Individualizam i solidarnost
MAROON
Blog - prosinac 2006
petak, prosinac 29, 2006


27.12.2006. - 02.01.2007.:

INVENTURA UMA!



Sve najbolje u 2007. godini
želi vam vaš Maroon

maroon @ 11:06 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 26, 2006


Vrijeme nam neumoljivo krade lijepe trenutke...

...dok sjedimo sami u svome mraku, omotani tišinom. I ljudima samo ponekd dopustimo da u nama zapale neko svjetlo i tada čujemo i divne zvukove čudnih simfonija i ne vjerujemo da svijet može biti osvjetljen i ispunjen glazbom. Ne vjerujemo u stalnost takvoga stanja i ponovno se, uspješno, umatamo u tišinu i evociramo u tmini prošla vremena. Tažimo od nekoga gore da nam dopusti još par trenutaka sreće, a naš um nepovratno nas vraća u prvotna stanja. Ako već možemo varati osjetila, teško čemo varati um. On vjeruje samo u logiku, a to nam nije neka utjeha. Logika ne poznaje svijetlo i glazbu, ne poznaje umjetnost kao želju za odmakom od stvarnosti i istine. Mašta mu izgleda smiješno i onda ju danima guši svojim glupim (istinitim) argumentima...

Život se poigrava nama...

... dok pokušavamo izaći iz te igre i pronači lijepo, mirno mjesto divnih harmonija, a ne shvaćamo da je život , u biti, igra. Igra sa skiciranim pravilima koja nikada nisu bila potvrđena i mi ih samo ponekad osjetimo na svojoj koži. I tada životu dajemo preveliku vrijednost, a on je samo prostor za djelovanje u jednom kratkom dijelu našeg postojanja. Naše postojanje za vrijeme života ostaje u našim djelima i mi tako i poslije života ostajemo vitalni u ljudskom sječanju.  Ponekad će se netko sjetiti i nas.(Čak i nas Malenih koji nikada nismo željeli biti Veliki)...


Ubiti će me tišina...

...dok ću, bezuspješno, tražiti mir. Ubiti će me buka dok ću tražiti način da ne čujem svoje misli. Možda me ubije sjeta, dok tražim neke lijepe trenutke svoje mladosti. Koliko samo smrti tijekom svoga života doživi čovjek. Bezbroj neuspjelih pokušaja, previsokih zidova, predubokih voda, neiskrenih prijatelja. Neću tražiti pogreške u prošlosti, previše je ružnih stvari koje sam učinio. Na kraju, možda me ubiju pogreške prošlosti, pogreške nekoga tko više nisam ja i nekoga tko sa mnom dijeli samo ime i lik. Ovaj je trenutak moja sadašnjost i cijenite me po njemu... Molim vas!






 
maroon @ 23:20 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 25, 2006


Svima koji nisu fake Katolici nego se, zaista, ne ševe prije braka...
maroon @ 02:25 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, prosinac 23, 2006

Na početku ovoga teksta citirao bih blogera sa jučerašnje naslovnice:

            " ...ako je nedostatak klasičnog znanja ne imati pojma o Platonu, Aristotelu, Mikelanđelu i ostalim kroničnim pijancima koji su zapisivali svoje halucinacije pod utjecajem jeftinog vina - dakle ako je to nedostatak klasičnog znanja, onda se ponosim s time. Kome je to uopće potrebno u 21. stoljeću, osim lijenim parazitima koji u tim budalaštinama vide nekakvu mudrost. Ja u tome vidim samo beskonačnu količinu gluposti." (Mirkec Veličanstveni)


Sami procjenite ovu izjavu... A, sada bih je nešto o idejama i genijalnim ljudima koji smišljaju neke dobre stvari koje čovječanstvo nepovratno promjene. I za prirodne i za društvene znanosti neophodno je da postoje ljudi (znanstvenici) koji će znanost promatrati izvan paradigme kojom promatraju svi ostali znanstvenici te znanosti. Moraju postojati vizionari koji će nakon što im neka "ideja padne na pamet" godinama dokazivati ispravnost i istinost te svoje ideje. Kada večina znanatvenika te znanosti prihvati tu ideju kao istinitu onda ta ideja postaje ona dominantna dok se one druge, u širem krugu ljudi, odbacuju. Ono što želim reći (a Karl Popper je to davno rekao) je da teorije ne dolaze procesom u kojem znanstvenik prvo radi pokuse, a tek onda izvlači zaključak, nego obratnim putem. Prvo izmišljotina padne na pamet geniju, a tek onda se ta izmišljotina dokazuje. Primjer koji moj profesor "Epistemologije i politike" uvijek navodi je primjer u kojem jedan genije dođe do ideje da se nebeska tijela ne okeću oko Zemlje, nego se okreću oko Sunca. U trenutku dok cijeli svijet tvrdi da to nije tako, moraš biti popriličan luđak da tako nešto izjaviš i tvrdiš, a da (još k tome) to ne možeš niti dokazati. Tako i danas se ne treba uvijek držati znanja koje imamo i uvijek treba tražiti neke nove spoznaje i neke nove dokaze, te razvijati neke svoje "uvrnute" teorije. To je zdravo i za mozak , a možda i smislimo nešto pametno. Najgore je ako uletimo u "samorazumljive" dogme i onda se držimo  njih tvrdeći da nikako drugačije ne može biti... Sve dok ne uleti neki  novi Aristotel i ne uništini nam današnju spoznaju svijeta...




maroon @ 19:19 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare

... kao stari barba što na svome molu čeka neki prastari brod koji je dnevno pristajao u ovo njegovo mjesto, tako i moje misli obavija neka čudna sjeta te samoća traži, u meni, prijatelja. Sva su mora bila njegov dom, svaka je luka mirišala drugačijim mirisom, uvijek zavodljivo opojnim i lijepim. Njegovo tijelo nije spoznalo umor dok se nije vratio u svoje malo primorsko mjesto i dok nije odahnuo na molu. I od tada, on glumi kip nemoćan se pomaknuti od mola koji još uvijek zapljuskuje more koje ga podsjeća na ono što je imao, a sada više nema. Tek ponekad, kada mu vrijeme i njegovi vragovi u glavi dopuste, on se otisne na pučinu i baca mrežu, ne da bi lovio ribe nego da bi vratio stara sječanja. I tada, često zaželi da ga više nema, da ga sirene pokupe mrtvoga sa dna mora i daju ga galebovima koji će njegovu dušu isporučiti nebeskome kapetanu.

