Individualizam i solidarnost
MAROON
Blog - lipanj 2006
četvrtak, lipanj 29, 2006
Nije nam dopustila komentiranje njezinog odlaska... Stavila je samo prekrasnu sliku neba i poruku: "...do nekih sljedećih susreta..." Draga, Blue Caffe, ponosan sam što sam mogao razmjenjivati misli  ovih nekoliko mjeseci sa tobom. Nekako sam tužan što odlaziš, no eto... To kod nas blogera tako ide... Čuvaj to biće koje u tebi nastaje i nastoj ostati Mala, kao što ćemo  nastojati Mali ostati i mi koji smo imali čast čitati tebe. Osobno sam mnogo naučio od tvoje borbe i nadam se da ćemo imati snage nastaviti taj tvoj put. Pozdrav, vrati se što prije!
maroon @ 15:37 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Srpski premijer Vojislav Koštunica danas je povodom obilježavanja bitke na Kosovu polju posjetio Kosovo i podsjetio da je on "dobar" nasljednik Slobodana Miloševića. "Kosovo će uvijek biti dijelom Srbije" - riječi su srpskog premijera. Kosovo je blizu neovisnosti i sve prognoze kažu da će je u skoroj budućnosti i ostvariti. Ovakve izjave kazuju nam da se službena srpska politika ne želi sa time pomiriti i da ćemo, možda, svjedočiti još jednom ratu na našim prostorima. Uzimajući u obzir da je Koštunica umjereniji političar (od ultraradikalnih Radikala koji imaju 40% podršku u Srbiji i sudjeluju u vlasti) takav rasplet je realna mogućnost. Na balkanu će se izgleda sve završiti tamo gdje je i počelo, a počelo je na Kosovu, sa izjavom Miloševića:"Nitko ne sme da vas bije...". Nadam se uspješnoj reakciji svjetskih moćnika u zaustavljanju još jednog suludog pohoda srpskih četa u "oslobođenje" povijesnih teritorija. Međunarodne vojne snage su raspoređene na Kosovu i nadam se da će brzo reagirati u slučaju "zastranjenja" Vlade Republike Srbije.
maroon @ 03:25 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 28, 2006
Ja ne mogu otići sa ovog mjesta i odmoriti se par dana jer je prokletstvo u tome što nastavim čitati druge blogere i dođu mi misli koje moram izreći. Odmah želim reći da će ovaj moj tekst biti pogled iz drugačijeg kuta o vegetarijancima. Moj vrlo uvaženi kolega i ugledni bloger junkyarddawg na svom vrlo posječenom blogu Anthema Borealis napisao je tekst sa naslovom "Vegetarijanci fašisti". Prvo želim reći da vegetarijanci koje ja poznajem su prosječni ljudi sa prosječnim stavovima od kojih ima nekih koji pozitivno ili negativno odskaču od prosjeka. Kao grupa ljudi siguran sam da ih se sve ne može nazvati fašistima, a posebno ih se ne može nazvati fašistima zato što ne jedu meso. Ja nisam vegetarijanac i ovaj moj tekst možete smatrati napadom maroona (tj. mene) na samog sebe.

 

Ne želim se baviti pitanjem: da li je jesti meso zdravo ili ne? To bih prepustio doktorima i nutricionistima koji se bave tim pitanjima. Želim moralno postaviti pitanje vegatarijanstva. Nešto što ne ide u prilog naziva vegetarijanci-fašisti je to da su se fašisti borili za svoje uske osobne interese dok se oni koji štite životinjska prava ne mogu boriti za svoje uske osobne interese jer oni nisu životinje nego ljudi. Ako od tuda pogledamo stvar onda je borba za prava životinja vrlo plemenita borba u kojoj se boriš za bića sa osjećajima koja se sama ne mogu boriti, a ti time ništa ne dobivaš osim pogrdnih naziva tipa onog da si fašist. Moja simpatija prema ekološkim udrugama i udrugama za prava životinja baš je zato velika, bore se za drugačije puteve čovječanstva koji će Zemlji na kojoj živimo i životinjama sa kojima živimo priuštiti lijep suživot sa ljudima.

