Individualizam i solidarnost
MAROON
Blog - travanj 2009
ponedjeljak, travanj 13, 2009
VRHUNSKA stolnotenisačica S.P. koja je u siječnju u Francuskoj doživjela tešku prometnu nesreću treba 2 600 000 kuna za rehabilitaciju i pokrenuta je akcija kako bi je se spasilo. Ljudi zovu na telefonske brojeve i skupljaju novac, a vladajuća stranka skuplja političke poene na cijeloj akciji i na nesreći vrhunske sportašice.

Ono što je HDZ napravio u večerašnjoj emisiji HRT-a je nevjerojatan napad na ljudski razum i humanost. Inače vrlo neuspješni ministri, pola večeri su se u prime timeu "šepurili" svojom dobrotom te su još k tome sve to upakirali u nacionalno-uskrsni zanos kako bi ljudi, koje valjda smatraju nehumanima i nesavjesnima, "natjerali" da doniraju svojih 6,10 kuna za telefonski poziv. Jer, ljudi valjda ne bi željeli pomoći sportašici u nevolji, ako se dvjesto puta ne spomene da je ona iz Vukovara, da je HRVATSKA olimpijka koja je osvajala medalje za HRVATSKU.

"Možda će vam zvučati nevjerojatno, ali prvu donaciju je uplatila tvrtka iz Slovenije"

To su sve vrli HDZ-ovci zaogrnuli retorikom kako su "Hrvati uvijek skupa kada je teško", a Jadranka Kosor se pohvalila i da ona svakoga dana sluša takve tužne priče. U sijanju nacionalizma pridružila se i "plava voditeljica" jednog zagrebačkog radija koja je vodila prijenos te je napomenula kako Hrvati vjerojatno neće povjerovati činjenici da je za S.P. prvu donaciju uplatila jedna SLOVENSKA tvrtka. Kao, Slovenci nisu humani i ne mogu se sažaliti nad vrhunskom sportašicom te uplatiti novac. I nisu li Hrvati ti koji jedini mogu biti humani prema Hrvatici. Jednostavno, mi smo mali i sami u svijetu (te nas nitko ne voli) i zato se trebamo držati skupa.

Redom političari vladajuće stranke i ministri defilirali su prvih sat vremena emisijom. Inače ih na HRT-u, kada treba odgovarati na škakljiva pitanja, koja im na HRT-u ionako nitko ne zna postaviti, nema nigdje. Ne bi ni to bilo toliko sporno kada za mjesec dana ne bi bili lokalni izbori za koje vladajući baš i ne stoje najbolje. Pa je nesreća S.P. jako dobra stvar za podići srozani rejting nacionalističkom retorikom.

Zlatko Mateša (ponovno) prekraja granice Bosne: Ljubuški je hrvatski grad!

Hrvati su očito debili koji ne bi dali novac kada sportašica ne bi bila Hrvatica, a bila bi u nevolji. Po njihovoj retorici moglo bi se zaključiti i kako nitko drugi njoj ne želi pomoći osim Hrvata. U nacionalističkom zanosu, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša (i predsjednik jedne od HDZ-ovih vlada 90-ih godina) čak je i Ljubuški smjestio među hrvatske gradove. To i nije tako čudno s obzirom koju je on vladu vodio, no ne znam kako se oni u Ljubuškom osjećaju zbog toga što ih je bivši premijer na visokoj društvenoj funkciji ekspresno premjestio u drugu državu. Prekrajanje granice preko nesreće olimpijke, vrlo zanimljivo... Ako je stvar humana, onda ni dijeljenje Bosne ne izgleda tako strašno!

Ministar obrazovanja i poznati humanitarni aktivist Dragan Primorac dobio je više prostora nego njegov prezimenjak Zoran Primorac koji je ikona hrvatskog sporta, olimpijac i još k tome i stolnotenisač i prijatelj S.P. Ali, ministar Primorac golove ne daje na onom obrazovnom polju, gdje mu je mjesto da "puni mreže", nego redovito "zabija" na humanitarnim utakmicama. I to onda kompenzira jedno s drugim. Uz to on je i spomenuo kako bi istraživanje na matičnim stanicama koje je prošli predsjednik SAD-a (i miljenik Primorčeve vladajuće stranke) Bush zabranio, moglo pomoći S.P. u oporavku.

Veliki Katolik Primorac popljuvao moralna stajališta Crkve!

E, sad... Bush je to zabranio pod utjecajem moralnih nazora Crkve na koju se ministar  Primorac rado kune i uvjerava javnost da je veliki njezin fan. Bush je na dozvoljavanje takvih istraživanja stavljao predsjednički veto, jer se nitko "ne smije igrati Boga", što je počesto argument i naše vladajuće stranke u pojedinim raspravama. Nitko se ne smije igrati Boga dok o tome ne ovisi život Hrvatske Olimpijke u vrijeme lokalnih izbora. Tada je najbolje da se počnu igrati Boga i spase njezin život i, možda, sportsku karijeru. Tada i vladajući HDZ zaboravlja da zbog iste te Crkve koja je Bushu turnula veto u ruke, uništava našu turističku sezonu neradnom nedjeljom. Hoće li se ministar Primorac ovih dana kod Bozanića ispovjediti zbog bogohuljenja na nacionalnoj televiziji ostaje da vidimo.

