Individualizam i solidarnost
MAROON
Blog - travanj 2007
nedjelja, travanj 29, 2007


Naslov nema veze sa tekstom... Moja nemogućnost da legnem na krevet i otpočnem neki pametan san dolazi od neke moje čudne nelagode. Neke teške misli su, očito, posrijedi...

Postoji splav koja se nalazi na moru. (U biti, ništa ne postoji osim projekcija našeg mozga, ali mislim da ste dovoljno maštoviti da zamislite splav) Na nekom neobičnom moru koje nema otoke i kopna. Ne u blizini, nego ih uopće nema. Zašto onda, pobogu, služi to more, ako ne za prijevoz ljudi i tereta sa mjesta A na kopnu, na mjesto B na nekom drugom kopnu? To more služi za prikaz logike života. To jest, služi za prikaz toga da život nema logiku. Život ne posjeduje čvrste točke, nego samo neku mutnu vodu iz koje cijelo vrijeme prijete neki morski psi. Ti morski psi možda i ne postoje u toj vodi, ali putnici na splavi si ih uvijek zamišljaju u dubini i to ih čini nervoznima zbog straha da će u svakom trenutku jedan morski pesek skočiti i odgristi im lijevu nogu. U nedostatku kopna, ljudi si kopno ili crtaju (oni pametniji) ili ga zamišljaju. U njihovim projekcijama ono je uvijek lijepo, sa velikim plažama i mnogo zelenila, sa hranom i odjećom za njih i sa sjajnim besplatnim obrazovanjem za njihovu djecu. Problem je tih putnika što oni ne žele sami sebi priznati da kopno ne postoji... Oni ga čekaju kao one dvije budale Godota.

Ma koliko me masa dokaza opovrgavala ja vjerujem da stvarnost ne postoji... Od danas vjerujem i da me (više-manje) nitko ne razumije... Ja, čini se, pričam nekim drugim jezikom koji ljudi ne mogu povezati i onda vječno donose krive zaključke. Ili sam ja jednostavno loš... Znam da ovaj post zvuči kao samosažaljevanje (vjerovatno tome i služi) i  ispričavam se svima koji su došli do kraja teksta, a nisu postali ništa pametniji nego što su bili kada su tekst (sa zanimanjem) počeli čitati...

maroon @ 01:22 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, travanj 27, 2007


U imaginarnim bespućima blogera stvorila se Totalitarno Anarhistička Partija koja je pustila svoje pipce po svim sferama ovoga virtualnog svijeta. Na čelu sa Velikim Diktatorom Mokowskim i njegovom svitom opakih ministara oni su zavladali mišlju čitatelja. Ono što je strašno, njihova je moć toliko velika da je normalan hrvatski mozak ne može niti zamisliti (a kamoli prikazati činjenicama). Na tajnim sastancima oni smišljaju koga će staviti na naslovnicu, tko će imati čitanost veću od sto po danu i druge opake stvari... O njihovoj moći najviše govori izbacivanje kladioničarskih blogova sa glavne liste, a razlog tomu je bojazan Partije od istiskivanja sa vodećih mjesta na listi. I Matija Babić je prikriveni član ove Partije i on svojim fiktivnim vlasništvom na Blogerom skriva porijeklo kapitala koji je ovaj blog-servis (najbolji na svijetu), u biti, pokrenuo. Jasno je da iza smiješnog Babića stoji jaka organizacija, a sve je jasnije da je ta organizacija Partija velikog nam diktatora Mokowskog.

Na posljednjem team-buildingu u streljani Partija je smislila jedan od najzločestijih planova do sada kojim želi pokazati svoju neograničenu moć na ovom servisu. Anarho_Vila ( ministrica u Vladi druga Mokowskog) morala je izmisliti novu sebe i ona je po naredbi napravila blogericu (kodnog imena) Meritas. Drugi korak je bio izazivanje sukoba između Partije i nove blogerice... To se prije par dana dogodilo u obliku optužbe blogerice Meritas (alias Anarho Vile) da Partija nepotistički svoje članove gura na Naslovnicu. Nakon toga je vikalica pretrpjela neviđenu bujicu optužbi između ove dvije strane. Jasno je da disidenti ne preživljavaju u jednopartijskom sistemu tako da će se Meritas brzo povući iz ove svađe kada shvati da je borba sa vjetrenjačama nemoguća misija. I Partija će ponovno pobijediti i svi će vidjeti da se sa njome nije za igrati. To je dokazivanje moći, nema što... Ono što je najdivnije je da nitko nije shvatio da je ovo samo igra za naivne blogerske mase od strane partijskih vođa...

Ovim potezom drug Mokowski je dobio i još jedan pozitivan efekt za svoju organizaciju. Mobiliziranje masa je najjače kada se proizvede zajednički neprijatelj, a blogerica Meritas to zasigurno je. Drugi stalni protivnik je drug Panonija, no još nisam shvatio tko je od partijaca izmislio taj lik.