 

Pozivanje na to da se oni ne brinu za gladnu djecu u Africi nego za nekakve životinje je u najmanju ruku čudan argument jer je dokazano da bi vegetarijanskom prehranom bilo više hrane za ljude na zemlji. U tekstu «Vegetarijanci fašisti» kolega se poziva i na naziv akcije «holokaust u vašem tanjuru». Industrijska proizvodnja mesa (kako se to lijepo kaže za ubijanje milijardi i milijardi životinja) je «holokaust» i iz razloga što su te industrije preuzele način ubijanja životinja od nacista. Cinizam naših društava je u tome što samo neke životinje ubijamo, a za drugima se plačemo kada umru. Tako je nama lijepo ubiti kravu, a Indijci se plaču. Kinezi će opet ubiti našu micu koja šeće po našim domovima, a mi ćemo se nad time zgražati. I onda još što je vrhunac da to jedni drugima predbacujemo, a svi smo po tom pitanju isti.

 

Civilizacija i kultura za mene znači da odbacujemo loše stvari koje smo naslijedili od predaka i te stvari boljima ostavimo svojim potomcima. Ubijanje životinja je loša stvar koju smo naslijedili i zbog koje moramo tražiti nove načine prehrane da bi zaštitili vrste koje zajedno žive sa nama na svijetu...

maroon @ 18:52 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 25, 2006
Koliko puta ste svojoj majci rekli hvala zato što vam je skuhala ručak? vjerujem da je vaš odgovor: ne često! Danas sa one političke razine želim stvar spustiti na onu privatnu. E, vidite vaša majka neće dobiti nikakav novac zato što je skuhala ručak, oprala "veš", ispeglala, oprala prozore itd... Ona bi za to vrijeme mogla ganjati svoju karijeru i zarađivati više od vašeg oca koji cijelo to vrijeme radi... To je još jedan od problema: nitko u društvu ne priznaje ženama one poslove koje rade u kući. U poslovnom smislu one se još susreću sa raznim privatnim pitanjima kod zapošljavanja, a ta su pitanja i nezakonita, tipa: da li ćete roditi u dogledno vrijeme? Muškarca nitko ne pita hoće li se razboliti pa ga neće biti dugo na poslu. Rađanje djece je problem u zapošljavanju žena i to je tragično... Zato treba odrediti da porodiljski šest mjeseci odrađuje majka, a šest otac i izjednačene su šanse.

Opće je poznata činjenica (i nevjerovatno iracionalna) da za isto mjesto u poduzeću veću plaću dobiva muškarac nego žena. Može li se ovo uopće komentirati... Ja mislim da ne može... Pa pogledajte u kojim poslovima žena može doći do vrha: u nekakvoj firmi teško (ako firma nije njezina), u manakenstvu (gdje treba biti lijepa), u porno filmovima (gdje treba prodavati svoju osobnost, izgled i zaboraviti na sram i dostojanstvo), pa onda u prostituciji (isto kao i porno filmovi), u kožarskoj industriji (gdje su najmanje plaće) itd... Podijelimo li te poslove u kojima žena može uspjeti dobivamo dvije vrste poslova: one u kojima prodaje isključivo svoj izgled (za napaljene bogate muškarce) i one najteže i najmanje plačene poslove koje niti jedan muškarac neće raditi. Najčešće se ti njezini poslovi niti ne priznaju kao vrijedni i tako muškarci drže svoju dominaciju.

Usporedimo sad dvije državne službe: sudstvo i obrazovanje. U sudstvu su plaće odlične i suci (koji su, moramo priznati, večinom muškarci) nikada nisu prijetili štrajkovima znači da su zadovoljni svojim statusom. U obrazovanju gdje postoji veliki broj visokoobrazovanih žena situacija je potpuno drugačija. Česti štrajkovi i loši uvijeti rada za teži posao... U društvu se općenito malo vrednuje rad svih tih učiteljica i profesorica, a kada se događaju napadi na njih oni najčešće prolaze bez težih sankcija.

