Individualizam i solidarnost
MAROON
Blog - ožujak 2007
petak, ožujak 30, 2007

Sjetio sam se onog strašnog Urbanovog spota za "Malu trubu"... Ono kad Urban leži na podu i iz te perspektive gleda ljude koji se oko nega okupljaju. Maroon je tek tada shvatio da je na podu ispred bolnice bez nade da se sam digne iz toga položaja. Razmišljao sam kako sam se našao u tome stanju i nisam se mogao sjetiti... Znam da sam išao u bolnicu posjetiti prijatelja, ali kako sam (i zbog čega) ja završio na Hitnoj nisam mogao dokučiti. Niti doktori, uz sve pretrage koje su jučer napravili, nisu shvatili misterij.

Ja mislim da sam umoran i da moram usporiti tempo, no ne znam kako to učiniti... Sa druge strane, ne da mi se više u nesvjesti padati na pod...

                                                                        Pozdrav svima, vaš Maroon...
maroon @ 11:36 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 28, 2007

Tko će proizvoditi hranu kada svi postanu birokracija?
Tko će širiti lažnu svijest kada svi počnu proizvoditi hranu?
maroon @ 23:19 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 25, 2007


Danas gledam taj "Nedjeljom u dva" i slušam glavnog tajnika HDZ-a kako objašnjava narodu hrvatskome politiku vladajuće nam stranke. I hvali on Ivu Sanadera i kaže da HDZ-ova politika progovara kroz tog čovjeka i da nije on, dr. Sanader samovoljan u stranci nego da on priča ono što ljudi u stranci misle. Znači Sanader ne razmišlja nego prenosi službenu politiku stranke. Zanimljiv zaključak. No u ovome tekstu ne bih se bavio retorikom Ivana Jarnjaka nego bih kroz njega i njegovu karijeru nacrtao tipičnog uspješnog HDZ-ovca...

Kroz sve bure i lomove, smrti i prerana umirovljenja u HDZ-u, Ivan Jarnjak je prošao bez ogrebotine... To je sposobnost političara. Sposobnost da je tvoje mišljenje uvijek ono koje prolazi u tome trenutku. Jarnjak je uspješno služio Franji Tuđmanu i kao njegov bitan trenutak u karijeri ističe se to što na 100 000 ljudi na glavnom zagrebačkom trgu nije poslao policiju koja ih je trebala zatuči zato što govore svoje mišljenje. Njegov je kralj bio daleko i bolestan i on se uspio oduprijeti Franji prek telefona. Koja hrabrost, u jebote Ivane...

Onda je HDZ, u kojem je on bio bitna figura, izgubio izbore i počele su čistke starih isluženih faca iz prošlosti, a naš se junak i iz te sibirizacije članstva izvukao vrlo uspješno. Počeo je pričati ono što se Ivi sviđalo i pomogao mu da ukrade stranačke izbore i "konsolidira" stranku. Izraz konsolidira znači da izbaci i marginalizira ljude koje nisu željeli poštivati novi "moderno, europski" kult ličnosti lijepoga vođe. I u eri Ive Sanadera naš se junak odlučno suprostavio svome vođi kada je ovaj uvodio vozačku prohibiciju i tada je ponovno dobio veliku naklonost svojih sunarodnjaka sa brijegova okolo Varaždina. I opet je Jarnjak postao simpatičan Zagorac, koliko takva jadna ličnost može biti simpatična.

Majstor zakulisnih stranačkih igrica još će dugo vladati mračnim hodnicima stranke i tko će željeti smjeniti Ivu morati će okrenuti i broj telefona Ivana i na tečnom bednjanskom naglasku objasniti koja će se funkcija naći za ovoga dvorskoga spletlaroša. Na kraju teksta bih se vratio u mračno vrijeme Jugo-srpske države u kojoj je našem junaku bilo jako dobro. Bio je direktor TEP-a (tvornice elektroničkih proizvoda) dugo vremena i to u onim vremenima za koje se priča da se bez dubokih veza sa Komunističkom partijom nije moglo biti na rukovodećim pozicijama u tvrtkama. Ne pričam to ja, to nam priča stranka našeg junaka kada nam objašnjava zašto nam je bolje nego u Jugoslaviji. Zašto je Ivan Jarnjak čovjek kojega voli svaki sistem? Da li je odgovor u strukturama sistema ili u osobi Ivana Jarnjaka? Na ova pitanja nemam odgovora, a Ivan Jarnjak bi mi na ta pitanja vjerovatno odgovorio rečenicom na bednjanskom naglasku koji ne razumije nitko osim stanovnika Bednje, malog zagorskog sela gdje je prvi puta proplakao maleni Ivan Jarnjak i od kuda se otisnuo u svijet u potrazi za svojom slavom...
maroon @ 21:48 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, ožujak 23, 2007