Mene je strah jer sam iznio ove istine o polu-tajnoj blogerskoj organizaciji i mislim da ću se iseliti iz Hrvatske odmah nakon što ovaj tekst objavim... Siguran sam da neće završiti na naslovnici blogera, a biti ću sretan ako ga Totalitarno Anarhistička Partija poštedi brisanja...

(informacije su dobivene od neimenovanog izvora bliskog čelništvu Partije)

maroon @ 16:00 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 26, 2007

Na visokoj litici iznad mora... Potpuni osjećaj slobode dok zamišljam budućnost koja se crta slikama dubokog pada u prazan prostor. Još par crteža do lijepog uništavanja Ništavila života. Galebovi mi se smiju, jer vide da nemam krila. Oni si izmišljaju priče o biću na višem misaonom stupnju od njihovog koje misli da bez krila može letjeti. Oh, kako su galebovi glupe ptice!

Isprovociran Ničim, sada crna soba stanuje u mojoj glavi. Prokleto malen prostor, bez mogućnosti za kretanje i bez nade za bijeg. Dva štakora veselo  se vuku na mjestu gdje je nekada bila moja desna noga. Sada čući u kutu sobe i krvlju maže pod. Barokni kičeni stolac ima sve četiri noge, ali ne znam kako da na njega sjednem. On je tako lijep i ne želim ga prljati svojom mizernošću. Živio sam u patrijahalnom društvu muške dominacije i nisam uspio... Koji sam ja baksuz!

Pola sam se dana penjao na liticu. Sada ću još trenutak pričekati sumrak. Kada Sunce bude zagasito crveno, a more i nebo tamno plavi, poletjeti ću. Dva lešinara jedva čekaju taj trenutak. Oni najviše vole meso dok je svježe mrtvo. Onda kada krv lipti i čovjek još nije svjestan svoje smrti, lešinari počinju svoj objed. Oni vole jesti na karminama! U ovome velikom trenutku pred smrt, više volim lešinare od galebova... Na visokoj litici iznad mora!
 
maroon @ 00:01 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, travanj 24, 2007

U određenim trenutcima misaonog silovanja samog sebe (ili bi, možda, to točnije bilo nazvati "misaonom masturbacijom") u umu nastaju neke nove slike svijeta (ili slike "novih svjetova", tko će ga znati) koje mašta želi kopirati realnosti. To su kao snovi koje umirući čovjek vidi u obliku svoje duboke starosti, igranja sa svojih dvadeset praunuka koji nasmiješeni trče livadama šarenih cvjetova. Ta laž uma našu stvarnost crta lošijom nego što ona je (stvarnost niti ne može biti bolja ili gora, jer je ona jedna i ne može se komparirati). U tom filmu, koji vrti više od 24 sličice po sekundi, stvaraju se nelogične priče o životima i svim njihovim blesavim alternativama i nijansama. Nakon što carski ljude tjeram u smrt, postajem dobri pastir koji se brine za svoje stado ljudi. Nakon divljeg sado-mazo seksa, ulazim u celibat i cijeli svoj ostatak života šutim u prirodi. Postajem drvo, ovca, kalkulator, vibrator, diktafon... Letim, spavam, pijem, lebdim iznad grada i tada se, u obliku kapljice kisele kiše, spuštam na stablo u parku.

Neki stručnjaci bi mi, nakon nekoliko ovakvih objašnjenja mojih osobnih iskustava, vjerovatno pronašli dijagnozu i uputili me na promatranje. No, ako oni tvrde da je čovjek bez mašte normalan, onda želim biti luđak do kraja života...

                         Živjeli, drugarice i drugovi!

                                                       Vaš Maroon
maroon @ 00:08 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 22, 2007


Na ri-rock.com sam naletio na jedan sjajan intervju sa kultnim istarskim rockerom Francijem Blaškovićem... Intervju je napravio Vinko Perišić za Novi list, a ja vam donosim neke dijelove koji su mi najzanimljiviji...


O kapitalističkom društvu...

- Novac je definitivno apsolutni zakon u svemu i ono što je strahovito jezivo u toj priči oko totalne vladavine novca je to što u njoj nema ničeg što bi čovjeku bar nagovijestilo da možda nije roba, da možda nije rob. Nažalost ta vladavina novca je postala činjenica van koje se uopće ne razmišlja ni ne traži alternativa tome. To je osnovni koncept kapitalističkog društva u koji smo mi nažalost upali iako smo jučer bili korak naprijed od njega. Vratili smo se korak unatrag, u mrak smo se vratili, da u definitivni mrak svemoći novca. To je za današnje vrijeme, za dvadeset i prvo stoljeće, užasno pogotovo s obzirom da smo imali jedan idealan sistem koji je samo trebalo unaprijediti. Jer u tom sistemu po kojem se danas toliko pljuje je bio temeljni zakon da je čovjek nešto drugo a ne roba i postojala su neka etička i moralna načela. Danas ne postoje uopće. Danas ti ostaje jedino mogućnost da se pokušaš što skuplje prodati. To je jedan odvratni perverzni sistem vrijednosti, sistem koji etički ne vrijedi ništa, to je najgori oblik najcrnjeg kapitalizma. A Jugoslavija? Pa ona je morala završiti u kurcu jer je izašla iz Jajca (smijeh).