Ova dva teksta služe za dizanje svijesti da je pola čovječanstva zakinuto zato što se rodilo "krivog" spola. Možemo li pogledati jedni drugima u oči i reći da smo društvo zasnovano na jednakosti spolova... Ne možemo... Taj članak našeg Ustava u kojem to piše možemo smatrati mrtvim slovom na papiru. Predlažem radikalizaciju borbe za jednakost spolova u funkciji tjeranja političkih stranaka (od kojih stvari počinju u društvu) na veći angažman u rješavanju ovog bitnog problema našeg društva. Moj je pogled na te stvari laički i želio bih da nas više educiraju o borbi ženskih udruga za ženska prava. Jedan predmet u osnovnoj školi koji bi se doticao te teme pomogao bi u tome da generacija nakon nas sa ponosom može našu generaciju smatrati primitivnom jer su oni dostigli potpunu jednakost spolova.
maroon @ 03:32 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, lipanj 24, 2006
Svima je jasno da je položaj žene u današnjem hrvatskom društvu podređen. To je najvećim dijelom zasluga tradicionalnog katoličkog društva koji žene stavlja u podređen položaj. Jasno je to po hijerarhiji te religije, Bog (muškarac); Isus Krist (sin; muškarac); Duh Sveti (opet muškarac); Papa (ma vidi ti njega; muškarac); biskupi (muškarci). U Bibliji sve sami muški junački likovi koji su komercijalizirani (Abraham, Izak, Jakov, Noa, Ivan Krstitelj, dvanaest apostola) te dvije žene: isusova majka (znači žena mora biti majka) i još k tome ona je bezgrešno začela (što niti jednoj ženi nakon nje neće uspjeti pa teško mogu slijediti primjer) i ona kurva koju su htjeli kamenovati... Ima i Eva koja je kriva za Istočni grijeh nakon kojeg su i muškarci istjerani iz Edena... Krščanstvo voli simbolike, a simbolika je ovdje vrlo jasna. Žena je stvorena da služi muškarcu (što rade časne sestre nego služe svečenicima u župama).

I hrvatska politika je muška. Dvije najjače stranke imaju muške predsjednike, a jedine tri stranke u najjačih deset koje ih nemaju su Vesna Pusić (HNS), Đurđa Adlešić (HSLS) i Vesna Škare-Ožbolt. Naš Sabor se ponosi sa 21% žena koje sjede u Saboru. Znači muškarce predstavlja 79% zastupnika. Od 15 ministara u Vladi četiri su žene što je oko 25 %. Samo ti podaci govore dovoljno o (ne)zastupljenosti žena u društvu. Promotrimo kako stoje ženske udruge. Vrlo se malo čuje o njima (osim kada se dogode nemili događaji kao ovaj u Nazorovoj neki dan) i u društvu se percipiraju kao neke čudne žene koje ne žele biti doma i rađati. Najistaknutiju članicu udruge B.A.B.E Sanju Sarnavku javnost najčešće ne razumije što to ona želi poručiti jer su nam neke norme koje bi izjednačile prava žena toliko nelogične da ih ne možemo niti pojmiti. To ništa ne govori o toj hrabroj ženi nego o društvu u cjelini. To će se generacijama morati mijenjati no prva generacija koja mora radikalno pokrenuti promijene mora biti naša generacija!

Nastavak slijedi sutra; (ne želim biti predugačak u jednom postu pa da vam se ne da sve čitati)! 



maroon @ 01:02 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 22, 2006
Malo kasnim sa ovim komentarom jer je referendum za veću autonomiju Katalonije u Španjolskoj održan prošlu nedjelju, no mislim da je to vrijedno spomenuti pa makar sa malim zakašnjenjem. Na tome su se referendumu Katalonci u 75% izjasnili da žele veću autonomiju. Hrabrost centralne države je ono što želim istaknuti jer se ona odrekla dijela svojih prava u upravljanju Katalonijom zbog lokalnih katalonskih vlasti. Vlada socijalista Zapatera je napravila mnoge dobre stvari nakon svoga dolaska na vlast. Dijelom su zauzdali ETU od terorističkih akcija, povukli su vojnike iz Iraka, i sada Kataloniji dopustili veće odlučivanje. Konzervativne stranke se boje da bi se Španjolska država čak mogla i raspasti jer su i druge pokrajine najavile jednake referendume. No, ako ljudi žele veću autonomiju kako im ijedna centralna vlast može to zabraniti. Kada bi barem netko u našoj politici počeo razmišljati o jačanju regija i pokrenuo kampanju za decentralizacijom jer nam je Vlada u Zagrebu premoćna, a lokalna politika gotovo postoji samo tako da možemo reći da je imamo.