- Mi smo još uvijek fašisti, ali nam Mussolini nije više drag. - pomislio je papa Pio XII. u siječnju 1944. godine, pred propast režima koji je Katoličkoj crkvi puno značio. Zapadnim je silama trebala papina naklonost, jer Crkva najbolje drži ljude u pokornosti, pa su upitali papu Pia XII. za njegove sebične prohtjeve, a on im je (rasist kakav je već bio) poslao odgovor u London:

- Papa se nada da neće biti obojenih savezničkih trupa među grupama
koje će biti smještene u Rimu poslije okupacije. -


Iz ove poruke možemo zaključiti da se papi na samu pomisao da crni divljak hoda po njegovom gradu dizala kosa na glavi...

Frankfurtska sutkinja ugledala je spis čiji je sadržaj odavao da Nijemica marokanskog podrijetla traži razvod braka zato što je muž, tu i tamo u naletu ludila, izmlati. Budući da sutkinja prati moderne trendove i voli biti in, ona je uzela multikulturalnost u obzir i budući da je za Muslimane lomljenje rebara ženama način preodgoja, ona je odlučila ženi odbiti zahtjev za razvod braka. - Kad je već dugo godina preodgaja, mora da je proces preodgoja pri kraju, pa tko sam ja da mu ne omogućim završetak njegovog ispunjavanja Božanskog nauma. - zaključila je sutkinja i prešla na drugi spis.

Sad za ozbiljno... Ove su me dvije vijesti privukle jer mogu napisati da je na djelu osovina Rim-Berlin, a količina gluposti koja isijava iz ovih vijesti je nemjerljiva... Crkva koja nas uvjerava da je tolerancija jedan od njezinih temelja, prije samo 60 godina imala je papu koji je bio rasist i otvoreno iskazivao svoju mržnju prema obojenima. Druga vijest je jednostavno neobjašnjiva; gdje je toj sutkinji mozak kada čita Kuran prije izricanja presude u Njemačkoj koja je sekularna zemlja. Sa druge strane gdje je toj sutkinji obzir prema ženi koja se usudila prijaviti obiteljsko nasilje i koja traži razvod od zlostavljača. Ma koje on vjere bio, nema pravo tuči svoju, a niti bilo čiju drugu ženu... Ja sam se lijepo nasmijao ovim vijestima, no količina komike u njima ne može prekriti jedan gorak okus koje one ostavljaju zbog ozbiljnosti situacije žrtava rasizma i obiteljskih zlostavljača koji se skrivaju iza kulturalnih normi...
maroon @ 15:14 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 22, 2007


Priznao je ministar zdravstva i pokunjen sjeo u stolac koji je namjenjen ministrima koji odgovaraju na zastupnička pitanja. Iskrenost se nije mogla ne iščitati iz njegovih očiju. Pitanje zastupnice Lugarić (SDP) o seksualnoj edukaciji bilo je preteško za njega, muževnog predstavnika vladajuće konzervativne stranke. Iz njega je morala progovoriti njegova mačo strana i onda je sav ponosan izrekao seksističku izjavu kojom je uvrijedio mlade birače i žene...

- Mene ne čudi da ste toliko zainteresirani za seksualni odgoj
jer ste mladi. Odgoj ćemo uvesti u škole.