Alternativa takvome društvu...

-Ma kakva j..... alternativa?! I ona je dio paketa za konzumaciju zabave zajedno sa rokenrolom i estradom iako oni misli da su izvan tog paketa. Sve je to goli k....! Svi ti mladi su u strogo ograđenom prostoru u kojem se smiju micati i u kojem je zakon da se ne talasa previše. I svi se tako njišu polako konzumirajući takav život ni ne misleći da postoji neki drugi način življenja i stvaranja. Meni je to fuj, ali je to tako i tu se ništa ne može promijeniti. Nema nikakvog prostora u medijima za mogućnost da nekoga pobudiš na otpor tome jer te lociraju kao takvog i direktno ili indirektno blokiraju.

Što ga tjera da ostane takav kakav je? Ima li se smisla boriti za bolje sutra?

-Ništa me ne tjera i nema se nikakvog smisla boriti da se nešto promijeni na bolje. Ja sam rob svojih nagona, samog sebe, mog sindroma strasti za životom koji me goni naprijed. Ono što ja radim je totalno moja stvar. Ne mislim nikom ništa reći ni poručivati. Boli me k.... za bilo koga. Ne pada mi na pamet nekom pamet solit, nekog pokrenut za bilo što. Ja sam jednostavno u svom radu našao smisao i zadovoljstvo. Ne smetam nikog u paketu zavbavljaca jer nemam ambicije, ne guram se u novine, radio, televiziju i top liste, nisam im u ničemu konkurencija. Mene boli k.... za sve to skupa i to prepuštam njima. Zato me puštaju da na miru radim. I ne dao Bog da me netko smatra za vođu. Gade mi se vođe. Gadi mi se kad netko za sebe kaže: ja sam najbolji glasajte za mene kao desna grozomorna opcija koja je udarala u plemenske bubnjeve i govorila o korijenima, vjeri i ostalim glupostima. Ja sam ateist. Ne vidim vjeru kao nešto dobro nego samo kao loše jer nažalost vjere dijele ljude. Ovaj rat je to pokazao i dokazao jer je crta bojišnica bila tamo gdje su graničile vjere prema kojima su i formulirane granice. Ja na svu sreću sam sebi ne dozvoljavam vjerovati.

O Crkvi...

-Mislim da i vjernici shvaćaju da bi Crkva trebala završiti u ropotarnici povijesti jer ovakva kakva je danas nema više nikakvog smisla. Crkva se nije u stanju ni minimalno prilagoditi realnom životu i ovakva je potpuno nepotrebna. One koje još i danas sablažnjava rastava ne žive danas nego daleko u prošlosti u nekim doslovno mračnim vremenima...

Što ga je okrenulo od IDS-a...

-Nije do toga došlo odjednom. Skupljalo se to nezadovoljstvo u meni malo po malo. Skupljalo, skupljalo i puklo. Tada sam javno u »Glasu Iste« priznao da sam popušio svoje ideale. Istrijanstvo me nikako ne određuje. Ja sam samo ovisnik tog prostora življenja. To je ono što me određuje. Ali »tutto mondo e un paese«, cijeli svijet je isti, cijeli svijet je jedno selo, jedino što se ja u Istri bolje osjećam, prijatnije mi je i to je sve. Istra je jako gostoljubiva ili zbog toga se pojavio konobarski sindrom. Paket servilnosti. Istra je kao i svaka druga regija. Nema neke posebne razlike od drugih regija, samo je svi mi u Istri idealiziramo. No, nismo mi jedini. Tako rade i Dalmatinci i Zagorci i svi ostali sa svojim regijama.

O Ligi za borbu protiv turizma kojoj je na čelu...