Referendumi su prava demokratska praksa i baš iz razloga što su čisti izraz demokratske svijesti kod nas su jako rijetki, pa sami prosudite o karakteru hrvatske države.
maroon @ 12:57 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 21, 2006
Ponekad me uređivačka politika naše javne televizije natjera na smijeh, a neki me je dan gotovo rasplakala. U sjajnoj emisiji Krešimira Mišaka "Na rubu znanosti" u utorak je gostovao F. Wiliam Enghdal, autor sjajne povijesno-političke knjige "Stoljeće rata". To je sigurno jedna od najsveobuhvatnijih knjiga koja se bavi političkom poviješću 20. stoljeća. O naftnim temama i drugim načinima na koji svjetske velesile truju cijelo čovječanstvo u tome tragičnom stoljeću najviše se može pročitati u toj knjizi. Ovo je preporuka za čitanje te knjige.

A, sada, da se vratim uređivačkoj politici našeg HRT-a. Krešimir Mišak je dobio intervju sa tim u svijetu vrlo uglednim autorom i napravio sjajnu emisiju o temama koje taj autor najbolje poznaje. Emisija je bila sjajna, ali ima jedan problem... Emitirala se oko ponoći. Moje je mišljenje da je trebala biti nakon Dnevnika jer je taj povjesničar bitniji od recimo predsjednika našeg Sabora koji je bio u "Dnevniku plus". Da ne kažem da se "Milijunaš" prikazuje u tome vremenu. Očito samo mi mračnjaci možemo gledati dobre emisije koje se vrte nakon ponoći. Vjerovatno je bojazan da hrvatsko društvo ne čuje što je SAD u biti jer bi se moglo pobuniti protiv njih. S punim pravom bi mogli početi tražiti svoja prava i rušiti ovaj šugavi sustav...
maroon @ 18:29 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 20, 2006
Blog postaje mjesto gdje ljudi na najdemokratskiji način mogu izraziti svoja mišljenja. Novi blog Ljubavnice je jedan koncepcijski vrlo zanimljiv blog. On je, naime, blog dvije djevojke koje su u vezi. Imam osjećaj da će taj blog proširiti vidike nama koji nismo u gay krugovima i koji ne znamo baš puno o tome. Način na koji žive te djevojke i odnosi među njima meni će postati (nadam se) dnevno štivo i jedva čekam nove postove. Samo naprijed, cure, želim vam dugi i lijepi blogerski staž! 
maroon @ 18:28 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Saborska zastupnica HSP-a Ruža Tomašić traži dozvolu za oružje. Ona je dok je živjela u Kanadi bila policajka i nosila je pištolj, no što će joj sada u Hrvatskoj dok je saborska zastupnica? U koga bi to ona pucala?

Problem nije u tome što građanka Ruža Tomašić želi imati pištolj, nego je problem u tome što političarka Ruža Tomašić želi imati oružje. Ona time šalje poruku javnosti da je poželjno imati pištolj, ako su vam djeca dovoljno stara, a njezino dijete je staro 18 godina. Ona kaže da će njih dvoje skupa na gađanje. To je drugi akcent koji nam daje saborska zastupnica, majka i osamnaest godišnji sin mogu se dobro zabaviti u streljani. Oprostite, ali mene ovo podsjeća na "amerikanizaciju" hrvatskog društva. Michael Moore nam je zorno prikazao kako izgleda društvo koje njeguje kult oružja u svom  dokumentarcu "Ludi za oružjem" u kojem je pokazao i stravičan zločin u srednjoj školi u koju su upali dvojica naoružanih srednjoškolaca i pucali po školi te ubili 13 svojih kolega i nakon toga sebe.

Trend simpatiziranja oružja je u HSP-u uzeo maha. I njihov drugi saborski zastupnik Pejo Trgovčević se prije nekoliko tjedana pohvalio svojim oružjem. Pitanje za HSP je da li oni simpatiziraju društvo u kojem su ljudi naoružani? Ako je to njihov politički program onda neka to kažu jasno i glasno. Ako nije, onda neka se ograde od tih istupa svojih istaknutih članova. Hrvatsko društvo je prije deset godina završilo sa krvavim obrambenim ratom, a u zadnje vrijeme su oružane pljačke svakodnevna pojava. Baš zbog tih činjenica političari se trebaju potruditi graditi pacifistički stil rješavanja sukoba u društvu. Nasilje nikada nije dovelo do rješavanja sukoba, nego ga samo produbljuje. Kultura dijaloga sa neistomišljenicima i mirnog rješavanja sukoba mora biti politički program svake stranke.