Ono što je njemu bilo bitno večeras, je da je zabio gol na sportskom i političkom terenu. Pa neće valjda ljudi ići istraživati te matične stanice i zašto je Bush zabranio razvoj tih znanstvenih pokusa. Pih, pa to su hrvatski debili koji će zvati na telefon samo ako im kažeš da je sportašica Hrvatica. I glasovat će za tebe samo ako se pojavljuješ kada ne objašnjavaš ono što bi trebao raditi, nego kada pokazuješ da si human i pomažeš. Neki bi rekli kada iskorištavaš tuđu nesreću...

Vrhunac je odricanje HDZ-ove svite od PDV-a!

Vrh političke igre HDZ-ovaca večeras je (već tradicionalno kod ovakvih akcija) "ritualno" objavljivanje da se država odrekla PDV-a na ove pozive.  Vjerojatno se čekalo da Hloverka N..S. javi kada je najveća gledanost emisije, negdje oko 9 sati navečer te je onda voditeljica ponosno istaknula tu vijest. Nakon što je, prije toga, popričala s barem pet HDZ-ovaca. Vrhunac licemjerja je donijeti takav zakon u kojem se određuje ubiranje PDV-a na humanitarne akcije, a najveća politička glupost bi bila ne iskoristiti (na ovakvim "gledanim" akcijama) opciju da se velikodušno odrekneš tog novca. Ispadaš super... Human... Čist... Ipak si ti pomogao jadnoj S.P.

Stolnoteniskim rječnikom rečeno: Donošenje takvog zakona je tjeranje protivnika tri metra od stola, a objavljivanje vijesti da se odričeš PDV-a je "smeš" na sami rub stola... Potpuno neobranjivo za protivnika... Za kraj, HDZ ostaje HDZ... Mala, licemjerna, nacionalističko-populistička stranka koja će iskoristiti nesreću sportašice za svoj bolji prolaz na lokalnim izborima. Naša stolnotenisačica je u ovom tekstu bila S.P., jer ne želim da bude i u ovim redcima još jednom "silovana"... Za to se pobrinuo HDZ... Idemo dalje!

maroon @ 23:29 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Nož, žena, grkljan, dijete...
Mrtva utrka balkanskih dječaka
poziva na sklanjanje nepodobne
morske struje krivoga smjera.

I nož i grkljan, žena-dijete...
Pričamo o mrtvim idejama
novih paraliziranih mislilaca
staklenoga pogleda i čvrstog stiska.

Nož u ženu... U grkljanu, dijete?
Pa snaga samoće ulazi
u nevidljivu sobu nikad izgrađenog
kristalnog grada pohlepe.

Žena po djetetu... Nož, grkljan.
Precijenjenim tišinama polako
skidamo debele glave
dok grad buči pogrebnim veseljem...
maroon @ 01:35 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, travanj 11, 2009

Po New Yorku i Washingtonu početi će se razbijati izlozi kapitalista, a američka srednja klasa će na ulicama izvikivati kako žele zdravstvo i mirovinski sustav za sve. Prljavi bankari bit će izbačeni na ulice, a njihove trezore će opustošiti pošteni radnici i pravedno, u jednakim dijelovima, razdijeliti među sobom novac. Nastat će sreća, a Oprah više neće voditi svoju emisiju...

Najnovija telefonska anketa među Amerikancima pokazala je kako samo 53 posto ispitanika smatra da je kapitalizam bolji od socijalizma. Za socijalizam se odlučila petina, dok je 27 posto onih koji ne znaju što je bolje. Među mladima, koji će povesti revoluciju koju sam opisao u prvom odlomku, je potpora socijalizmu još i veća.

Socijalizam postaje doktrina mladih Amerikanaca

Oni su se vjerojatno zanijeli prvim crnim predsjednikom, krizom koja ih ostavlja sa sve nesigurnijom budućnošću i željom da i njihova generacija nešto promijeni, pa se za kapitalizam izjasnilo njih 37 posto, 33 za socijalizam, a 30 posto (onih koji sigurno gledaju Oprah! pa kaj, gledam je i ja) ne znaju što je bolje.

Što se kreće prema starijim generacijama, koje su u kapitalizmu odrasle i koji su u dobroj mjeri u njemu dobro živjeli i proživjeli svoj život, to je potpora socijalizmu manja. Mogli bi zaključiti da što je čovjek stariji to mu je kapitalizam srcu miliji. Naravno, Republikanci snažno podupiru bogaćenje dok su demokrati oko pola-pola... Kao i uvijek, nit' piške, nit' kake.

Bush Jr. je najzaslužniji za tektonske pomake u željama Amerikanaca

Hvala, gospodine Bush, to su vaši rezultati! I predsjednik Barack Obama je isto vaš rezultat... I pljuvanje naroda po velikim korporacijama je isto vaš rezultat. Mislim da treba predložiti skidanje Che Guevarinih likova s crvenih majica i promptno stavljanje lika (i djela) Georgea Busha Jr., jer je taj čovjek za promjenu klime u svijetu napravio više nego svi ljevičarski političari posljednjih 50 godina.