Na tome starome molu kojeg su gradske vlasti odredile za brzo rušenje, on sanjari o živahnoj mladosti, o vremenu sreće i prpošnih ljepotica dalekih mora kojih se, sve i da hoće, ne može sjetiti svih. Raznih boja i oblika, one su se smjenjivale kako su odlazile luke i kako je njegov brod mjenjao svoju rutu. Nitko ne može znati koliko on djece ima u tim dalekim lukama. Kolika je samo njegova obitelj, a on ovdje čami sam na molu. On sjedi i šuti... Samo ponekad alkohol iz njega izvuće neku priču za lokalnu djecu koja velikih očiju i otvorene mašte slušaju o mjestima koje nikada neće posjetiti. Nikada nije mislio da će ga tišina i samoća ubiti, uz sve te nevere i brodolome koje je doživio...

Tako sjedim sam i razmišljam o smrti u nekoj staroj luci, na malenome molu, dok tišina obavija moju maštu, a more daje lagani ritam za posljednji san...




maroon @ 01:41 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, prosinac 22, 2006

U tek zahuktaloj političkoj kampanji nitko nije ponudio društveno vlasništvo kao svoj program. Za to bi trebalo mjenjati Ustav i društvo bi revolucionarno moralo korigirati svoja stajališta. Zašto? Zato što bi privatno vlasništvo bilo ukinuto i prostor za jednakost (egalité) u ekonomskom smislu bi bila otvorena. Kako se sve političke opcije koje djeluju u Hrvatskoj pozivaju na demokratske i prosvjetiteljske tekovine, onda bi se one trebale zabaviti i ekonomskom jednakošću koja je bila proklamirana legendarnim poklikom: sloboda - jednakost - bratstvo. No, od te logike se brane konstatacijom da bi to vratilo komunizam na ove prostore što je potpuna laž. Višestranačje bi moglo funkcionirati i kroz društveno vlasništvo i ono bi bilo poštenije jer ne bi bilo bogatije i siromašnije stranke koje se u izbornoj kampanji nadmeću svojom izbornom propagandom. Tada bi, zaista, svaka stranka imala jednak prostor za oglašavanje i ne bi bilo problema oko dokazivanja donatora za stranačke potrebe. Političari bi profitirali jer bi ih glasači percipirali kao poštenije zbog činjenice da svatko (u ekonomskom smislu) ima jednako. Ne bi bilo onih ideja: svi su oni isti lopovi! Sa druge strane, političke stranke se ne bi morale ulizivati velikim kompanijama i vračati izborne dugove svojom politikom na vlasti. Tada bi se stvarno morali samo brinuti za standard svih građana koji bi rastao ili padao za sve jednako, pa tako i za političare.

Može li političareva pohlepa prihvatiti ovaj zahtjev za društvenim vlasništvom? Naravno da ne može... Prostor za političke manipulacije bi brzo bio smanjen, a političari bi, napokon, trebali razmišljati o narodu, a ne o sebi. Jednakost je opasna stvar  koju povlašteni slojevi društva ne mogu smisliti. Kako bi Todorić i Kerum reagirali na takvu ideju? Vjerovatno bi pobjegli u inozemstvo ili bi počeli stvarati svoje privatne vojske koje bi čuvale njihove tamne zamkove. Jer, kakav bi za njih bio svijet bez radnika i radnica koji/e rade po cijele dane da bi oni kupili svoj osmi automobil... Kakav bi to svijet bio bez njihovg lažnog izigravanja humanosti kroz razvikane humanitarne akcije... To bi bio svijet jednakih, a takav svijet privilegirani ne bi mogli podnijeti...

Djelom se takva revolucija dogodila u Francuskoj onih davnih dana svrgavanja kralja i uspostave građanske vladavine. Privilegirani stalež aristokracije i kraljeve svite bio je razvlašten i ljudi su očekivali da više nitko neće biti povlaštena klasa. I zdušno su umirali za: slobodu - bratstvo - jednakost! Problem je nastao kada je građanstvo shvatilo da bi ono moglo postati aristokracija i da bi sada oni mogli "musti" radništvo kao što je to uspješno činio kralj. I sada imamo slobodne izbore, jednakost pred zakonom ( a zakon stvara privilegirane), dok smo bratsvo izgubili ili ga ugurali u nacionalnu retoriku u trenutku kada "braća" i "sestre" trebaju ići u smrt za interes povlaštenih. Imamo do apsurda okrnjenu ideju idealnog svijeta koji je bio proklamiran tih davnih dana 18. stoljeća.

Krenimo korak dalje i ponudimo ljudima društveno vlasništvo... Jer ekonomska je jednakost preduvijet stvaranja mira u svijetu i prihvačanja drugog čovjeka kao sebi jednakog, a mi to zaista i jesmo...




maroon @ 00:40 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 21, 2006

Pobačaj je sigurno jedna od tema u kojoj emocije ubiju svaku argumentiranu raspravu, a pitanje je može li se argumentirana rasprava i provesti. To je tema koja se može promatrati sa mnogo pozicija i onda ljudi izaberu koje je manje zlo od svih zala koje se u ovome području nude.

Dvije strane su najčešće strana koja tvrdi da je pobačaj ubojstvo nasuprot strani koja majci ostavlja pravo na izbor. Nakon ovoga: pravo na izbor meni se čini da stoje tri točkice. Cijela rečenica ovih ljudi bi glasila: majčino pravo na izbor legalnoga ubojstva. Legalno je ubojstvo pravno gledajuči jednako smrtnoj kazni u nekim zemljama. Zemlje sa smrtnom kaznom njome najčešće kažnjavaju najteže prekršitelje zakona dok majke legalno ubijaju svoju djecu. Organizacije koje štite ljudska prava najčešće su protiv smrtnih kazni i za pravo na pobačaj. Poprilično čudno jer su i jedan i drugi slučaj ubojstva i te udruge u jednome slučaju zastupaju pravo osuđenika na život dok nerođenom djetetu oduzimaju to isto pravo. Nije li pravo toga djeteta da živi jednako pravu svakoga čovjeka da živi. Ona druga strana će tu reći da to dijete nije čovjek. No, nova istraživanja i rengenske snimke jasno pokazuju izraze lica u utobi koje govore da se dijete mršti, da osjeća neke stvari. I bez tih dokaza sa sigurnošću možemo utvrditi da je fetus čovjek u nastajanju. Sa te strane podupirem one koji zagovaraju ukidanje  pobačaja...