Očito njega, okorjelog starca, ne zanima seksualna edukacija. Njega, poštovanog ministra zdravstva, nije briga za mlade koji stupaju u prve seksualne odnose ne koristeći nikakvu zaštitu  i ne znajući u što se upuštaju. Njega, koji više nije sposoban seksualno općiti, ne zanimaju katastrofalne statistike o raširenosti spolnih bolesti među mladima, a te su bolesti često povezane sa njihovim neznanjem o njima.

Ministar je, umjesto komentara problema koji je povezan sa njegovim resorom, našao pozvan komentirati osobnost zastupnice koja mu je pitanje postavila. Gledajući je tako mladu i simpatičnu dok postavlja pitanje o ljudskoj seksualnosti, nije mogao utišati svoj pečinski nagon i držati se pitanja nego je morao ispaliti glupost. Ministre, to što je mlada ne znači da je glupa pa neće shvatiti konotaciju vašeg odgovora, a to što je žena ne znači da vam je potčinjena pa da se na vaš odgovor samo nasmije i pogne glavu... I da, doktore Ljubičić, jako mi je drago što nikada niste postali ginekolog i ovakvim vašim stavovima napravili još više štete...


maroon @ 21:08 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 21, 2007

Kako je ovaj anarhistički blog završio u
jedinim hrvatskim besplatnim novinama,
njegovom će autoru zauvijek ostati
enigma...
maroon @ 21:15 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 18, 2007

Krvav je očaj,
beskrvna je sreća...
maroon @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare


Predblagdansko vrijeme je emocionalno nabijeno, ljudima možeš sve živo prodati pod darove i oni sa smješkom otvaraju svoj novčanik zbog kupnje svoje sreće. Za vjerske blagdane svi vjerujemo da dolazi ljepše vrijeme kroz spasiteljevu brigu za nas i svi smo dobre volje, jer dolazi novo, bolje razdoblje života. Predblagdansko vrijeme je odlično za vjeru u bolju budućnost.

Tako treba shvaćati i predizbornu kampanju, kao predblagdansko vrijeme. Kada PR stručnjaci napune stranačke prostorije, a političari u svojim govorima preuzmu mesijansku retoriku tada počinje istinsko prodavanje magle građanima. Tada glasači trebaju našiljiti svoje olovke i u trenutku ludosti, sa osmjehom na licu, zaokružiti svoga spasitelja. Svaki pošten građanin u vrijeme kampanje ne treba pratiti političke stranice dnevnih novina, jer one vrijeđaju njegov razum. Količina gluposti koja se kroz kratke i primamljive rečenice servira građanima na tom švedskom stolu oni ne bi trebali niti pogledati, a o konzumiranju i probavljanju istih ne bi trebalo niti biti riječi. Lijepa odjeća, face liftinzi i kratki slogani za debile napadati će nas na svim prometnicama, na autobusnim stanicama, na javnim toaletima i sa programa svake televizije. Sve te idiotarije političari će prodavati pod zajedničkim sloganom razvoja demokracije u Hrvata. Svi će pričati da imaju rješenja za sve; najbolje gospodarske programe, najniže školarine za studente, najveće mirovine za umirovljenike, lijek protiv PTSP-a za branitelje. Podmetati će afere onima drugima; izvlačiti nelegalne stanove, druženja sa kurvama, nemoralnosti i pretjerano slušanje opera. A sve to za naše dobro! Za ljepši svijet koji nam dolazi kada njih izaberemo za svoje nove spasitelje.

Te lijepe nedjelje u studenom mjesecu, naše će olovke biti našiljene, a naša savjest biti će čista kada zaokružimo našeg kandidata. Jer on je najljepši, najbolji, najmudriji, najbliži malim ljudima, najvećeg penisa ili najtoplije vagine... Za godinu i pol nakon izbora slijediti će buđenje iz noćne more i mi ćemo shvatiti da smo popušili najdužu kitu i da nam okus u ustima nije ugodan. Magla će se dići, a mi ćemo vidjeti da su oblaci još uvijek na nebu i da sunce neće izaći kada to novi (stari) premijer kaže. Na nama je da spustimo loptu i kažemo da ne želimo priče novih mesija i da nam predizborna kampanja nije erotična te se ne vezati za najdebilniji slogan...