Zbog sina Ruže Tomašić dobro je da ona nema u svom kućnom inventaru pištolj. Sukobi koji se događaju među mladima u Hrvatskoj znaju završiti vrlo krvavo, a onaj tko posjeduje pištolj u tim sukobima može si život samo zakomplicirati, a nikako ne može izvući nekakvu korist. Pištolj u ovom društvu nije nikome potreban jer je on vrlo tragična igračka. Kada se dogodi ono najgore, vrijeme se nikako ne može vratiti unatrag nego ostaju trajne loše posljedice i za pojedinca i za društvo u cjelini. Zato, oprez!

 Nadam se da će slike političara sa pištoljima nestati iz medija u Hrvatskoj...


maroon @ 00:15 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 19, 2006
Subotnji Jutarnji list donosi nam vrlo zanimljiv pogled na političko stanje u Srbiji danas. Ono nije dobro, a nije dobro ni za Srbiju ni za susjedne joj zemlje i regiju u cjelini. Odvajanjem Crne Gore i iznuđenom samostalnošču Srbije politička situacija se poprilično zakomplicirala, a (vjerovatno) odvajanje Kosova (sa kojim je Srbija povezana najvećim mitom) će je još više zakomplicirati.

Sve te činjenice proizvode nemir u srpsko stanovništvo i približavaju ih desnim (izrazito nacionalističkim) strankama. (Radikalna) Stranka haškog optuženika Vojislava Šešelja  dostigla je, po najnovijim istraživanjima javnog mnijenja, 40% glasača koji bi za nju glasali. Moram podsjetiti da je to stranka četnika koji se tako još uvijek i izjašnjavaju i koji još uvijek sanjaju Veliku Srbiju. Sa radikalima na vlasti Srbija bi mogla, ponovno, postati sigurnosni problem za zemlje u okruženju pa tako i za Hrvatsku. Treba spomenuti i da svjetska politika još ne zna što će sa Srbijom, ako se takva situacija pojavi.

Sadašnja vlast još uvijek nije raskrstila sa politikom Slobodana Miloševića. Miloševićeva je stranka čak i u vlasti, a premijer Koštunica i predsjednik Tadić niti ne žele raskrstiti sa tom politikom. Ubijeni premijer Đinđić bio je nekakvo svjetlo u mraku Srbije, ali je dobro poznato kako je on završio. Ne postoji jača politička snaga u Srbiji koja bi se odmaknula od politke 90-ih godina u Srbiji i to je  pogubno.

Siromaštvo prouzročeno vječnim srpskim ratovima u novijoj povijesti i razvijanje jake mafije pojačava dojam da još dugo od naših istočnih susjeda ne možemo očekivati pozitivne pomake.  To nije dobro za Hrvatsku jer će joj uvijek visiti uteg nestabilnog susjeda. Srbija u granicama Beogradskog pašaluka premalena je zemlja za ambicije svih tih srpskih nacionalista i dok ne prihvate činjenicu svojih stvarnih granica u Srbiji se ništa neće pozitivno pomaknuti. Novi rat bi uništio tu već uništenu zemlju. Vuk Drašković je iznio čak i prijedlog da Srbija ponovno postane kraljevina. U 21. stoljeću ovakav je prijedlog jednostavno nevjerovatan i svaki komentar na taj prijedlog je suvišan.