No, sada prelazimo u onu sferu koja kaže da je ilegalni pobačaj vrlo unosan biznis u zemljama u kojima je pobačaj zabranjen zakonom. Ilegalnim pobačajem opasnost za ženu se brzo povečava jer se taj čin sada ne odvija u bolnici nego u nekim mračnim sobama i te zahvate obavljaju ljudi koji za to ne moraju biti stručni. U zemljama koje ne dopuštaju pobačaj, žene koje bi ga željele napraviti su u vrlo nezavidnom položaju u kojem sa jedne strane ne žele dijete, a sa druge strane moraju ulaziti u sivu zonu kriminala da bi riješile taj svoj problem. Mnoge žrtve silovanja moraju roditi djecu koja ih, nakon toga, cijeli život podsjećaju na taj strašan događaj koji im se dogodio. Život im se pretvara u svakodnevni pakao.

Da li biti za pobačaj ili protiv? Ljudski treba biti protiv ubojstva maloga djeteta, ali politički treba biti za pravo na izbor... Moje je mišljenje da bi otklanjanjem ekonomskih problema majkama olakšali taj izbor i da bi one birale život, jer svako maleno dijete koje ima uvijete za svoj napredak je, zaista, dar majke za cijelokupno čovječanstvo...



maroon @ 00:26 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 20, 2006

MOME JEDINOM GRADU...


Kamo li sreće
da sam kao mali
otplutao u košari
negdje niz rijeku...

U kojemu bih
kutku duboke vode
tražio prošlost
sanjajuć` budućnost?

Nebo i zemlja
odgajatelji moji,
vatra i voda
čuvari snova!

Oh, da mi je barem
livada bila dom,
a visoka trava
životni supatnik.

Ovako, sjedim sam
u sobi punoj mašte,
sa sjetom u mislima
i mržnjom prema gradu.

Mome jedinom gradu...


maroon @ 01:04 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 19, 2006

(uz posvetu: mladim borcima za skvot u Kopenhagenu! Svi se slobodni ljudi dive vašoj borbi... Živjeli, djeco Slobode!)

Pokvarili smo noć. Prevarili smo znatiželjnog Mjeseca željnog zanimljivog programa. Uz tako loš scenarij, svoje uloge nismo mogli bolje niti odigrati. Zatvoreni u oklope samoće, naša je interakcija bila slaba i zbunjujuča. Nikako ne uspjevamo pronači dovoljno banalnu temu za zabavu zaborava i za otkrivanje skrivenih tajni. U nama bujaju vulkani, a lava se nestrpljivo zagrijava na željenu temperaturu očekujući brzi izlet. Možda smo previše ozbiljni za noć...

Mladi smo i Mjesec ne očekuje od nas pasivnost. Otpor "prirodi" je naša ključna zadaća u ovome svijetu umjerenjaka i ustaljenih vrijednosti. Mi smo zeleni i ne moramo vjerovati u sve što nam se nudi. Moramo vjerovati u moć čovjeka da bude čovječan i na tome graditi novu pozornicu za nove glumce kojima će Mjesec biti najbolja publika. Naša djeca moraju biti raskalašeniji i razigraniji glumci od nas, zbog ljepšega svijeta koji ćemo im ostaviti u nasljeđe.

Mjesec traži neke klaunove koji će mu skratiti dugo putovanje u beskraj. Dok zaranja u more, na kraju puta, on želi biti sretan jer ga čeka mračna dubina, kraljevstvo šutljivih riba. Ljudi-Ribe ga samo podsjećaju na dosadu. A mi, tako maleni i beznačajni, moramo nasmijavati vrhovnoga poglavicu noći. Moramo mu dati alkohol za opuštanje, glazbu za ples, stihove za okrepu duše... Moramo mu dati i intimnosti za vjeru u ljubav!

Mjesecu je potrebna snažna vjera u iracionalnost, jer bez slijepe ljubavi on nikada neće uhvatiti Sunce, njegovu miljenicu. Da li je i nama ljudima sudbinom određeno trčanje nebom u potrazi za zemaljskim suputnikom koji, uvijek uspješno, pobjegne pred noć?



maroon @ 13:24 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 18, 2006
Od trenutka kada sam pronašao taj Schwartzov internet časopis ne mogu se načuditi ludostima koje zastupa ovaj desničar. Da bi vi pročitali što nam priprema desna ideologija kliknite na tekst ispod...


maroon @ 00:26 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 17, 2006
Potaknut emisijom Željka Malnara "Noćna mora" i gostovanjem Mladena Schwartza u njoj, ja mislim da je svaka naredna potraga za vođom hrvatske desnice nepotrebna. Na internet (međumrežnim, kako bi Schwartz rekao) stranicama Schwartzovog lista "Ultimatum" pronašao sam programska načela nazvana "Nova politika" i fasciniran sam dozom iskrenosti u predočavanju svoga programa. Iskrenost desne opcije u tim načelima posebno se ističe i ta su načela sigurno nešto o čemu razmišlja svaki desničar samo što to ne zna ovako lijepo napisati kao što je to napisao novi hrvatski diktator Schwartz... (autor ovoga bloga potpuno se zgražava nad ovim "Načelima" i neka ga se ne povezuje sa Schwartzom niti u najgorim snovima). Koliko samo bolesnih umova ima na ovome svijetu, a u politici su oni u velikoj večini desničari Schwartzovog kova...

Temeljna programatska načela 

 

I.

USTROJ NACIONALNIH ELITA VOLJE I UMA; ODGOJ ARISTOKRATA DUHA, KADRIH DA PREUZMU ODGOVORNOST VLASTI NAD HRVATSKIM NARODOM.

 

II.

MILITARIZACIJA POLITIKE, POLITIZACIJA VOJSKE.

 

III.

UZGOJ KREPOSTI ASKEZE, STEGE, HRABROSTI, DUŽNOSTI I ŽRTVE.

 

IV.

STVARANJE I IZGRADNJA  EURO-HRVATSKE UDRUGE SNOP KAO JEDINSTVENOG NADSTRANAČKOG ELITNOG POKRETA.

 

V.

POZIV NA SPONTANO I MASOVNO STVARANJE PRIČUVNIH BAZIČNIH STANICA JEDINSTVENE NACIONALNE FRONTE.

 

VI.

BORBA PROTIV PARLAMENTARISTIČKE PARTITOKRACIJE I DEMOKRATSKE DEKADENCIJE.

 

VII.

USUGLAŠAVANJE BORBE (POVEZIVANJE, RAZMJENA ISKUSTAVA I SURADNJA) S EUROPSKIM (ALI I IZVANEUROPSKIM) NACIONALISTIČKIM POKRETIMA, EDA BI SE PROMJENAMA U EUROPI OSIGURALE PROMJENE U HRVATSKOJ: PRVO (AUTENTIČNA) EUROPA, ONDA (OBNOVLJENA) HRVATSKA.

