niti pomisliti da je istinita. Pa pohapšeni ljudi u tome fondu rade samo 17 godina i nitko ih još nije dobro upoznao. Nitko od tih ministara koji godinama sa njima sjede sada ih neće ići posjetiti u zatvor i pitati da li im nešto fali. No, mora se priznati da je Sanader (jako brzo i odlučno) nakon 17 godina shvatio da nam fond ne treba, jer je korumpiran. Ne, korumpirani su oni u fondu koji ne sjede u vladi. Oni u vladi jednostavno ne znaju ništa...

(red: dvadest i osmi)

Ovoga tjedna i Crkva u Hrvata se pravila da ništa ne zna. Ona ne zna kada njihovi svećenici rade ONO sa djecom. Vjerovatno su djeca to sama izmislila. Ne znaju oni razlučiti što je prisan odnos pastira i njegove ovčice, a što je seksualno zlostavljanje. Zato se Crkva u Hrvata i bori da seksualni odgoj nikada ne dođe u škole. Onda će djeca raspoznavati te stvari, a njihovi će svećenici ostati mrzovoljni jer neće dobiti ništa. Prešućuju oni poznatu svjetsku praksu koja kaže da se takvi svećenici često premještaju iz župe u župu, tako da se stvar ne razotkrije. Tu praksu je uveo današnji Poglavica Katolika dok je još bio samo poglavica današnje Inkvizicije. A kada pokuca policija onda šute. Onda žrtve izmišljaju, a oni ne znaju za to. Taj se svećenik rijetko ispovijedao svojim nadređenima pa oni jadni nisu znali. Nitko se nije pismeno žalio, pa su mislili da je sve u redu. I lijepo su župnika selili iz župe u župu, a on je širio svoje stado Bogu na ponos... I nakon svega, sudac ga pusti iz pritvora. Vjerovatno ćemo sutra moći otići na njegovu misu i biti počašćeni prelijepom propovijedi velečasnog Ljubičića...

(red: četrdeseti)

Baš je dobro ovih dana. Baš dobro da Zadar i Cibona nisu odigrali utakmicu, jer uvijeti nisu bili regularni. Baš je dobro kada Majke sviraju u mome mjestu i kada je koncert besplatan. Petkom je piti najljepše. I vrijeme je petkom lijepo. I vide se zvijezde... I puše povjetarac i moja kosa leprša kao u svakoj lijepoj i glupoj jeftinoj reklami. Vratite nam Feral, nije da sam ga čitao, ali je lijepo znati da i tako nešto postoji na kiosku u maloj konzervativnoj državici na bradovitom Balkanu!

(kraj)
maroon @ 00:10 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 14, 2007


FERAL TRIBUNE JE USPJEŠNO USMRĆEN...

(ono što nije uspio Franjo u deset godina, uspio je Ivo u četiri)
maroon @ 17:39 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare

Kada se događaju lokalni izbori u Varaždinu, meni ne daju glasati za gradsku skupštinu grada Varaždina. Zašto? Valjda zato što odluke varaždinskog gradonačelnika neće izravno utjecati na mene. Moja je baba Čehinja u nekom petom koljenu i njoj nikada nisu dali da glasa za predsjednika Češke Republike. Zašto? Pa valjda zato što je sa Češkom povezuje samo jezik koji je u svojoj obitelji naučila u mladosti... I nije se moja baka naljutila zato što nije glasala na referendumu za ulazak Češke u EU... Nema tu neke mudrosti kod glasanja. Čovjek glasa za one institucije koje će o njemu odlučivati... Meni će Hrvatski sabor određivati kada ću ja i kako moći preći cestu, gdje ću moći pušiti i do kada i koliko ću moći piti. Meni Bandić određuje koliko ću morati platiti komunalnu naknadu, a država će zauzdavati monopolista HT kada će mi htjeti "nebu pod oblake" dići cijenu telefona. Nekoga u Mostaru neće zabrinjavati to što ja neću moći pušiti na javnim mjestima. I zato oni ne trebaju glasati za one koji će glasati o mojoj sudbini, a ne o njihovoj sudbini. Ni ja nisam birao predsjedništvo BIH, a Hrvati su konstitutivni narod u toj zemlji, a ja sam Hrvat. Jednostavno, glasaš za one koji tebi donose zakone koje ćeš ti poštivati ili nećeš, ali ćeš zbog nepoštivanja završiti u zatvoru. Oni neće završiti u zatvoru, ako u Mostaru prekrše hrvatski zakon. I tako, probajte shvatiti... Ako ne možete onda ste stvarno glupi... Moju sudbinu ne mogu birati oni koji se toj mojoj sudbini ne žele pridružiti, barem svojim prebivalištem na području RH u kojem će boraviti više od 7 mjeseci godišnje...
maroon @ 00:12 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 13, 2007