maroon @ 13:24 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 13, 2007

Opet nije izašao na prvoj stanici, pomislio je. Da je izašao na njoj mogao bi zapaliti cigaretu na putu do svoje kuće. Ovako mu je prošla prilika za taj posljednji fiks. To mu je posljednja večerašnja prilika koju je propustio. Posljednja prilika njegovog života...
U nedostatku voljnog elementa za konstruktivnim razmišljanjem o svojoj sudbini, upalio je televizor i zavalio se na krevet. Bez nekoga reda, u svojim je mislima, pretresao događaje i svoja razočaranja koja nitko neće razumjeti, ne zato što ga drugi ne bi željeli razumjeti nego zato što on nikada neće podjeliti te svoje misli. U tome oklopu tolerancije i želje za zabavom u njemu kipti želja za akcijom.
Na televiziji je bio neki stari francuski ljubavni film sa likovima koji su bili daleki i nepoznati, potpuno odvojeni od stvarnosti i realnosti, bez problema koji tište ljude koji ga okružuju. No, on je u ovome trenutku mogao povjerovati u takav život; u te komične frizure i još komičniju odjeću, u plažu koja prikazuje najljepše zalaske Sunca; u jednostavnost življenja bez pojedinčevih akcija. Mogao je vidjeti sebe kao nosatog Francuza i svoju "Propuštenu Priliku" kao njegovu doživotnu suputnicu. Vjerovao je u kapelicu i u riječi "dok nas smrt ne rastavi".
Poželio je otići do frižidera i uzeti pivu. Samo poželio, ne i otišao. Trenutak pred odlazak u carstvo noći još se jednom sjetio svoje sramežljivosti. Bio je svjestan problema koji nije mogao rješiti. Nije mogao ili nije želio, bilo mu je svejedno. Znao je da ne zna kako sa njime živjeti i tiho utonuo u san...    
maroon @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 11, 2007

Kada bi barem ljudi
postali svjesni svojih
moralnih mogućnosti...

Mir nije nemoguća opcija...
Pacifizam svima!
maroon @ 22:56 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, ožujak 10, 2007


Mlaz se spuštao u more koje se pjenilo, a prekrasno se dno prelamalo drugačije nego na mjestima gdje čovjek nije imao svoj utjecaj. Svatko bi barem jednom trebao okusiti osjećaj nesputanog jutarnjeg pišanja u more. Na tome njegovom malom dijelu zemlje, koje pitomo oplakuje voda, slobodu je mogao doživjeti svim svojim osjetima, a najvažnija stvar bila što ju je doživljavao razumom. Taj je otok ostvarenje svakog njegovog gradskog sna. Turobne ulice kiše i magluštine zamjenio je divnim sunčanima danima; gomile ljudi koje tipični gradski stanovnik doživljava kao dio uličnog inventara zamjenio je malobrojnim posjetima najzagriženijih prijatelja, jer se nitko drugi (bez razloga) ne odlučuje na tako duga putovanja morem; stalne urbane sukobe zamjenio je konstruktivnim razmišljanjem o svojoj ulozi apsolutnog pojedinca u odnosu sa prirodom.

Najljepši od svega bio je mir. Opipljiv osjećaj mira u kojem se sretan umire, a još sretniji očekuje svaki novi dan. I to nije umjetni "status quo", mir modernog društva koje ne želi otvoriti pitanja i trune u stanju psihološkog raspadanja, nego je to bio mir u kojemu se cijeli dan šećeš gol, a da ti nitko taj "egzibicionizam" ne uzima za zlo. Možda mu je skućen materjalni prostor otoka, koji je mogao prehodati za manje od četiri sata, mogao predstavljati određene lance, no u odnosu na gradski stan ovo je zaista predstavljalo čitav planet. Planet na kojemu je upoznao logičnosti prirode i njezinih procesa te se mogao radovati svakome novome cvijetu koji je izrastao. Mogao je konačno zaključiti da je on zaista funkcionalna jedinka koja sama stvara svoj misaoni svijet temeljen na samo njegovim stvarnim osjećajima prirode. Možda je okrutan prema "civilizaciji" (i njezinim dosezima), no on je iskreno povjerovao da su individui drugi ljudi potrebni samo da je proizvedu i održe na životu dok ona sama nije sposobna stvoriti svoj autentični svijet. Za sve ostale stvari drugi ljudi predstavljaju samo amorfnu masu koja snažnim utjecajem svoga mišljenja guši čovjeka u njegovom razvoju. Kako bi samo susjedi gledali na mene da sam se ujutro popišao u haustoru, pomislio je na trenutak.