 

VIII.

BORBA PROTIV JUDEOMASONSKE GLOBOKRACIJE, A ZA NOVI, KONFEDERALNI EURO-REICH TE SVJETSKI NOVI EON.

 

IX.

RAD NA STVARANJU NACIONALISTIČKE INTERNACIONALE, TE SUDJELOVANJE U PODIZANJU NOVE EUROPE NACIJA NASUPROT USA.

 

X.

IZGRADNJA MJESEČNIKA ULTIMATUM! U GLASILO HRVATSKE I EUROPSKE BORBE.

 

XI.

NACIONALNA REVOLUCIJA – NACIONALNA DIKTATURA.

 

XII.

USPOSTAVA DRŽAVE NACIONALNOG ZDRAVLJA I SPASA, AUTORITARNE, TOTALNE I HIJERARHIJSKE.

 

XIII.

VELEOVLASTI I DOSTATNO DUG MANDAT.

 

XIV.

SVE NOVO - UMJESTO PARCIJALNIH KOZMETIČKIH REPARATURA.

 

XV.

DUŠEVNO-ĆUDOREDNI PREPOROD.

 

XVI.

NADVLADAVANJE ISKVARENE NARODNOSNE SUBSTANCE, TE KONSTITUCIJA NOVOGA NARODA, VELIKE NACIJE ZA SEBE, ORGANSKE I MONOLITNE, SOLIDARNE, PONOSNE I SAMOSVJESNE, OKRUŽENE SVEČANIM SIMBOLIMA.

 

XVII.

PREKO KAOSA – KOZMOSU!

maroon @ 20:15 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, prosinac 16, 2006


Nakon 1990-te godine više ništa nije bilo kao prije. Mnogi su ljudi mijenjali svoja imena da bi bili podobni, neki su se odmah učlanili u novi pokret nazvan HDZ i dugo se trudili da svoju prošlost izbrišu. Tako  potpredsjednik sadašnjeg saziva Sabora Luka Bebić nije  "zaboravio" u svoj životopis, pod političku djelatnost nabrojati mnoge svoje funkcije u slobodnoj Hrvatskoj, ali je misteriozno zaboravio svoje političko djelovanje prije osnivanja HDZ-a. A takvi se previdi, kao i kod predsjednika Mesića i njegovih govora u dijaspori, vrlo brzo obznane javnosti. Tako je drug Luka Bebić u funkciji predsjednika Skupštine općine Metković 1971. godine tražio da se likvidira ogranak "Matice hrvatske".

Tih je davnih dana (24. prosinca 1971.) Slobodna Dalmacija napisala, a danas je Jutarnji list prenio ovo objašnjenje Luke Bebića u vezi gašenja ogranka "Matice hrvatske":  "Na današnjoj sjednici SO Metković u želji da se što prije provedu u djelo riječi druga Tita i zaključci sjednice Predsjedništva SKJ i 23. sjednice CK SKH predsjednik Luka Bebić izložio je program djelovanja Skupštine i mjesnih organa u suzbijanju nacionalizma i šovinizma i svih drugih pojava kontrarevolucionarne djelatnosti. Zaključeno je da se odmah poduzmu mjere za likvidaciju ogranka Matice hrvatske kao osnovnog žarišta nacionalističkih i šovinističkih djelatnosti. Još u toku dana njezine su prostorije zapečaćene, a financijsko poslovanje podvrgnuto kontroli."

Vrlo je zanimljivo da je utemeljitelj HDZ-a Franjo Tuđman u jednome trenutku bio u Upravnom odboru baš te iste "Matice hrvatske" koju je, u svome mjestu, Luka Bebić gasio. To što je Bebić bio istaknuti metkovićanski komunist mene ne smeta, nego me smeta to što to nije navedeno u njegov politički put na službenoj stranici Sabora. Čudna mi je i promjena u kojoj u jednom trenutku Bebić traži suzbijanje nacionalizma, a dvadeset godina kasnije sudjeluje u stvaranju nacionalističko-šovinističkog pokreta. Možemo jedino zaključiti da bi Luka Bebić iz 1971.godine bio u velikome sukobu sa Lukom Bebićem iz 1990. godine.



maroon @ 21:05 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare

Bez jasne ideologije i jasnog očitovanja o politici koju zagovarate teško se može polučiti uspjeh. To je trenutačni najveći problem hrvatske desnice. Oni trenutno znaju protiv koga su, ali ne znaju artikulirati svoju politiku. Domovina-vjera-obitelj retorika više nije dovoljna za ozbiljnu desnu stranku. Đapić je to saznao već odavno i onda je u Sabor instalirao Rožića i Tadića i rejting je porastao jer su ovi vječno imali neke ozbiljne i dobro argumentirane prijedloge i široj hrvatskoj glasačkoj publici su postali vrlo zanimljivi. Simpatični su i od prije, jer do 1998. godine su, još uvijek, vrlo jako propagirali Ustaštvo u svojoj politici. Mali im je problem nastao kada su trebali ući u Vladu, jer se europskim diplomatima to koketiranje sa sumljivom prošlošću nije sviđalo, pa se Sanader zbog koalicije koju je stvorio nije odlučio na taj riskantan potez. No, možemo reći da je HSP ozbiljna stranka sa stabilnim biračkim tijelom i da je stranka koja može pretendirati na treće mjesto među strankama u Hrvatskoj. Oni su u zadnje vrijeme malo snizili radikalizam u svojoj retorici jer shvaćaju da su postali politički main-stream i guraju se prema centru.  Time, možda, desni birači ostaju bez svojega "igrača" u Saboru i okreču se nekim drugim strujama.

U mome polu-satiričnom tekstu o okupljanju desnice u Lisinskom proanalizirao sam ljude koji se vrte u toj političkoj sferi i zaključio sam da oni, zaista, nemaju zajednički program iza kojega bi svi stajali. Možda sam u krivu, ali oni nemaju niti vođe koji bi jasno predstavljao tu opciju. Svi se večinom pozivaju na Tuđmanovu ostavštinu, no ta je politika pozivanje na mit koji još nije niti definiran. Uostalom, na Tuđmana se poziva i Sanaderov HDZ i ima mnogo više uspjeha kod birača. Europske se desne opcije najčešće okreču tvrdoj imigrantskoj politici, protivljenju Europskoj Uniji, jakom represivnom aparatu i čuvanju večih prava večinskog naroda. Na tome se pragu može definirati politika i ovih stranaka, no oni odbijaju biti aktivni u svojoj samopromociji kao takve opcije. I to mi je žao, jer dio desnih hrvatskih birača ostaje bez predstavnika u Saboru i taj Sabor postaje predstavnik političkoga centra koji ne predstavlja dio specifičnih birača. U demokraciji bi se svaki glas trebao čuti, pa tako i glas zadrtih desničara poput Rojsa, Pašalića i Veselice...