-Nije turizam toliko kriv koliko mentalitet. Turizam je neutralan: koliko dobar toliko i loš. Loš zato jer je super za nepismenost i neobrazovanje i za sve što čovjeka pretvara definitivno u robu, u ovom slučaju u konobara koji nikako da napravi taj iskorak po kojem bi došao do nekih viših sadržaja. Jer ovako mu je super: ima zimmer frei, ljeti radi, po zimi se razbija alkoholom, knjiga ga ne interesira jer koji će mu k.... knjiga i obrazovanje, što će on učit i razbijati time glavu a da mu to u životu nikad ne koristi. Obrazovani i intelektualci su danas u našem društvu građani drugog reda. Obrazovanje i znanje se nimalo ne cijeni. Danas je važno da si mlad, da dobro izgledaš, da se uvlačiš šefovima bez nekih svojih misli i ideja na poslu, bez savjesti, poštenja i ideala, jer to je danas nepoželjno. To je danas posve normalna stvar i nitko i ne misli da može biti drukčije ili da ponudi nešto drugo. To je neopisivo perverzna situacija u koju su svi utonuli i žive rutinski po njenim pravilima.

O Papi koji je tri puta posjetio Istru...

- Ha, ha, ha... To je bio naš prijatelj, jedan slovenski glumac koji savršeno imitira Papu, toliko dobro da izgleda više Papa nego sam Papa. Zbog tog »pastoralnog posjeta« je bilo problema, a i mora ih biti jer Crkva je dogma i samo dogma i tako će uvijek biti. Crkva je popizdila kad smo doveli »Papu« i vjerujem da im je poslije bilo krivo što su bili protiv Pape. S tim su nam učinili takvu reklamu kakvu nikad dotad nismo imali.

O Marku Brecelju, slovenskom "Franciju Blaškoviću", i njihovim zajedničkim nastupima...

- Brecelj je sigurna vertikala u svakom pogledu, borac, čovjek pun energije, volje i želje, čovjek koji ima nešto od sindroma vođe. Ima u sebi ono nešto iskonski pošteno i ne libi se reći naglas sve što misli. On je horoskopski Bik, dok sam ja horoskopski Rak. Ja ne mogu biti tako ozbiljan kao on jer me strah svega što u sebi ne sadržava humor, ironiju i autoironiju. Ni ja ni on ne želimo biti svrstani u neke ladice jer bi se tamo osjećao grozno. I on i ja više smo voljeli kad nas je prije dolazilo slušati samo »petoro« ljudi. To su bili oni koji su iskreno volili ono što mi radimo, bili smo istog svjetonazora i emocionalnosti kao i mi. Sad imamo dobar dio pomodarske publike koja dolazi da vidi Marka Brecelja ili Francija Blaškovića a ne da čuje ono što imamo za reći. Iskreno: dobar dio moje sadašnje publike ne razumije uopće ono što ja radim.

(cijeli intervju možete pročitati ovdje)






 

maroon @ 23:03 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare

Mrtva tišina... Odsutnost bilo kakve akcije. Bezvremensko i bezprostorno stanje vječne tišine. Neki bi pomislili na smrt, ali pod mrtvom tišinom podrazumijevam život. Stanje u kojemu nam pravila govore što smo učinili dobro, a što smo zgriješili te kako ispraviti pogreške. Dok mi tako trčimo za pravilima u potjeri smo za stvaranjem od sebe društvenih robota.  Svakim novim trenutkom društvo nam stvara "nova" pravila koja treba slijediti.

Pokušavamo ubiti kaos i uspostaviti logiku stvari. Svako uspješno ubijanje kaosa stvara trenutačnu smrt i istodobno stvara nova pitanja na koje nemamo odgovora. Smrt jednog kaosa stvara još više i kompliciranije kaose.

Imamo pravo tražiti odgovore, ali nemamo pravo zahtijevati od odgovora da na nas djeluju smirujuće. Carstvo mrtve tišine širi se i postaje naša realnost. Bez sebi svojstvenih vrijednosnih sustava, moramo se koristiti sa onima društvenima i prilagođavati se novim pravilima da bi se osjećali sretnima i prihvaćenima. U današnjem društvu bit življenja je stalno pojedinčevo hvatanje sreće koja je trenutaćan osjećaj, a trajno stanje sreće je nemoguće postići... I to kod nas stvara nemir...
maroon @ 20:26 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, travanj 20, 2007

Do ključnog poslanja Crkve u Hrvata danas je proniknula iznimno simpatična HDZ-ova saborska zastupnica Zdenka Babić Petričević i mudro zaključila da je prodaja cvijeća i svijeća nedjeljom ta odabrana djelatnost. Znači HDZ se zalaže za zatvaranje cvjećarnica i svjećarnica (ako to postoji) nedjeljom... Katolička crkva mora imati monopol na prodaju cvijeća i svijeća nedjeljom, jer će tim novcem pomoći predizbornu kampanju HDZ-a, misli valjda uvažena zastupnica. A stvarno, svečenici rade nedjeljom, a drugima sole pamet kako oni ne bi trebali raditi. Pa zašto Crkva smije zarađivati nedjeljom, a svi drugi ne smiju? Tako da ona bude jedina kod koje će se nedjeljom moći trošiti, pa će izgubljeni Hrvati navikli na potrošački mentalitet pohitati u Crkve (gdje će svečenici otvoriti nove hiper-markete duha) i potošiti svoju dnevnu kvotu kuna. Borba Crkve za nedjeljni monopol se nastavlja...
maroon @ 17:56 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare

Sretan ti rođendan
Maroonov Blože...
maroon @ 13:47 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 19, 2007

Dim prerano bačene polupopušene cigarete razvlačio se hodnikom fakulteta. Ona je trebala doći prije petnaest minuta, ali se, po već nekom dobro znanom običaju, zadržala na nekom drugom mjestu. Možda je zaspala i još uvijek sniva o nekim lijepim stvarima, potpuno nesvjesna da je on čeka. Neka studentska grupa dobila je pauzu i sada manijakalno viče u hodniku. Svoju frustraciju šutnje od četrdesetpet minuta sada liječe suprotnošću. Debeli, u odijelo obučeni, profesor tiho prolazi pokraj njih i, iz samo njemu poznatih razloga, mrmlja nešto u svoju bradu. Možda ih psuje, a opet, možda si ponavlja neku mudru teoriju koju ne želi zaboraviti.

Sada već kasni dvadesetpet minuta. Vrijeme mu prolazi sve sporije. Zapalio bi cigaretu, ali bi mu to bila već treća zaredom, a on brine za svoje zdravlje. Fakultet se naglo zamraćuje. Mora da je neki oblak prekrio proljetno sunce. Pokraj njega prolazi bradati student i ostavlja torbu uz nekakav drveni trošni ormar. U toj bi torbi lako mogla biti bomba, pomisli na trenutak te se sjeti da su ispitni rokovi blizu.

Ona je, definitivno, zaspala i neće doći. Izlazi iz zgrade fakulteta, ulazi u prvi birc i naručuje pivu. Tako ću najjednostavnije ubiti svoju frustraciju, pomisli i utone u duboki san na šanku...
maroon @ 12:56 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, travanj 16, 2007

Magazin Emme Goldman - slavne anarhistkinje

maroon @ 23:54 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare

Za kaos ima mnogo definicija, ali niti jedna ga ne može do kraja objasniti...


maroon @ 00:52 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, travanj 13, 2007

"Smjenjeni čelnik Airbusa dobio 8,5 milijuna eura" - kaže jučerašnji naslov u Jutarnjem listu. O velikim otpremninama menađera više nije pristojno pričati, jer vas dežurni kritičari optuže za ljubomoru. Stanoviti Noel Forgeard ovu je cifru eura zaradio nakon što je svojoj kompaniji priskrbio nekoliko zastoja proizvodnje koji su Airbus koštale dvije milijarde eura!
Taj Airbus je stvarno firma u kojoj se isplati raditi, zaključio bi neki naivac. Radnici ove tvrtke (koji su proizveli najveći putnički avion na svijetu) dobili su obećanje da će u procesu rekonstruiranja tvrtka otpustiti 10 000 ljudi diljem Europe. Jebiga, tako funkcionira kapitalizam! Za konačni pogled na ovaj bizaran slučaj mora se reći da je "uspješni" menađer bio i savjetnik francuskog predsjednika Chiraca.
Nakon ovakvih primjera ne može se ne primjetiti očita nepravda koja se događa u svijetu modernog poslovanja. Nesposobnost je menađeru donijela 8 milijuna eura, a sposobnost je radnicima priskrbila potragu za novim poslom. Ono što me iskreno čini tužnim je to da se radnici niti u ovome slučaju neće direktnije suprostaviti nepravednom sustavu, nego će samo mirno odmahnuti rukom i pogledati negdje u daljinu sa značajnim uzdahom i rečenicom: Valjda će budućnost biti bolja! Tim stavom svojoj djeci ostavljaju konačnu bitku za pravedniji svijet bez propalih menađera sa milijunskim otpremninama.

maroon @ 13:01 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 12, 2007

PART DUE


Promatramo život
bez aktivnog sudjelovanja,
ne volimo sukob
zbog lažnog poštovanja...

Profesor u lijepom odijelu tumačio je svojim studentima situaciju u moru. Na kamenom molu okupanom ljetnim suncem raspravljali su o znanosti. - Događaj koji ćete vidjeti otvoriti će vam nove obzore u vašem poimanju modernog znanstvenog istraživanja. - važno je počeo svoj monolog sveučilišni profesor. - Maleno dijete koje gledate u vodi ne zna plivati. To možete zaključiti po njegovom neravnomjernom i nervoznom te nadasve neusklađenom lamatanju rukama po vodi. Velika količina pjene i buka koju dijete proizvodi ne možete vidjeti kod plivača koji znaju plivati. No nije to predmet našeg proučavanja... Mi smo ovdje da bi vidjeli rezultat ovoga koprcanja djeteta u vodi. Ključno pitanje je: hoće li dijete, na brzinu, naučiti plivati pod utjecajem pogibeljne situacije u kojoj se našlo ili će se, ipak, utopiti?  -

Svijet kaosa
želi stvoriti red,
vratimo svijet čovjeku
probijmo taj led...