O događanjima oko sastanka G8 u Njemačkoj možete pročitati ovdje, a filmiće pogledati ovdje...
maroon @ 16:57 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 10, 2007

Dva malena igrokaza koja je danas Aleksandar Stanković priredio HDZ-ovom mladom lavu Gordanu Jandrokoviću sjajno prikazuju kako je to kada se čovjek cijelim svojim tijelom i dušom podredi interesima stranke i izgubi - zdravi razum... Prvi trik Stanković je napravio kada je uigranog člana stranačkog tima pitao za smanjenje vanjskog duga države, a svi znaju da se dug ne smanjuje nego povećava. Branitelj vlade počeo je sa isfuranim parolama o dva duga, jedan onaj građana a drugi onaj države, u kojem se onaj države smanjuje a onoj građana država ne može kontrolirati. I onda mu Stanković prikaže Sanadera iz 2003. godine kako priča o jednom dugu koji raste jer je Račanova vlada nesposobna... I tu Jandroković prvi puta proguta knedlu... Drugo gutanje knedle dogodilo se kada je Stanković rekao da je Picula 2003. godine izjavio da će Hrvatska 2006. biti u NATO-u, a 2007. u EU. I tada Jandroković kaže da je to neozbiljna procjena Picule i da se je i tada znalo da to nije moguće izvesti. I tada - hop... Stanković-Jandroković = 2-0! Tu je izjavu dao Sanader kada je obećavao što će napraviti u ovome mandatu...

Ovdje ne želim reći da je Jandroković jedini hrvatski političar koji je nasjeo na ovu foru. Večina političara bi se ponašala jednako. Kada se priča o političkom protivniku onda je sve loše, a kada se govori o politici svoje stranke onda su stvari ružičaste. Kada smo u oporbi pričamo jedno, a kada smo na vlasti mijenjamo retoriku. I tu je cijela laž političara i njihovih javnih nastupa. Oni ne pričaju ono što realno misle na temelju svih podataka koje imaju, nego pričaju ovisno o potrebi u kojoj pričaju. Stranačka politika i njezino pozitivno predstavljanje je ono od čega se niti trena ne odstupa i ako je pojedinčevo mišljenje dijametralno suprotno toj politici. Ja nikad nisam iz HDZ-a čuo negativno mišljenje o Sanaderu kao što vjerujem da niti iz SDP-a neću čuti loše mišljenje o Milanoviću. I tu je varka u koju se hvataju birači, a nije niti čudno da se u nju hvataju, jer nemaju ništa drugo na temelju čega bi formirali mišljenje osim tih propagandnih izjava političara. Naši novinari nemaju muda postaviti se kao Stanković danas, nego rade poslušničke intervjue u kojima dopuštaju ovakvo stranačko jednoumlje. I to nije samo kod nas, to se događa u cijelom demokratskom svijetu u kojem se svakih nekoliko godina događaju izbori... Mislim da je to bespogovorno prihvaćanje stranačke retorike i mišljenja jedna od tragičnijh stvari i većih problema suvremene političke prakse, jer se svjesno lažu birači bez imalo srama zbog toga...
maroon @ 22:46 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, lipanj 9, 2007

U osvit veleloptačkog dvoboja svijetova, navijači-batinaši su dogovorili da začine taj dosadan događaj na dva gola i dogovorili fajt na bojnom polju popularno zvanom Bandek. Drugi vid (legalnih) batinaša u tome ih je spriječio, valjda zato što nitko zagrebačkim plavcima nije rekao da i oni slobodno dođu na Badek i potuku se sa navijačima-batinašima. Svaka televizija koja bi iz helikoptera snimila tu bitku i prenosila uživo imala bi veću gledanost od one koju je postigla državna televizija prenoseći dozlaboga dosadnu partiju u kojoj nas je zajebao izbornik-ljevičar i hrvat-brazilac. Nismo pobijedili zato što Slaven Bilić, posvjedočeni nositelj majice južnoameričkog revolucionara koji se odazivao na ime Che, nije želio pobijediti braću-po-komunizmu Ruse. Smrdljive kapitalističke Engleze je isprašio sa dva gola iz Zagreba...