Porade li na svome programu i jasno se očituju koje su njihove namjere (jer se niti oko toga nisu očitovali i čini mi se da ih skrivaju) mogli bi dogurati do izbornoga praga i pokojega zastupnika u saborskim klupama. Iskreno govoreći, meni se čini da Thompson na jednoj svojoj turneji sakupi više ljudi na svojim koncertima, nego cijela desnica glasova na izborima... I tu ja vidim njihov prostor za samopromociju, a čini mi se da se niti Marko Perković ne bi bunio njihovim snažnijim prisustvom u Saboru, jer bi tada i njegov program iz pjesama postao program jedne političke opcije... Na nama je da pratimo razvoj situacije na desnici...

maroon @ 04:05 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 14, 2006
Tražimo vođu hrvatske desnice, jer niti jedna ozbiljna europska desna opcija nije bez vođe. Budući da se naša desnica okuplja, mora si izabrati vođu pa sam ja složio anketu sa četiri pretendenta na to mjesto... Glasajte!
maroon @ 20:38 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Ovih dana slabo spavam, ne mogu se oteti strahu koji mi se uvukao od nedjeljnog okupljanja hrvatske desnice u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. I, ne, nisu oni orkestrirali neki klasični komad, nego su smišljali kako će doći na vlast na sljedećim parlamentarnim izborima. Predvođeni jakom snagom Hrvatskoga bloka, Ivićem Pašalićem, kovali su planove za svrgavanje "izdajničke" i "sluganske" Vlade Ive Sanadera. I kada vidite tko je sve bio na tome velebnom skupu, ne možete, a da vas ne zaboli glava: Rojs, propali generali, sve žive Stranke prava  (a ima ih podosta) osim one Đapićeve (ona i sama može do 5 %), Tuđmanova reinkarnacija koja se sada zove Miro, pa Kovačević, Veselica, Šuškova udovica... Da ne duljim, sve ukupno 25 stranaka. Dva dana poslije mnoge su udruge već priopćile da neće sa njima na izbore, a među njima je i hit-slavonska udruga bolesnoga nam Glavaša. Zapitao sam se koliko samo oružja posjeduje ova grupa ljudi? I toga me pomalo strah, toliko frustriranih Hrvatina sa mnogo oružja u svome posjedu...

Imaju oni i slogan: "Jedino Hrvatska!" Imaju taj milozvučni slogan no nemaju program. I to im je mali problem. Dobri su govornici i lako pljuju današnju vlast, no da ih pitate što bi oni drugačije ne znaju reći nego ponavljaju optužbe o "veleizdaji". Program im je DRŽAVOTVORNOST... No, nitko ih nije obavijestio da je država stvorena... Možda bi oni neku drugu državu stvarali, to vam stvarno ne znam reći, jer sudeći po sloganu, država im je Hrvatska. Valjda ja, anarhistička faca to ne mogu razumjeti, tu državotvornost u trenutku kada je država stvorena i stabilna. Što bi oni drugačije nego Račan i Sanader? Vjerovatno ništa, jer su međunarodni odnosi takvi da se ne može talasati... I, tada mi padne na pamet misao da bi oni tu Hrvatsku za sebe. Ova im ne paše jer nisu na vlasti, a ljudi se pale na nacionalnu retoriku i oni bi na tome valu 90-ih na vlast. No, ništa od toga dečki, vi ćete na vlast samo ako je budete pokušali ostvariti državnim udarom, izborima nikad više... Iskreno govoreći, ta ekipa nikada izbore nije ni uspjela dobiti... Osim ako Miro stvarno nije reinkarnacija! No, ja još uvijek ne mogu spavati zbog te opasnosti zdesna, a ni Đapić vjerujem...




maroon @ 02:29 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 13, 2006
U nedostatku inspiracije evo jedna pjesma napisana davnih dana...

Ruke


Ruka će ruku
držati vječno…


 
Ruke ljubavne.
Ruke srasle
u korijenju
noćnih muzika
moga grada.
Ruke podrške,
ruke praštanja,
ruke želja.


 
Nesalomljiv savez…


 
Ruke jutarnjih buđenja,
ruke dnevnih problema.
Ruke burnih
noćnih izlazaka mjeseca.


 
Ruke radnika i sanjara,
zlih i dobrih,
bogatih i siromašnih.
Crne ruke
kopača zlata.


 
Ruke željne
vječnih dodira
savezništva.





 Ili,
jednostavno ruke.
Ruke?
Ruke…



maroon @ 17:29 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 11, 2006

Poštovani predsjedniče Mesić,

Ja Maroon, vaš glasač na zadnjim izborima, zabrinut sam za vaše zdravlje, jer ste počeli zaboravljati stavove koje ste promovirali nekih davnih dana. Bojim se da ste kao danas uvjereni antifašist, nekada zagovarali obnovu fašističke države u Hrvatskoj i na toj platformi okupljali ljude za rat. Mislite li da ste prevarili ljude koristeći parabole između NDH i današnje Hrvatske? Prevarili ste te emigrante koji su očekivali da ćete vi i pokojni predsjednik Tuđman stvarati baš tu zemlju koju je jednom stvarao Pavelić. I oni su vam, naivni kakvi jesu, dali novac za taj vaš pobjednički projekt koji se temeljio na pobjedi 10. travnja. Prevarili ste i nas, glasače koji su vam dali povjerenje na zadnjim izborima jer smo bili uvjereni da niste odstupali od antifašizma kao jedine pozitivne ideje na ovim prostorima u vrijeme Drugog svjetskog rata. Fašizam nam nikada nije značio ništa osim zla rasnih zakona, militarizma, ukidanja demokracije, iracionalne mržnje prema svemu stranom i dr. Jeste li vi u trenutcima svojih govora pred iseljenicima razmišljali o ovim karakteristikama fašizma? Vaša amnezija me brine, jer kao uvjereni antifašist teško ste mogli zaboraviti ovakve govore i poprilično me ne možete uvjeriti da ste ih se ne sjećate. U biti, još me više brine ako ste ih zaboravili jer bi to označavalo da su vam bili kao i svi drugi govori. Ništa posebno i ništa neobično... No, neobično je to što ste veličali fašizam i ja da počnem veličati fašizam u jednome trenutku, a poslije se vratim svojim antifašističkim stavovima, pamtio bih to razdoblje života  još dugi niz godina. Možda ste bili zavedeni okruženjem u stranci u kojoj ste djelovali? No, dobro, pa zar vi, predsjedniče, nemate svoj mozak nego djelujete kolektivnim mozgom okruženja. Niste principijelni predsjedniče, a to je bio jedan od razloga zašto sam glasao za Vas... I sad mi je žao...