Obamin povijesni "Yes, we can" je izašao iz otpora prema Bushu i njegovoj administraciji... A ta droga promijene koju je Obama ugradio tom protestnom parolom prema onom Bivšem (i lošem) je povukla mlade Amere na birališta u vrlo veliko broju. Ne zaboravimo, Obamu su izabrali mladi birači koji sada u anketama biraju socijalizam. Hoće li to novi američki predsjednik čuti? Mislim da je, u neku ruku, lavina pokrenuta, a nju je vrlo teško zaustaviti...
maroon @ 00:43 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 5, 2009

"DA SMO kojim slučajem 90-te godine bili u NATO-u ne bi se dogodio Vukovar", ovu rečenicu su papagajski govorili mnogi političari ovih dana ulaska Hrvatske u taj vojno-politički savez. Taj "argument" ponovljen je i u središnjem Dnevniku tijekom 15-minutnog izdrkavanja i patetičnog muljanja o veličini ovog poteza ulaska u savez.


Da je kojim slučajem Jugoslavija '90 godine bila u NATO-u, a generali JNA u sastavu njegova zapovjedništva, mislim da nitko u Hrvatskoj ne bi niti pomislio na ocjepljenje. Često ponovljen argument ovih dana je i da sada našu zemlju brani ne-znam-koliko milijuna vojnika koji su u sastavu NATO-a , a to je sjajna činjenica koja potvrđuje da nitko ne bi pomislio na odlazak iz Jugoslavije. Ako nas sada zaista brani četiri milijuna vojnika, onda bi nas u trenutku kada bi se htjeli ocijepiti, isti broj vojnika i napadao.

Kosovo je 2009. godine bilo u NATO-u?


Tada bi NATO-ovi vojnici za tri dana ušli u Vukovar, a prijetnja Hrvatskoj bi dolazila i od nuklearnog arsenala, koji ni u kom slučaju nije malen, zemalja članica. Po logici naših vrlih političara mora da je Kosovo 1999. godine bilo u sastavu NATO-a, jer su vojnici tog saveza napali Srbiju s argumentacijom spašavanja naroda na Kosovu. Podsjetimo, te godine (a niti još dugo nakon toga) Kosovo nije bila niti nezavisna država.

Da je Hrvatska kojim slučajem te 1999. godine bila u sastavu NATO-a onda bi naše zrakoplovstvo bombardiralo Beograd, a možemo samo zamisliti kakve bi to unutarnjo-političke odjeke imalo u Hrvatskoj. I kada bi, nakon te epizode, počeli normalizirati odnose s našim istočnim susjedom.

Ulaskom u NATO povećava se izvoz u Sloveniju!

Potpuna ravnodušnost Hrvata na ovaj "povijesni politički uspjeh" uopće ne čudi, jer razmišljaju o tome kako u sve više tvrtki kasni plaća, a i sami političari svakoga dana uvjeravaju da je kriza. I argument da nam se sada otvaraju poslovi s članicama tog saveza ne tješi ih baš previše. Koliko znam mi i do sada izvozimo proizvode u Sloveniju. Hoće li se ulaskom u NATO taj izvoz povećati baš i ne vjerujem. No, živi bili pa vidjeli.

Bilo kako bilo, sada ćemo se morati nositi sa činjenicom da ćemo svako malo biti u ratu s nekom egzotičnom zemljom. Jer bi i "nas branilo četiri milijuna vojnika da smo bili u NATO-u". Trenutak u kojem dođe (a nadajmo se da taj čas nećemo doživjeti) prvi limeni kovčeg s hrvatskom i plavičastom NATO zastavom s mrtvim tijelom hrvatskog vojnika koji je napadao nekog zbog "viših interesa", bit će onaj kada ćemo shvatiti kamo nas je politička elita isporučila.

Kurdi u Turskoj najbolje znaju koliko je NATO dobar


Priča o širenju demokracije je sjajna glupost idiotskih političara, jer je član NATO-a i Turska o čijoj demokratičnosti najbolje govori činjenica da će je EU još 50 godina držati na ledu za ulazak. O temi Kurda (one manjine koja još živi u Turskoj) nećemo niti razglabati. Treba samo nekog od njih pitati koliko je sretan što represiju njegove države podržava i još 27 članica NATO-a.

O tome da nas je politička elita isporučila u NATO bez da nas je išta pitala ne treba trošiti riječi. To bi se moglo iskoristiti i kao argument da to i nije neki uspjeh, jer zašto bi nam NATO bio toliko važan kad nismo niti glasovali želimo li ući u taj savez. I to bi bila potvrda da je samo politička elita sretna zbog tog ulaska. Jer narod danas to zadovoljstvo i nije baš pokazao... Budimo iskreni.. Više smo bili sretni zbog lijepog vremena, nego zbog NATO-ovog općenja u nas...

maroon @ 00:34 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.