(red: deseti)

Helikopter nije bio pripremljen za povijesni fajt na Bandeku, ali je zato snimao urbani spektakl-performans zagrebačkog gradonačelnika nazvan ajmo-za-neradni-dan-napraviti-gužvu-u-gradu. I tako je glavni zagrebački general-diktator postrojio svoju vojsku novih niskopodnih tramvaja i poslao ih da marširaju gradom. Na čelu kolone bio je najnoviji tramvaj sa gradonačelnikom u svojoj ugodnoj unutrašnjosti koji je mahao bijesnim građanima kao što papa maše okupljenom stadu. Neki protivnici umjetničkih performansa nisu shvatili poantu ovog postojavanja i gnjevni su zakasnili na posao, makar je bio neradan dan... Svima, osim njima i Bandiću koji radi i kada se vozi u tramvaju...

(red: dvadeseti)

Naši plavci su se pohvalili i sa uspješnom akcijom zarobljavanja 30 kilograma marihuane na području kmetske varaždinske županije. Pohvalili se oni da su slučajno pronašli travu. Da vozač nije napravio prometni prekršaj i da nije imao "čudne" oči kada smo ga pitali za prometnu i vozačku, nikada ne bi otkrili travu - ponosno su izjavili plavci sa smiješkom na licu i caklastim očima. To je Jubito-ova organizirana borba protiv organiziranog kriminala i dilera. Sada samo da još tu travu dobro prodaju na ulici i ministar Šuker (ne Davor, nego Ivan) će biti zadovoljan sa popunjavanjem proračuna i svi ćemo mi biti sretni i zadovoljni napušeni, jer će nam  i ova vlada djelovati ljepše i bolit će nas kita za budućnost, dok u miru hlada svoje trešnje slušamo Boba Marlyja.

(red: trideseti)

Bolje popiti jednu pivu od litru nego četiri od četvrtine litre. Bolje da je igrao Babić, a ne Olić. Zašto, pobogu, nije stavio Budana u igru? Ma koliko se mi informatizirali, gužva pred referadom je uvijek ista. Čime je merkelica otrovala busha? Zašto Bush iskazuje ljubav Putinu nazivajući ga Vladimir u javnosti? Rečenice nikada ne smiju biti jasne tako da se sa njihovim značenjem može lako manipulirati. Shvaća li itko što se događa vremenu u ovom gradu? Postalo je čudljivo i često mijenja raspoloženje. Možda je vrijeme trudno...

(kraj)






maroon @ 13:33 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, lipanj 8, 2007


Na svojim televizijskim programima gledamo kako se ti antiglobalisti po cijelom svijetu tuku sa policijom. I to je sve što o njima gledamo. Nasilje u kojem oni redovito gube. Što se dobiva takvom borbom koja podsjeća na jedan divan povijesni lik koji se odazivao na ime Sizif?

Mediji nikada ne kažu zašto se ti ljudi izlažu batinama represivnog aparata. Nikada nismo imali prilike nekoga od tih ljudi vidjeti na svojim ekranima kako objašnjava za koje se ciljeve oni bore. Po vodećim medijima bit njihove borbe je nasilje i sukladno tome prikazu prosječni gledatelj njihove ciljeve nikada neće niti dokučiti. Mislim da je proteklo dovoljno vremena i da bi i taj (potpuno krivo nazvan) antiglobalizacijski pokret trebao razmisliti o novim načinima svoje borbe zbog boljeg prikazivanja svojih ciljeva u javnosti.

Ono što je sigurno je da je to pokret solidarnih individualaca koji se ne mire sa pragmatičnim karakterom moderne politike. Svoje ideale slobode, jednakosti i bratstva uvijek će staviti ispred svoga osobnog materijalnog probitka. Njihovi se interesi kreću u popularnim parolama tipa "hrana, a ne oružje" i ne mire se sa time da su često interesi država ispred interesa svijeta. Svoj gerilski rat usmjeravaju protiv rastućeg materijalizma i političke prakse modernog svijeta. Progresivne ideje zajedništva ljudi sa jakim praktičnim zagovaranjem različitosti u bitnome ocrtava pokret. Vjerujem da se koriste nasiljem, jer više ne vjeruju u reformske zahvate koji bi mijenjali svijet. Ne vjeruju niti u današnju politiku i političare kao što ne vjeruju niti medijima koji, po njihovom mišljenju, ne otvaraju najbitnija pitanja.