glupi glasač predsjednika Mesića, Maroon




maroon @ 15:27 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 10, 2006

Već legendarna izjava našeg predsjednika da je 10. travnja bila pobjeda hrvatskog naroda i da su nas onda priznale jake sile Njemačka i Italija dovoljna je da poštenog političara natjera da zbog svoje savjesti da ostavku. Oni koji su birali Mesića nisu znali za ovu "ljubav" prema fašizmu i za to da Mesić otvoreno simpatizira hrvatski fašizam. A, ova izjava baš to potvrđuje, da je Mesić otvoreno priznao njegovu ljubav prema Paveličevoj politici. On je u toj izjavi pljunuo i na sve ljude koji su umrli u Jasenovcu jer im se on ne želi klanjati. To bi značilo da je Jasenovac za njega bio u redu. Sva Mesićeva kasnija nastojanja da svoju politiku "prilagodi" nekim drugim strujanjima možemo smatrati samo političkom prilagodbom. Činjenica je da je Stipe Mesić 90-te godine simpatizirao ustaški pokret i zbog toga mora dati ostavku i, zbog svoje savjesti, isključiti se iz politike ove zemlje.

Retorika na kojoj je naš predsjednik osvojio svoja dva mandata je bila lijevo-centristička retorika i retorika protiv HDZ-a iz kojega je izašao. No, tim svojim političkim spinom on ne može oprati ljagu sa svojih govora koje je održavao prije nego je otišao od Tuđmana. Neće nam valjda tvrditi da nije znao što govori i što propagira svojim govorima. Možemo li biti sigurni da se Mesić neće vratiti svojoj prošloj retorici i veličanju ustaštva, ako mu se ukaže politička prilika za to. Jer jednom, u dalekoj Australiji mu se ukazala takva prilika i onda je tu priliku iskoristio u te svrhe. Pokazao je svoje lice praktičnoga političara koji ne preza pred ničim, pa ni pred koketiranjem sa ustaštvom u svojoj retorici. I takav nam predsjednik ne treba i svi koji sada brane Mesića želeći umanjiti vrijednost ove izjave svrstavaju se u grupu onih koji vjeruju da u politici nije bitan stav. Na svome stavu Mesić je dobivao izbore, a taj je stav bio otvoreno antifašistički i antituđmanovski te se zalagao za EU i ulazak Hrvatske u nju. To je bio čovjek kojega su ljudi birali zbog njegovih takvih stavova, a ne zbog njegovog blaćenja žrtava Jasenovca. Predsjedniče, dajte ostavku i povucite se u političku mirovinu, jer nemate stav ako ste u stanju napraviti spin koji ste napravili u samo deset godina!




maroon @ 20:37 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, prosinac 8, 2006

Na ivici noža on vječno će hodati i paziti da se ne posklizne. Na rubu konvencije se treba paziti onih koji tu konvenciju smatraju prirodnom i uzimaju si pravo da sve one koji tu konvenciju ne prihvaćaju odstrane iz društva. No, društvo ne ide naprijed bez progresivnih ideja koje uvijek moraju ići "preko granica" ljudskoga poimanja. Jer bez tih ideja društvo nepovratno stoji u mjestu i tapka u svojim mitovima, u svijesti o svojoj bezgraničnoj veličini i nepogrešivosti. Ne dozvoliti društvu kritičnost je kao mu odrezati noge i pustiti ga da puže do konačne smrti. Kritičnost mora biti temelj svakoga društva, opovrgavanje onoga što se čini "prirodnim" i "normalnim" na jakim argumentima može donijeti samo dobre stvari jer se razvija konstruktivna rasprava koja u krajnjem redu rezultira nekim privremeno dobrim rješenjem. Kažem privremeno, jer konačno rješenje nikada nećemo dostići jer konačna istina ne postoji.

Ono što vam nude kao konačnu istinu uvijek primite kao dobar retorički štos onoga koji vam želi nametati svoje mišljenje. Jer sva su znanstvena otkrića jednom bila izmišljotine nekog ludog znanstvenika kojega nitko nije ozbiljno shvaćao jer je razmišljanje ljudi išlo u potpuno drugome smjeru. Kada netko generacijama ponavlja istu laž onda ta laž u svijesti ljudi postaje istine, kada netko želi tu "istinu" raskrinkati nekom boljom teorijom ispada luđak. Pa onda u jednome društvu doživi odbacivanje jer kralj ne vjeruje u njegovu teoriju, u drugom ga spale jer Crkva ne vjeruje u njegovu teoriju, u trećoj ga zatvore jer režim ne vjeruje u njegovu teoriju. I moraš stvarno biti lud čovjek da bi išao protiv usvojene konvencije. Zato takve ljude smatram posebno hrabrima i posebno važnima u svakome društvu, jer nam oni svijet oko nas bolje objašnjavaju i iz njega rade bolje priče... Zato, dajte izmislite svaki dan barem jednu uvrnutu ideju i napišite je negdje jer će, možda, jednoga dana ta ideja postati bitna društvu, a vi ćete postati nobelovac ili velika faca u svome selu... Samo malo mašte i sve bu super!

(tekst nadahnut Popperovim idejama)




maroon @ 22:38 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 7, 2006
"U nedostatku argumenata preostaje oružje, a tko zna kako, on zna..." - kaže meni Crna_legija u komentaru ispod moga posljednjeg teksta. I nemojte mu to zamjeriti, ja mu ne zamjeram, ako imaš metalni mozak onda to ovako i izgleda... A treba mu i petnaest dana da pronađe u knjizi odgovor na komentar koji sam ostavio na njegovom blogu. Ja ga žalim, a vi? I da, njemu prvom posvećujem svoj tekst, malo je stariji ali ide uz posvetu Crnoj_legiji...