Nakon uvodnog izlaganja profesora, studenti su sjeli u svoje ribičke stolce i počeli bilježiti reakcije objekta promatranja koji je (malo-pomalo) počeo gubiti snagu i umirivao se na površini vode. Profesor je otišao na sladoled sa svojom ljupkom ženom. - Što misliš, hoće li naučiti plivati? - upitao je najmlađi student. Reakcije na ovo pitanje nije bilo, jer su ostali bili prezauzeti svojim zadaćama. Sat vremena nakon toga pitanja sumrak je već padao na more, a prvi su ribiči zabacili svoje udice. Studenti su spavali kada ih je profesor pozvao da mu se pridruže na većeri u njegovoj vikendici.  - Namučili ste se ovih dana i bio bi red da vas počastim roštiljem i vinom! - rekao je sveučilišni profesor i zalupio vrata svoga automobila.

Društvo umire
jer postajemo sjene,
materija bez emocija
voli kozmetičke mijene...
maroon @ 23:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 8, 2007

Previše hrane
zbog Isusove muke,
muškarce boli trbuh
a žene bole ruke...
maroon @ 19:49 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, travanj 7, 2007


PART: VAN


Tvrde okove samoće
rastali svojom srećom,
ukradi nam prošlost
stvarajuć budućnost...


Polagano se ustao sa stolca i istrgnuo papir iz bilježnice. Blijedoga lica kleknuo je pred kamin i počeo recitirati stihove koji su ga, nekada davno, uzbuđivali. Kamin je izmjenjivao njemu dobro poznate prizore, koje on nije nikako mogao povezati. Svo njegovo veliko iskustvo logičkog zaključivanja nije mu bilo dovoljno da iz fragmenata složi priču. - Netko je upalio klima-uređaj. - pomislio je u trenutku kada su mu dva diva sa toljagama uletjela u stan. Brzo je obukao gaće i gostima ponudio kavu koju su oni šutke odbili. Zavezao je crvenu maramu oko vrata i krenuo prema kupaonici. Pristup na internet sa kompjutera iznad kade je bio slobodan, što je njega na trenutak uznemirilo.

Kada me ukradeš
i istrgneš ljepotu,
postati ću stranac
i rugat se životu...

Četiri muslimanska terorista krenuli su na godišnji odmor. Dok su putovali vlakom, diviše se oni prekrasnim livadama uz prugu. Obilje boja koje su se krajolikom preljevale djelovale su omamljujuće na njih. Kauboje i Indijance koji se boriše u daljini, gotovo da nisu niti primjećivali. Bik Koji Sjedi i general Miller pušili su travu u hladu te sa smješkom na licu brojali mrtve. - Kako bi bilo da na godišnjem ipak jedemo svinjetinu? - upitao je društvo najstariji Musliman, dok se vlak sudarao sa platnenim krajolikom koji su scenski radnici zaboravili maknuti nakon završetka radnog dana.

I postat ćemo ništa
mada ništa nismo bili,
zaranjamo u tamnu vodu
još smo uvijek krokodili...

Dvije su bakice na placu prodavale grincajg. Snižavale su si međusobno cijene i bile najjača konkurencija. Nakon osmosatnog radnog vremena zajedno bi odlazile u kasino i kockale na poker-aparatima. Dok bi se one zabavljale, njihovi su muževi igrali šah. Ponekad bi ogladnili pa bi mobitelom naručili pizzu iz pizzerije. Sisatoj dostavljačici bi redovito trebalo njihovih sedam šahovskih poteza da pozvoni na vrata. - Dobila sam pet istih! - vikne bakica i sruši se mrtva na pod zbog jakog infarkta.

Ako hoćeš da te davi
ti ispeci neš na tavi,
istina će doći sama
kad te hračne velka ljama...

maroon @ 18:27 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, travanj 6, 2007


Dvije države članice Europske Unije nikada nisu međusobno ratovale! To je neporeciva činjenica koja bi uvjerenom pacifistu (kakvim se i sam ponekad smatram) trebala biti dovoljna za podržavanje jedne takve nadnacionalne države. Kao čovjeku koji političarima ne vjeruje (ni kad darove nose) nisam za takvu tvorevinu, jer smatram da postoji samo zbog sporazuma europskih političkih elita. U vremenima kada je cijela ta organizacija polagano nastajala, svi oblici socijal-demokratske i socijalističke politike su oslabili. Na istoku Europe su nestale komunističke države, a na europskom zapadu nestala je (među radnicima) vrlo popularna "država blagostanja". Uvijeti rada i socijalna sigurnost su se ubrzano amerikanizirale pod parolom pada konkurenstnosti ekonomija europskih država. U tom trenutku ubrzanog razvoja Istoka i američke hegemonija na cijeli svijet, europski su političari shvatili da postaju nevažni i tada su osmislili europski ekonomski blok. Europska Unija je proizvod želje europskih političara za povečanjem svoje moći.