Svjetske vođe danas, nažalost, dobro znaju što će sa svojim državama, ali ne znaju što će sa svijetom. Ekonomske probleme svojih država rješavaju nehumanim rješenjima u zemljama "trećeg svijeta". Između pragmatičnog rješenja za svoju zemlju i humanog za svijet svaki će vođa izabrati ono prvo. Rezultat na izborima je najbitniji, a građani glasaju za uspješne na "domaćem" terenu, a ne za one koji će se boriti za neka svjetska pitanja. I oni od vođa koji bi se za takvo što borili, brzo bi ostali usamljeni u borbi i neshvaćeni bi izgubili izbore.

Sa ova dva teksta želio sam istaknuti da je antiglobalistički pokret krivi naziv za skupinu ljudi koji se ne slažu sa današnjom praksom u modernoj politici. To je pokret za pokušaj rješavanja globalnih problema i nikako ne može imati prefiks "anti". Na nama nije da zatvarmo oči nego da svi pokušamo promišljati o problemima koji su zadesili svijet i oko kojih će se cijelo čovječanstvo morati potruditi da bi ih nekako rješili. Najgore je gurnuti glavu u pijesak i pustiti da nafta teće...
maroon @ 16:46 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 7, 2007


Ista stvar se ponavlja iz godine u godinu. Dogodi se skup predsjednika osam najbogatijih zemalja svijeta koji, iza jako zatvorenih vrata i u dobro čuvanom području, raspravljaju o interesima njihovih zemalja. Naivni ljudi takve skupove ocjenjuju kao nastavak globalizacijskih procesa, a one koji protiv takvih sastanaka i njihovih ciljeva prosvjeduju nazivaju antiglobalistima. Ti antiglobalisti najčešće se, u medijskom prostoru, nazivaju i radikalnim ljevičarima. I tu dolazimo da najbitnijeg problema: kako radikalni ljevičar može biti antiglobalist?

Internacionalizam i povezivanje ljudi na pravednim idealima slobode, jednakosti i bratstva uvijek je bio ljevičarski projekt, a to je i danas. To najbolje prikazuje i činjenica da je taj pokret koji prosvjeduje protiv ciljeva G8 sastanaka uvijek sačinjen od ljudi raznih nacionalnosti koji zajedno prosvjeduju za univerzalne ciljeve, a ne za ciljeve svoje države ili naroda. Antiteza koja se provlači sve ove godine je da oni prosvjeduju protiv globalizacije. Vođama svjetskih država koji se okupljaju na tim skupovima ne pada na pamet da nauštrb interesa svojih zemalja prihvate neke humane poteze koji bi pridonjeli cijelom čovječanstvu. George Bush ni u najgorem pijanstvu neće pristati na smanjenje emisije CO2, kao što niti druge zemlje neće bitno promijeniti svoju politiku prema Africi.

Ti skupovi ne pridonose zajedništvu i jačem povezivanju za zajedničke ciljeve, nego baš naprotiv, oni pridonose da oni koji su bogati budu još bogatiji i da njihov utjecaj u svijetu bude još veći. Stvaranje "globalnog sela" neće biti dobro za svijet ako se stvore nedodirljive metropole i njihova predgrađa koja će im služiti, nego baš naprotiv, "globalno selo" biti će moguće kada se ljudi počnu identificirati kao građani svijeta koji jednako poštuju različite kulture. To što coca-colu može popiti svaki čovjek na svijetu nije dokaz procesa povezivanja ljudi, nego je dokaz procesa ekonomske hegemonije u kojoj bogati uvijek dobivaju, a siromašni nemaju snagu za razvijanje. Multinacionalne kompanije, nemaju naziv "multinacionalne" zato što profit koji ostvaruju koristi mnogim nacijama, nego zato što je sfera prodaje njihovih proizvoda raširena na mnoge zemlje. Profit od poslovanja multinacionalnih kompanija uvijek završava u džepovima građana najbogatijih zemalja, a te kompanije svojim utjecajem slabe gospodarstva drugih zemalja.