Pročitaj kompletan post
maroon @ 20:49 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 6, 2006
Viva la revolución! - odjeknulo je sa balkona u Caracasu u ponedjeljak ujutro. Nova, treća pobjeda, Cháveza na izborima u Venecueli označava i jači zamah reformi koje taj ljevičar želi provesti i koji želi ujediniti "crvenu" Južnu Ameriku u savez protiv SAD-a. SAD na tome kontinentu označava moć kolonizatora koji su J. Ameriku i njihovo stanovništvo otjerali u bijedu, a oni su se obogatili na poštenoj radnoj snazi masa Indijanaca i drugih potlačenih. Chávez je naftnim bogatsvom svoje zemlje pokrenuo niz reformi koje niti jedna desna struja u J. Americi ne bi nikada pokrenula: subvencije na prehranu siromašnima, besplatna medicinska pomoć (koju ne bi uspio ostvariti bez stotine liječnika koji su poslani sa Kube, iz strašnoga režima Fidela Castra), dodjela stanova i besplatno obrazovanje. On, možda, dobiva izbore na anti-Bush retorici, ali pogodnosti za široke mase siromašnih u Venecueli mu nitko ne može poreći. Ne mogu mu niti prigovoriti da je diktator jer je već treći puta izašao na slobodne izbore i pobijedio desnicu sa velikom razlikom. Sirotinja Venecuele zna za koga treba glasati ako želi poboljšanje standarda.

Washington je Chávezu ponudio razgovore i otklanjanje nesuglasica, no o čemu Bush i Chávez mogu razgovarati. Što Bush, uvjereni  neoliberal kolonijalističkih sklonosti, može ponuditi Chávezu, socijalistu? Ništa, može mu ponuditi da tvrtke iz SAD-a pokupuju naftne izvore, da mu proda oružje i slične stvari koje će Chávez odbiti zbog orjentiranosti masama, a ne imperijalnoj politici. Bush bi mogao zahtijevati prekid odnosa Cháveza sa Castrom, ali to se naravno neće dogoditi jer je oblik vlasti u Caracasu i u Havani i njihovi projekti gotovo ista stvar. Bush se boji da će izgubiti J. Ameriku i njihove sirovine i jeftinu radnu snagu što bi, dijelom, značilo slom gospodarstva SAD-a jer ono počiva na izrabljivanju zemalja "trećeg svijeta".

Ova pobjeda dolazi u isto vrijeme sa objavljivanjem rezultata istraživanja UN-ova instituta iz Helsinkija koje je zaključilo da 2% bogatih drži polovinu svjetskoga bogatstva. I to je za režim Bush-a dobro jer je večina bogatih iz SAD-a i Japana, a za Cháveza to nije dobro jer mase u tome mogu vidjeti samo nepravdu koja im se čini. Slikovito objašnjena ta studija glasi ovako: u grupi od deset ljudi, jedna osoba ima 99$, a ostale dijele onaj 1$. I to je nepošteno jurišanje "zapadnih" kolonizatora donijelo čovječanstvu. U takvom omjeru snaga potlačene mase mogu vidjeti samo nepravdu i ništa drugo.

No ima nade sve dok ima  lijevo orjentiranih ljudi koje takva nepravda boli i koji se sa njome ne žele miriti. Još samo kada bi se Europa probudila iz stanja dekadencije i shvatila da se svijet budi na slobodarskim ideja... Živio Ernesto Che Guevara!  Viva la revolución!





maroon @ 14:02 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
Kliktanjem na ovu stranicu čestitajte nizozemskoj vojsci što je 1995. 8 000 ljudi predala u ruke njihovim krvnicima...









(hvala Sutonu na preporuci za ovu stranicu)
maroon @ 02:22 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 5, 2006

Drveće, dobri ljudi! U malenome srednjovijekovnom gradu opasanom kamenim zidinama gdje je poezija bila bitna kao i kruh svagdašnji, živio je mladi pjesnik koji se zaljubio u prelijepu plemičku kći. On mlad, visok, pjesnički sneni siromah; a ona ljepotica duge plave kose, zavidnih oblina i gospodskih manira. Zbog društvenih normi i klasne čistoće njihova grada, ovo su se dvoje mladih mogli nalaziti samo pod dubokim okriljem noći, pod jednim drvetom, na klupici sa koje je pucao pogled na veliko more ispod zidina.  Željeli su svoju  ljubav okruniti brakom, no to nisu mogli zbog zakona koji im je branio takve klasne vratolomije. Željeli su samo biti sretni zajedno, bez straha od  gradskih noćnih čuvara voditi ljubav duboko u noć i skupa snivati do jutra; pa se onda buditi u zagrljaju. Željeli su no nisu mogli...

I prolazile su tako godine, zakoni se nisu  promijenili, a plemička se kći udala za plemića iz drugoga grada te je postala bogata žena bogatoga muža. Nije ga volila, ali ju je politička odluka njezina oca natjerala na brak iz interesa. Seks sa plemičem joj se nije sviđao jer je ovaj bio u poodmaklim godinama i ona večerima nije bila zadovoljena i nesretna je često plakala na balkonu svoje velike kuće proklinjuči sudbu koja ju je ovdje dovela. Samo joj je jedna stvar bila na pameti: kako da ubije svoga bogatoga muža i riješi se čemernog života punoga boli? I dosjetila se da mu u hranu stavlja malo otrova svakoga dana i time ga ubije. I ona učini tako i ubije ga i postane bogata udovica mrtvoga muža. I u gradu organizira skup pjesnika iz cijele zemlje koji su na gradskome trgu morali čitati svoju predivnu poeziju dok je razdragana narodna masa u transu slušala božanske stihove. Ona je samo ponekad provirila kroz svoj prozor i kada ga ne bi ugledala legla bi u svoj pozlačeni krevet i slušala poeziju drugih pjesnika koja je nije zanimala jer nije bila napisana za nju. I tako je čekala danima, već je i puni mjesec ponovno došao, a njega još nije bilo na trgu da je pjesmom kupi.

On se više nije pojavio, a ona je ostarila slušajući neke tuđe pjesme nekih nepoznatih djevojaka koje svoje pjesnike nisu prodale zbog bogatstva i koje su ljubavne zakone stavile ispred onih gradskih. Umrla je osluškujući vjetar i čekajući glas iz daljine koji je zove na klupicu ispod drveta sa koje se vidi veliko more... Dobra noć, dobri ljudi!




maroon @ 01:37 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 4, 2006
Šešeljevu oporuku ste mogli pročitati u mome posljednjem tekstu, a ona predstavlja nastavak povijesnih težnji srpskih radikala za vladanjem na Balakanu i za deklariranje Srba i Srbije kao svetoga naroda i nacije. Na ovakve nacionalističke pamflete ne treba nasjedati i to ne bi trebali niti Srbi jer im je takva retorika (u povijesti) uvijek donosila samo nove ratove i nova neprijateljstva sa drugim državama i narodima.