Hrvatska treba razvijati pametnu politiku prema Srbiji i pomoći joj u demokratskom razvitku. Ne zbog Srbije, nego zbog Hrvatske i uništavanja balkanskog "bureta baruta", koji je lako-zapaljiv. U budućnosti možemo očekivati odvajanje Kosova, pa možda i referendum za odvajanje Vojvodine.
Gospodarski je rast Srbije izuzetno važan u normaliziranju odnosa jer će sa više novaca u džepu Srbi manje razmišljati o ratovima, a više o poslu. Dolazak radikalne vlade na čelo Srbije vraća cijelu regiju u mračna razdoblja i nesigurnost, a to nikome nije u interesu. Treba se boriti za neutraliziranje te fašističke stranke u namjeri da ponovno zakrvavi ovo već prekrvavo područje.
maroon @ 01:27 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 18, 2006
IIzabrana je nova (stara) predsjednica HSLS-a Đurđa Adlešić. Hrvatska opet ima srednje jaku liberalnu stranku, a njezina je predsjednica najavila da će ta liberalna stranka biti stranka centra, što liberalne stranke najčešće i jesu. Izbor gradonačelnika Varaždina Čehoka i Zlatka Kramarića uz još četvero potpredsjednika stranke isto može radovati sve liberalno nastrojene građane Hrvatske. Sve ovo pišem jer sam u ponekim (doduše kratkim) razdobljima  svoga života  simpatizirao liberalizam kao slobodnu  doktrinu  u  politici.  Jačanje  ovakvog  (rekao  bih  obnovljenog  HSLS-a)  raduje me i iz još  jednog  privatnog  razloga,  a  taj  je  razlog  Vlado  Gotovac.  Čovjek  koji  je  cijeli  svoj život dao  za  tu  slobodnu  ideju  može  biti moralni uzor broj 1 svim hrvatskim političarima. Dio moje simpatije za Gotovca odnosi se i na onaj njegov drugi dio života: život pjesnika. Njegova politička borba za individualizam i slobode pojedinaca bio je njegov  život. Bez mržnje prema svojim protivnicima (koji su ga često i zatvarali) ovaj hrvatski Gandhi se borio za slobodu pojedinca i slobodu naroda. I kada su ga već u predvečerje života ružno izbacili iz HSLS-a on nije gubio glavu, osnovao je malenu stranku (malu samo po članstvu, ali veliku po idejama) i počeo gotovo iz početka. Nije želio da u se u Budišinom desničarenju izgubi plemenita ideja. Isticao je da su mladi najbitniji dio LS-a jer su oni svježa krv sa svježim idejama. Sloboda je bila na prvome mjestu, sloboda pojedinca i naroda i to ona Kantova sloboda koja seže do onog momenta gdje počinje sloboda drugog čovjeka. Želim sve najbolje probuđenim liberalima i neka im je Gotovčeva misao uvijek na pameti, jer sa njegovm ostavštinom ne može se promašiti smjer.

maroon @ 02:25 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, lipanj 17, 2006
Ja često privatiziram ovaj mediji koji u krajnjem slučaju i je moj jer ga ja uređujem pa ću danas iskoristiti ovaj javni prostor za pozdrav svojoj prijateljici koja se priključila našoj bloger zajednici i za koju sam uvjeren da će imati bolji blog od mene, sa pametnijim i zanimljivijim sadržajima. Njezina su stajališta čvršča od mojih, pa ćete čitati nešto što ćete ili mrziti ili voljeti. Vidjet ćete da će biti zanimljiva, a možda će nam se i teme poklapati jer često i dugo smo na kavama i raspravljamo o istim stvarima... Uglavnom... Uz  moj blog od danas čitajte i njezin! Pozdrav od Maroona! Njezin blog je na adresi: anarho_vila.bloger.hr
maroon @ 18:24 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 15, 2006
Prigodom najave SDP-a, koja je (naravno) i u predizbornom duhu, o uvođenju poreza na nepravilnosti u privatizaciji pokrenuo sam novu anketu o tom porezu na "tajkune". Državna revizija je pokazala da je 95% privatiziranih poduzeća privatizirano uz određene nepravilnosti. Te nepravilnosti često ne podliježu kaznenoj odgovornosti pa se SDP dosjetio jednokratnom porezu na to obogaćivanje na grbu radnika koje se dogodilo u vrijeme rata u Hrvatskoj. Svi smo toga svjesni još od tih dana jer postati jako bogati vlasnik mljekarske industrije od vozača kamiona je tada bilo moguće, uz asistenciju vlasti (naravno). Te nepravilnosti  bi  u svakoj normalnoj zemlji podlijegale kaznenoj odgovornosti no mi smo svjesni da nismo 90-ih bili normalna zemlja pa kod nas to nije tako. Druge stranke nisu podržale ovakav prijedlog SDP-a jer kažu da je to legaliziranje lopovluka i da državno odvjetništvo treba obaviti svoj posao u vezi privatizacije i podići optužnice...
maroon @ 23:39 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Proglašavam kraj ankete sa pitanjem "Jeste li zadovoljni temama u hrvatskim medijima"... Čitatelji moga bloga su jednoglasno (29 glasova ne i 1 glas da) odlučili da nisu zadovoljni temama kojima se bave hrvatski mediji. Pa onda, dragi moji nezadovoljni blogeri, skupljajte lovu da svi mi zajedno napravimo medij koji će promovirati teme koje će se nama sviđati... Poznavajuči vas koji čitate moj blog, brzo bi taj naš medij propao, jer nas je vrijeme pregazilo. No, budući da nam lova nije najvažnija mogli bi opstati neko vrijeme... Posebno ako netko od nas dobije hrpu love na lottu pa uloži u naš mali medijić.
maroon @ 23:02 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Jutarnji list je objavio informaciju da se talijanska vojska povlači iz Iraka. Prodi počinje ostvarivati svoja predizborna obećanja, koja će sada još lakše ostvariti budući da je i na lokalnim izborima lijeva koalicija ostvarila pobjedu nad desnim strankama. Berlusconi polako, ali sigurno gubi svoj utjecaj u Italiji i cijeli svijet mora veseliti takav razvoj događaja. Nadam se da će i sudske presude, od kojih se Berlusconi skrivao svojim imunitetom, doći na naplatu i da će taj krajnje necivilizarni i ratoborni političar završiti tamo gdje mu je i mjesto: u zatvoru.