Antiglobalisti su Vladimir Putin i George Bush, a ne ona raja koja se tuče sa njemačkom policijom...
(natavak slijedi...)

maroon @ 13:46 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 5, 2007

karl r. popper: otvoreno društvo i njegovi neprijatelji

(svojim prijateljima poručujem da bih ovu knjigu rado htio dobiti za rođendan... možete ju posuditi u knjižnici i kopirati! važan mi je tekst, a ne korice)
maroon @ 00:34 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 3, 2007


Naše pleme Socijaldemokrata dobilo je novoga poglavicu Mladog Vođu. On će ih, navodno, voditi u novu pobjedu na izborima i ustoličiti Ekonomista Socijalista na mjesto premijera. Taj velebni skup hrvatskog ljevičarenja naš je narod pratio sa zebnjom i pozornošču kao što prati i sva natjecanja počevši od Big Brothera pa do izvlačenja lutrije. Narod voli igre, a posebno voli one igre za koje smatra da će njima donijeti neku korist... Zagrebačkom Izmisliocu Rada delegati nisu svojim glasovima uzvratili gostoprimstvo, ali on još uvijek tvrdi da je pobijedio i noću liježe sa mišlju da je predsjednik SDP-a i da će se za dvije godine proglasiti carem. Kako je lijepo živjeti u neznanju!

(red: osmi)

Ovog smo tjedna gledali još jedan cirkus i to na državnom mediju Numero Uno. Najljepši novinar na svijetu u najozbiljnijoj emisiji u istraženom svemiru ugostio je dostojnu hrpu freakova da zabavi gladan narod bez posla. Matija Babić (profesionalni izazivatelj svađa bez ideala), Dikan (profesionalni muž i sponzor), prof. Lalić (profesionalni poznavatelj morala), Jelena Rudan (profesionalna spisateljica i psovačica u javnosti), Neka Manekenka (profesionalna studentica) i urednica Storyja (profesionalnog lista za trač) priredili su nam show kakav nismo vidjeli od Stoljeća Sedmog. Svađe oko morala, dileme oko odjeće i obuće, spominjanje hrvatskih starleta, prodavanje interent portala i na kraju sve začinjeno Dikanovim gađanjem mlade gospodične u glavu sa tupim-zlatnim-okruglim predmetom. Takvu televiziju Jerry Springer može samo sanjati, a Bago je svim novinarima dao do znanja da će nagrada za novinara godine i druge godine ostati stajati iznad njegovog televizora u dnevnom boravku.

(red: dvadeseti)

"Srušilo se sve!" -  bila je omiljena pjesma hrvatskih  poštovatelja bloga ovoga tjedna. Uleti nekog sadista koji je želio  da netko od blogera udari mehmeda došli  su do te razine da je Matija Babić popizdio i srušio bloger na dva sata. Naša  malena srdašca počela su jače  kucati, a tipkovnice su se zamalo rasplakale. Moj se miš sa stola sakrio nekamo iza ormara u strahu da ne završi na deponiju elektroničkog otpada. Točno kada se jedan luđak smirio i pustio nas usamljene da se u miru družimo sa kompjuterima pojavio se u blogerskom fokusu drugi pomahnitali napadač. Prvi Pendrek obznanio nam je da sloboda seže do trenutka dok se ne zakačiš sa pripadnicima Vladajučeg Plemena. Znamo odakle nas napadate i završit ćete u paklu ako ne prestanete! - poruka je ministra Kirina koji slobodu ljubi više od svoje inteligencije.

(red: trideseti)

Najljepše je napiti se spontano na nekoj klupici u nekom parku sa dva dobra prijatelja sa kojima dugo nisi pio. Nekada je dobro biti aktivan. Neki ljudi zaista nisu dobri u zavođenju. Bolje je pričati sa zidom nego sa konzervativnim nacionalistom. Čovjek kada čita postaje asocijalan. Nekada je bolje šutjeti nego reći neku glupost. Ljubav prema samoći je ljubav prema svojoj inteligenciji. Sanjam trenutak u kojem će Sanader morati priznati svoj politički poraz... Živjeli drugovi!

maroon @ 23:15 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, lipanj 2, 2007


Broj glasova u prvom krugu izbora za predsjednika SDP-a:

1. Zoran Milanović: 592   (39%)

2. Željka Antunović: 381   (25%)

3. Milan Bandić: 313    (20%)

4.  Tonino Picula: 248   (16%)


Rezultati drugog kruga glasovanja za predsjednika SDP-a:

1. Zoran Milanović  828 (55%)

2. Željka Antunović 675  (45%)


Zoran Milanović postao je drugi predsjednik SDP-a. U drugom krugu Željka Antunović je smanjila razliku iz prvoga kruga, ali to joj nije bilo dovoljno... Što se sada bitno mijenja u SDP-u? Ništa... Milanović je nastavak račanovskog SDP-a sa možda nekim manjim promjenama. Dobar medijski nastup koji ima Milanović mogao bi malo podići rejting, no on će unijeti samo kozmetičke promjene. U suvremenoj politici dojam je taj koji nosi pobjede (a ne programi ili politika), a dojam koji Milanović ostavlja je sjajan. Relativno je novo lice, nije star i opterećen nekim davnim vremenima, obrazovan je i nema afera koje se vuku iza njega... Mislim da se Ivo Sanader mora ozbiljno zamisliti i početi razmišljati o politici HDZ-a kada ponovno postane najjača oporbena stranka...
maroon @ 23:37 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare


(izvor: David i Amy Goodman: Moćnici su iznad zakona)

O kršenju prava novinara na izvještavanje svjedoče i primjeri kada je američka vojska projektilima gađala novinare Al-Jazeere i novinare Reutersa koji su bili smješteni u Bagdadu. Američki su mediji o tim incidentima izvjestili kao o napadu na američku vojsku, a gađanje novinara bila je samoobrana vojske. Svi ostali svjetski mediji o događajima su izvjestili kao o jasnom kršenju prava novinara od strane američke vojske koja ih je napala.

O objektivnosti američkih medija govori i podatak koji je dobiven u istraživanju koji je provela udruga Projekt postizanja vrsnosti u novinarstvu (Project for Exellence in Journalism) koji kaže da u udarnim terminima u kojima se govorilo o ratu na Tv-mrežama ABC, CBS, NBC, CNN I FOX niti jednom nisu spomenute žrtve oružanih napada. To se dogodilo zato što su ideolozi rata vjerovali da će se stvoriti mnogo jači anti-ratni pokret ako se prikažu žrtve američkih vojnika, a na taj ih je zaključak navodio i primjer Vijetnamskog rata u kojem je nasilje bilo prikazivano u 3% izvještaja i pokret je bio vrlo snažan i na kraju je iznudio povlačenje iz rata.

Mnogi načini psihološkog propagandnog rata korišteni su i u ratu protiv Iraka. Stvaranje mitova iz nekih vrlo običnih ratnih situacija, korištenje ljudi koji su plačeni vojnici i njihovo predstavljanje kao nezavisnih stručnjaka u medijima, izdavanje špila karata na kojima su irački dužnosnici koje treba uloviti služili su za bolje prihvaćanje rata od strane američkih građana, a služili su i za rušenje morala protivničkih snaga. 

Zbog svih ovih negativnih primjera u korporativnim medijima autori knjige ističu potrebu za postojanje nezavisnih medija koji bi slušali što građani govore i koji bi istinito, bez utjecaja kapitala na njihovo medijsko djelovanje, izvještavali javnost. Ovakvi korporativni mediji ne služe ničemu osim prenošenju propagande vladajuće administracije, a u jednoj visokorazvijenoj demokratskoj državi to nikako ne smije biti uloga medija u društvu. Mediji bi trebali otkrivati korupciju i pretjeranu vezanost ekonomskog sektora i politike, a ne u njima sudjelovati. No, medij koji je u vlasništvu određene korporacije koja u Vladi ima nekog svog bivšeg direktora, ne može pisati ili raditi prilog protiv njega. Novinar koji bi napravio takav prilog brzo bi ostao bez posla. Zato nezavisni mediji imaju tu mogućnost rasvjetljavanja korupcije i oni to (sudeći po ovoj knjizi) i čine.

maroon @ 13:38 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, lipanj 1, 2007

(izvor: David i Amy Goodman: Moćnici su iznad zakona)


Nezavisni mediji u demokratskom društvu moraju omogućavati pluralizam mišljenja i brinuti o svojoj objektivnosti te nuditi stavove „za“ i „protiv“, a na temelju tih stavova građani su ti koji se moraju odlučiti na koju će stranu stati. Situacija u SAD-u prije invazije na Irak u glavnim medijima nije pokazivala ovakvo objektivno novinarstvo. Po nekim istraživanjima, tjedan dana prije invazije na Irak 61% građana SAD-a bilo je za diplomatsko rješenje, a ne za kretanje u rat. Samo je tri od 393 intervjua u vijestima u najvećim medijima  zagovaralo mirnu nasuprot ratnoj opciji. Očito je da se je negdje drugdje odlučilo da se krene u rat, a tada su mediji morali uvjeriti građanstvo da je to najbolja opcija i mediji su poslužili za propagandu ratu, a ne kao objektivni prenositelj opcija.