Deficit demokratskog odlučivanja i nevjerovatno velika birokratiziranost EU pokazuje karakter zatvorenosti te organizacije prema svojim građanima. (Velike i bitne) odluke se dogovaraju na nekim sastancima vođa zemalja bez mogućnosti da itko (osim političkih elita) sazna što je tamo dogovoreno. Kada se sve to tako zatvoreno dogovara, onda je jasna želja političkih elita da se njihove namjere prikriju od onih koji financiraju njihovu djelatnost. Javnost (po liberalnim zamislima) može jako djelovati na odluke politike samo ako je dobro obaviještena o tome što političari rade. Političari EU isključuju svoje "domaće" javnosti iz rasprave o odlukama i onda se (licemjerno) čude što su građani skeptični prema tome što oni odlučuju.

Problem EU-političara je i nedostatak vizije o tome što bi te Sjedinjene Europske Države trebale predstavljati u budućnosti. Ja sebe smatram nadprosječno obavještenim građaninom RH (kako sam samo skroman!) i nikada nisam čuo za neku suvislu EU viziju budućnosti. Da je neki od političara ima, brzo bi je razglasio, ne brinite se... Ono što me još više zabrinjava je deficit brige za ljudska prava u EU, jer se odnos prema useljenicima (koji se hapse na EU granicama) i prema nekim slabijim skupinama (crncima u Francuskoj te Muslimanima u gotovo cijeloj Uniji) može nazvati netolerantnim i rasističkim. Političare taj problem previše ne zabrinjava, jer imaju policiju i vojsku da ih štite.

Kao pacifista zadovoljstvo mi pričinjava mir među EU članicama, ali me ozbiljno zabrinjava sve veće socijalno raslojavanje stanovništva za koje EU-političari nemaju rješenje. Da ga imaju, brzo bi se oglasili, ništa se ne brinite... Zabrinjava me i to što "prosvjećeno" EU-radništvo mirno gleda tu konstantnu nepravdu kao da se pomirilo sa  nesposobnošću svojih političara. Zaključak: svi na barikade, EU ide u krivom smjeru!

maroon @ 00:15 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 5, 2007


Ja sam glasao za Russo-a
 za blogera dana,
jer je on najtalentiraniji političar
od svih koji se danas nude u
izboru...


(a koliko su mi ogavne ove poruke pozivanja da se glasa za Antu Đapića ne mogu niti opisati... Fuj...)


APDEJT:

Pogodio sam pobjednika! Ju hu!
maroon @ 11:18 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 2, 2007


Slučaj prodaje "Dukata" Francuzima na površinu je ponovno gurnuo centralističku pragmatičnu politiku našeg političkog mainstreama. Političari su se populistički uhvatili za emocionalno uspješnu taktiku prikazivanja ovog slučaja kao nastavka sage "rasprodaja Hrvatske".To pretjerivanje je otišlo tako daleko da je naš Prvi Ministar Sanader izjavio da se Rajić oko prodaje trebao savjetovati sa Vladom RH. Činjenicu koju su svi oni skupa zaboravili spomenuti i krenuli sa skupljanjem novih glasova je ta da je Hrvatska već 17 godina kapitalistička država u kojoj je (kao i u svakoj modernoj kapitalističkoj zemlji) privatno vlasništvo svetinja. Kada se stvari postave u skladu sa vremenom u kojem živimo i prilikama koje vladaju, onda se Rajićeva prodaja privatne imovine ne može dovoditi u pitanje, a tko je vlasnik mljekarske industrije u Hrvatskoj je potpuno svejedno. U kapitalizmu se koristiti staromodnom nacionalističkom retorikom je zamagljivanje problema. To zamagljivanje ima ulogu odgurati cijelu priču u emocionalni sektor.

Novac ne poznaje granice i nema nacionalnost. Potpuno je svejedno tko je vlasnik nekog poduzeća, jer zvao se on Hrvoje Horvat ili Srboljub Srbin, njegove će odluke biti vođene logikom maksimiziranja privatne dobiti. Samo budala može povjerovati Luki Rajiću kada izjavljuje da se u prodaji "Dukata" brinuo za interese svojih radnika. Ako je tako dobar, zašto nije radnicima i kooperantima "Dukata" ponudio ugovor u kojem bi oni od njega za 5 milijuna eura (protuvrijednost za koju je on kupio isto poduzeće) otkupili tvrtku koju su svojim radom stvorili.