Naš premijer Sanader tim Berlusconijevim porazima gubi saveznika iz svoje Pučke stranke. Kako nam tvrdi naš premijer, a nemamo mu razloga ne vjerovati, Pučani na vladajučim pozicijama u Europi snažno zagovaraju hrvatske interese. To se je večinom događalo na njihovim konvencijama, dok bi praktična državna politika često pokazivala drugačije trendove. Ni Berlusconi sa svojim desnim strankama (a neke od njih su bile iredentistički raspoložene) nije Hrvatskoj olakšavao put u Europu i često je zagovarao interese onih Talijana koji su nakon 2. svjetskog rata  bili protjerani iz  Hrvatske i  Slovenije i Hrvatsku ucjenjivao tim zahtjevom.

Kakav će smjer zauzeti Prodijeva vlada još nam ostaje za vidjeti,  no nakon njegove pobjede  (za koju  sam navijao)  ja  se  osjećam  nekako bolje.  Vjerovatno  je  to  više  zbog  odlaska  Berlusconija  (koji mi se  sa  svojom  bahatom  retorikom  i  agresivnom  politikom  nikako  nije  sviđao)  nego  zbog  dolaska  Prodija (koji mi je, inače, baš simpatičan).
maroon @ 13:02 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 13, 2006
Na ovome ste blogu mogli pratiti nastojanje Crkve da cenzurira "Zarez". I Crkva je uspjela. Po pisanju Jutarnjeg lista od subote, "Zarez" br. 180 sa spornim tekstovima, na jednu rečenicu ministra Biškupića protiv tog lista,  je povučen iz prodaje. Živjela cenzura, zbogom slobodi. Živjela Katolička misao, vještice zapalite se same.

Intencija ovog mog posta nije vrijeđanje Crkve (ona se sama vrijeđa i dovoljno, a Isus bi je se brzo odrekao samo da može), nego je zamolba ljudima koji čitaju ovaj blog, a slučajno imaju sporni broj "Zareza" da me kontaktiraju preko komentara, pa ako bi mogli da mi nekako proslijede te "đavolje novine" koje su najveći problem ove zemlje.

Ljut sam, žalostan sam, i jedva čekam da dođem na vlast i zabranim Crkvu, pa da ona shvati kako je to biti pod cenzurom. One puste priče o proganjanju Crkve u komunizmu su puste priče, jer se u svim serijama pojavljuju svećenici koje nitko nije ni taknuo dok su držali misu, a bili su i ugledni u društvo. Ljudi su voljeli i Titu i lokalnog svećenika. A kako smo se svi mi krstili prije 90-te godine , ako je Crkva bila zabranjena?