Koliba, vrt i ribolov bili su cijeli njegov novi život. Ekonomija u takvome svijetu nije igra velikih brojeva nego je jednostavna računica koja mu kaže koliko truda treba uložiti da bi "narasla" ili se "ulovila" hrana. Tako jednostavno, a opet tako funkcionalno.

Ovdje će i umrijeti tiho, bez puno pompe gradskog spektakla smrti. Kada posljednji puta izdahne otočki zrak, ovce će ga odvući do mora gdje će šutljive ribe odigrati posljednji čin. Tiho i jednostavno...

maroon @ 20:08 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, ožujak 2, 2007

Lavež pasa je prekinuo kratku tišinu. Malo, jadno, nemoćno biće dahtalo je sporim tempom u kutu sobe. U poluležećem položaju, jer se nije mogla dignuti, njezin se svijet rušio. Nije znala da li je to zbog očnih kapaka koje sve teže podiže ili je to zbog gubljenja želje za ovakvim životom?

Dok se radijator velikom brzinom približavao njezinoj glavi ona se, na trenutak, vratila u prošlost; na onu drvenu, prljavu klupicu u raspadu na kojoj ga je prvi puta poželjela. Bio je to topli proljetni dan i penzioneri koji su tuda šetali svoje unuke su se, svi redom, zgražali njihovoj slobodi i spontanom zanosu. Bila je to preduga scena za starce, a prekratka za njih.

Kada je njezina glava zaustavila topli lim, sjetila se mirisa njihovog prvog ljeta. Onako nerazdvojni osjećali su iste opojne mirise. Skupa su spavali i skupa su se budili; uvijek sretni što imaju nove dane i nove noći pred sobom. (Pričom je teško opisati pravu ljubav, uvijek usfali poneka riječ)

Stolu je, sasvim slučajno, otpala noga i njezina su leđa pristojno poslužila da ga pridrže, jer boce nisu smjele pasti na pod. Ona ga još uvijek voli! Nikada nije bio ovakav, ali imao je težak dan; teži od svih onih prošlih dana. Drugi je tjedan vodi na more i sigurno će voda ljekovito djelovati na njezine ozljede. Samo da je sa djetetom sve u redu, sutra će otići kod ginekologice na pregled...

Psi su nevjerovatno dugo lajali... Pred zgradom su se tukli oko hrane koja je ispala iz koša za smeće. Malo, jadno, neutješno biće ležalo je na podu. Svijet se srušio u trenutku kada je glava nezaustavljivo poletjela prema parketu i kada su se očni kapci prestali boriti. Radijator i stol svjedoci su nemilog događaja... Samo jednoga u nizu nemilih događa ovoga jadnog bića koje zaljubljeno spava na podu...

maroon @ 15:02 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 1, 2007

Stvarno mi se ne da...Stvarno mi se ne da...Stvarno mi se ne da...Stvarno mi se ne da...Stvarno mi se ne da...
Stvarno mi se ne da...Stvarno mi se ne da...Stvarno mi se ne da...Stvarno mi se ne da...Stvarno mi se ne da...
Stvarno mi se ne da...Stvarno mi se ne da...Stvarno mi se ne da...Stvarno mi se ne da...Stvarno mi se ne da...
Stvarno mi se ne da...Stvarno mi se ne da..Stvarno mi se ne da...Stvarno mi se ne da...Stvarno mi se ne da...
                                                 Stvarno mi se ne da...Stvarno mi se ne da... 
                                                                 



(glup sam i ne mogu si pomoći... stvarno ne mogu... Živjela Hrvatska na čelu sa nebeskim Franjom Tuđmanom!)                  
maroon @ 22:44 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.