O ovoj neobjektivnosti glavnih medija jasno govori i primjer New York Times-ove novinarke Judith Miller koja je bez dodatnog provjeravanja informacija (na što je obvezuje novinarska profesija) objavljivala sve što je čula u Bijeloj kući i tako obmanula javnost te navela građane da misle da Irak posjeduje oružje za masovno uništenje. Zanimljivo je da je New York Times cijelu godinu objavljivao laži ove novinarke na naslovnici svojih novina i nikada se američkoj javnosti nije ispričao zbog postupaka svoje novinarke. Jedino što se dogodilo je članak NYT u kojem se objašnjava da su izvori informacija koje je novinarka koristila bili loši. Nikada se nisu ispričali što su sudjelovali u proratnoj propagandi za rat koji je odnio stotine tisuća ljudskih života. O propagandi koju je otvoreno širio NYT govori i njihov izvještaj o anti-ratnim demonstracijama u Washingtonu na kojima se okupilo preko 100 000 prosvjednika, a novina je drugoga dana objavila da ih nije bilo više od 10 000. Na lažno izvješćivanje NYT upozorili su nezavisni mediji te je novina nakon tri dana objavila točan broj prosvjednika na skupu bez isprike za lažno izvješćivanje.



U slikanju karaktera glavnih američkih medija može nam poslužiti i primjer velikog broja generala i pukovnika koji se pojavljuju u američkim vijestima i koji vrlo često odgovaraju na pitanja o oružju koje se koristi u akcijama vojske. Tu nas autori knjige podsjećaju da korporacije koje su vlasnici medija su često i vlasnici u industriji oružja te je zadatak tih medija da promiču američku kulturu oružja. Nasuprot toj slici, američki mediji vrlo rijetko prikazuju što ta oružja čine ljudima i selima koje napadaju.


Da je kontrola medija od strane korporacija nadstranačko pitanje potvrdio je Zakon o telekomunikacijama donešen 1996. godine za vrijeme predsjednikovanja demokrata Billa Clintona, a taj je zakon omogućio da jedna tvrtka može posjedovati sve radijske postaje na jednom području. Prije toga zakona postojala su jasna ograničenja koja su branila da dođe do monopolizacije medijskog prostora i koja su garantirala da neće biti medijskog jednoumlja. To je dovelo do situacije u kojoj korporacije mogu proizvoditi mišljenje građana, jer oni nemaju mogućnost za slušanje drugačijeg mišljenja. U pripremi i provedbi rata u Iraku taj je medijski monopol mnogo pomagao predsjedniku Bushu, jer je njegov dobar prijatelj i medijski mogul Murdoch kontrolirao veliki dio medija u SAD-u, a uređivačka politika tih medija bila je vrlo proratna. Ta je propaganda išla toliko daleko da su se zabranjivale pjesme određenih izvođača na mnogim postajama diljem zemlje, a sve to po željama iz Bijele kuće.


U cijeloj toj atmosferi kod novinara se javlja i velika doza autocenzure. Mnogi novinari nisu željeli postavljati prava pitanja svojim gostima da ne bi bili proglašenim lošim domoljubima i time bili stigmatizirani od strane drugih novinara i cijele javnosti koja je (posebno nakon napada 11. rujna) vrlo osjetljiva na pitanje domoljublja i u mnogim ljudima može vidjeti potencijalne teroriste i neprijatelje SAD-a.


Način na koji je američka vojska pasivizirala novinare bilo je i izvještavanje iz postrojbi koje su se borile u Iraku. Novinara bi stavili sa postrojbom i on bi trebao prenositi vijesti i zapažanja sa same bojišnice. Problem takvog izvještavanja je taj što se novinar brzo stopi sa postojbom i postane vojnik, a ne objektivan promatrač događaja. Zbog stalne ugroženosti od strane protivničke vojske on počne navijati za američku vojsku, a njegova uloga kao novinara postane marginalna.

 

maroon @ 14:43 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.