Tražim od ministra Biškupića da zabrani "Glas koncila" jer vrijeđa moj osjećaj za realnost. Svi vi vrijedni blogeri, kako bi se vi osjećali da neka  misao  lebdi nad  vašim glavama dok pišete svoje postove i da ih zabranjuje. Za kraj ću napisati da je Dragutin Tadijanović bio cenzuriran od strane Crkve 1933. godine za stihove: "Što zar opet ništa ne dobih?/ Dopusti mi, gospodine Gospodine,/ da u tvoju bradu srebrnu/ Pljunem, jedanput samo da pljunem!" Morao je istrgnuti tu pjesmu i na njeno mjesto staviti  drugu.

Crkva je u povijesti željela cenzurirati znanost, a kako bi onda shvaćala umjetnost! Ne vještice, nemojte  se spaljivati , vi ste već spaljenje.  Umjetnici nemojte djelovati umjetnički, jedina legalna umjetnost u ovoj zemlji je misa u nedjelju i njezina propovjed je jedina misao koja smije biti izrećena.

U NAŠIM MISLIMA JOŠ ŽIVI GALILEO GALILEI, A ZEMLJA SE JOŠ UVIJEK OKREĆE OKO SUNCA! Katoličkoj crkvi usprkos...


maroon @ 01:00 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 12, 2006

NOĆI DUŠA

Plaža uz valovitu obalu. Kameni mol izgrađen davnih dana naših djedova bilo je to mjesto. Mjesto sastanaka… Kada bi naša društva već lagano tonula u san mi bi se kao stranci odvlačili do tog mola i stalno bi se ispočetka upoznavali. Svaki susret bio bi susret pun želja i nadanja. Svaka je ta noć bila posebna i drugačija. Nisu bila važna imena ni izgled. Mi smo bili samo sjene na mjesečevu sjaju. Sjene koje bi se stapale u jednu dušu. Vjetar bi nas donio, malo bismo letjeli i onda pred zoru… Pred zoru bi se vraćali kao da noći nikada nije ni bilo. Otišao bi Mjesec, vjetar bi se smirivao i Sunce bi najavljivalo novi dan. Tada bi nestale mjesečeve sjene i mi bi postali samo ljudi. Ljudi sa manama… To si nikada nismo dopuštali. Postati samo čovjek na jutarnjem suncu značilo bi da se Mjesec i vjetar ove noći više neće vratiti. Bez vjetra i Mjeseca umrle bi sve želje. Zato smo odlazili prije zore… Bez pozdrava, bez posljednjih poljubaca i suvišnih riječi. Stranci su uvijek morali ostati stranci. Noćima smo krali srca i bili kradljivci noći, a dani su nam značili povratak u mravinjak. U taj prokleti ljudski mravinjak gdje smo bili samo imena i broj. Ljudske smo sjene gledali na suncu, a Mjesec je gledao sjene naših duša. Noći naših duša ostati će vječno u sjećanjima na mol koji su gradili djedovi. 

maroon @ 02:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, lipanj 9, 2006
Inspiracija za pjesmu došla je zbog sličice na blogu "Blue Caffe" drage nam blogerice SaveAss. Pa evo...

STVORITI ĆU MORE...


Stvoriti ću si more...

 
Zbog mira u mašti
kada lagano talasa
i uzima nevolje
te ih topi.


 
Zbog jutarnje sreće
i razdraganosti uma
u stvaranju vizije
sreće.


 
Stvoriti ću more
i zbog veličine
njegova prostranstva
bez granica.


 
Stvoriti ću more
i za tebe!


 
Za laganu plovidbu
dok zajedno sanjamo
u toplom domu
okruženi ljubavlju...


maroon @ 14:36 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 1, 2006
Evo dva dana već ne spavam ili to obavljam popodne u pauzama između zvonjenja telefona. Još sam uvijek bolestan i sada se napokon mogu odmoriti i odležati tu bolest dva dana. Nije bilo vremena ni za pisanje, ali evo večeras je nastala nekakva pjesmica pa da je podijelim i sa vama. Pozdrav, uživajte!

DOM




Sada...
Zaboravi na svijet,
tužne poglede gladi
sa afričkih trava.


 
Ostani
i razgali maštu,
pogledaj u ljubav
na terasi.


 
Osjeti!
Ispunjenje sobe,
emocije igraju
čudesnu igru.


 
Zapamti
trenutak sreće,
vraćaj mu se
u samoći.


 


Kad
ne bude mene,
u mislima
se vrati.


 
Zagrli
tu vječnost,
svijet mašte
naš je dom!


maroon @ 23:59 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.