Danas nećemo pronaći političara koji bi zagovarao društveno ili državno vlasništvo prije privatnog. Privatno vlasništvo je tekovina  modernog svijeta (iz doba nastanka liberalizma) koja se ne propituje niti u najkriznijim situacijama. Zašto se ne propituje znaju političari koji bez jakog privatnog kapitala nemaju nikakvu moć. Određeni Hrvoji i Srboljubi su tu činjenicu povijesnog prevrata iskoristili da bi se, prije 17 godina, preko svojih političkih mentora domogli kapitalističkog raja. U zemljama u kojima je nacionalizam služio za skretanje fokusa sa pravih promjena u društvu, političke su elite etablirale svoje nove izvore moći u ekonomskom sektoru koji su im trebali omogućiti dugi boravak na vlasti. Ruka ruku mije... Popušili su radnici koji još uvijek svoje traume liječe romantičnim nacionalizmom i mišlju da su drugačiji i bolji od onih izvan nacije-države. (E, niste bolji, jednako ste jadni!) Političari im pomažu u utvrđivanju zabluda kada sa svojih govornica viču da je bolji gospodar Luka Rajić od tamo nekakvog Jacquesa. Problem je u tome što političari lažu, a ljudi još uvijek vjeruju tim lažima i hrane se mržnjom prema drugačijim pojedincima, a ne prema sistemu koji ih je uspješno osiromašio...

maroon @ 22:20 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare


U JEBOTE!

Pa bez umjetnosti
Alke Vuice
ne bih mogao živjeti
jedan dan...

A VI?
maroon @ 00:32 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 1, 2007


U cijelom spektaklu o tučnjavama između vijećnika i neizbora novog ravnatelja HRT-a nitko se nije zapitao tko bi, i po kojim to kriterijima, trebao sjesti na vruču stolicu poglavice javnog medija. Po kojim kriterijima je meni ključno pitanje? Po političkim? Nećemo naći niti jednog političara koji bi javno tvrdio da izbor ravnatelja HRT-a treba biti politički izbor? Zašto? Zato što se naši "moderni" političari trude prikazati kao oni koji svojom moći i utjecajem ne utječu na politiku javnog medija, jer bi tada ispali izrazito nedemokratski nastrojeni u javnosti. Kada tako operu ruke od izbora onda mogu i u miru kritizirati "nezavisnu" politiku koju ravnatelj provodi i optuživati HRT za strančarenje za protivničku stranku te se žaliti da su u nepovoljnom položaju. Na taj način oni prikrivaju da se izbor ravnatelja provodi preko "njihovih" ljudi koje su oni u Saboru izglasali. Svi ovi fajteri  koji se premišljaju oko izbora ravnatelja predloženi su od strane političkih stranka koje se nalaze u Saboru. Po modelu oporbi dio vijećnika i vlasti dio vijećnika, sačini se popis i onda se još danima pregovara oko tih ljudi. Tko pregovara? Pa političari... Znači izbor je ipak malo politički...

Ako ćemo izabirati po stručnosti onda prvo mora netko odrediti tko je najstručniji za mjesto koje nudimo? Treba li ravnatelj biti dugogodišnji novinar koji bi se brinuo da kuća bude nezavisna od svih utjecaja ili treba biti ekonomist (i još k tome stručnjak za medije) koji bi se brinuo da HRT što više love pokupi reklamama? Kada bi bio novinar, ja bih volio vidjeti raspravu u kojoj bi se neki novinar pokazao kao nezavisan od političkih i financijskih strujanja u Hrvatskoj. Milić bi uvijek naginjao desno, Šprajc i Stanković lijevo... Novinari su ljudi, a ljudi imaju političke stavove (a ako su novinari onda im ti politički stavovi još i više znače nego drugim ljudima). Kada bi izabrali ekonomista, na čemu bi se temeljio kvalitetan program? Na ničemu, HRT bi morao skrenuti u još veću komercijalizaciju i u još gluplju utrku sa privatnim televizijama (koje već dovoljno zaglupljuju narod).

Koji je treći kriterij... Nema ga... Ja ga ne vidim... A vi? Moj je zaključak da se HDZ i SDP (u mračnim saborskim hodnicima) dogovore oko novoga ravnatelja koji će i jednima i drugima odgovarati u izbornoj godini i onda neka to prenesu svojim ljudima u Vijeću. Meni se ne da više gledati spektakl na HRT-u bez ravnatelja i čudne pokušaje zamagljivanja utjecaja politike na javni medij. Recite svima jasno i glasno:"Car je gol!"; a HRT je televizija koja je pod utjecajem politike i to nije tako loše, jer je svima jasno da ne postoji vrijednosno neutralni čovjek, pa tako niti mediji nisu neutralni...
maroon @ 00:14 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.