Prvom točkom je ocrtan militaristički smjer Srpske radikalne stranke (SRS) i njihove težnje za stvaranje Velike Srbije. To je popularan potez u Srbiji jer dio srpskih građana još uvijek vjeruje u tu ideju i u moć svoga naroda te u stoljetne nepravde koje su im počinjene. Opasno je kada se politika uzda u "nadrasu" i u "povijesne nepravde", a opasno je  zato što je to vrlo opojno i vrlo smrtonosno za narod kojemu se to priča i koji ne može suspregnuti svoje emocije i počinje u to vjerovati. Tom retorikom su se služili fašisti u svome dolasku na vlast, a tom se retorikom (malo umivenijom) služe i modeni nacionalisti pa tako i Šešelj. On je prvom točkom samo ocrtao granice te Velike Srbije koju takvom ocrtavaju radikali već godinama.

U drugoj točci on želi Srbima utuviti u glavu da su "sami na svijetu" i da ne ulaze u saveze jer su u njima stoljetni srpski neprijatelji. Srbi moraju ostati sami jer će tako nacionalistička retorika najlakše vladati njihovim glavama. Nikakav internacionalizam ne dolazi u obzir, jer je to izdaja i negiranje svakoga nacionalizma.

U trečoj se točci okreće Rusiji kao stalnome srpskome pokrovitelju i snažnom vojnom pomagaču. Tu on želi stvoriti savez sa Rusijom, a pravoslavlje ih jako lijepo povezuje. Sa tako moćnom saveznicom, misli Šešelj, Srbija može mirno kontrolirati prostor Balkana. To je vrlo uznemirujuće za sve ljubitelje mira na ovim prostorima jer uz pomoć Rusije Srbija bi realno opet mogla ratovati. Potpora na izborima SRS-a je velika i njihov dolazak na vlast ne bi bio ugodan nikome tko je pacifist.

Četvrtom tezom označava SAD kao najvećeg neprijatelja Srbije. To je dijelom jer im SAD nije više pomogao u ratovima 90-ih, a i zato što ih je bombardirao pred kraj prošloga desetljeća. Na anti-američkoj retorici se može graditi i nezadovoljstvo građana Srbije svojim statusom i on taj emocionalni element često uvodi u svojoj politici. A i Amerika je pogodan vanjski neprijatelj srpskoga naroda, a i dobar utjerivač straha za srpsko pučanstvo koje bi moglo onda tražiti zaštitu kod najradikalnije opcije, one Šešeljeve.

U petoj je tezi prokazao srpske unutarnje neprijatelje, a to je zato jer se približavaju izbori i radikali sami žele osvojiti vlast, a ocjenjivanjem političara kao izdajica srpskoga naroda birače se gura glasanju za radikale, jer neće valjda glasati za "izdajice svoga naroda".

Unutarnju politiku proširuje šestom tezom u kojoj traži od Srba da ne dozvole da im se oduzmu Kosovo i Metohija, koje su radikali uvijek smatrali sastavnim dijelom Srbije, a taj su mit gradili na "povijesnoj" bitci na Kosovom polju. Opet psihologizacija politike jer se Srbija trenutko ne zna odrediti prema izlasku Kosova iz njihove države, a svaki takav potez vlade ovom je oporukom označen kao izdaja Srbije. Traži se i prekid diplomatskih veza sa svim zemljama koje podrže izlazak Kosova, a to je nacionalističko izazivanje izolacionizma gdje bi se oni prokazali kao jedini koji mogu spasiti Srpski narod. Vrlo jeftin, ali vrlo efikasan politički trik za široke mase. I vrlo ubojit i opasan.

Zadnja točka traži povratak Crne Gore u okrilje Srbije, a to je opet pokušaj rehabilitiranje Velike Srbije i njezinih "povijesnih granica".

Sve u svemu, ne piše nam se dobro ako SRS osvoji preko 50% glasova na sljedećim izborima u Srbiji jer ćemo imati vrlo nestabilnu i ratobornu vladu na istočnim granicama, a tada bi se i Bosna mogla uzburkati zbog veće podrške Republici Srpskoj...



maroon @ 14:48 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 3, 2006

U povodu štrajka glađu četničkoga vojvode i ratnog zločinca Vojislava Šešelja prenosim sa internet portala Večernjih novosti tekst njegove političke oporuka. Ona nije nimalo pozitivna za mirnodopska kretanja na Balkanu i naglašava opasnost ako njegova Srpska radikalana stranka dođe na vlast... Članak je na srpskom, ali vjerujem da ćete razumjeti tekst...

(tekst članka)

BE­O­GRAD - Od svih čla­no­va Srp­ske ra­di­kal­ne stran­ke, po­seb­no od ru­ko­vod­stva, zah­te­vam da ni­ka­da ne od­u­sta­ne­te od čvr­ste na­ci­o­nal­ne ide­o­lo­gi­je i kon­cep­ta ve­li­ke Sr­bi­je, da se upo­r­no bo­ri­te za oslo­ba­đa­nje Re­pu­bli­ke Srp­ske Kra­ji­ne i Re­pu­bli­ke Srp­ske i uje­di­nje­nje svih srp­skih ze­ma­lja - ova­ko po­či­nje po­li­tič­ki deo te­sta­men­ta pred­sed­ni­ka SRS Vo­ji­sla­va Še­še­lja ko­ji je u nedelju no­vi­na­ri­ma pro­či­tao nje­gov stra­nač­ki ko­le­ga i prav­ni sa­vet­nik pred Ha­škim tri­bu­na­lom, Zo­ran Kra­sić.
U te­sta­men­tu se da­lje na­vo­di:

- Dru­go, zah­te­vam da na­sta­vi­te sa ene­r­gič­nim su­pr­ot­sta­vlja­njem glo­ba­li­zmu i svim nje­go­vim pro­prat­nim ob­li­ci­ma, da se oštro su­pr­ot­sta­vi­te svim po­ku­ša­ji­ma da se Sr­bi­ja uklju­či u Se­ver­no­a­tlant­ski pakt i Evrop­sku uni­ju, jer, ta­mo su kon­cen­tri­sa­ni svi tra­di­ci­o­nal­ni srp­ski ne­pri­ja­te­lji.

Tre­će, da bu­de­te upo­r­ni u ru­so­fil­stvu i za­la­ga­nju za što ve­ću in­te­gra­ci­ju Sr­bi­je sa Ru­si­jom i osta­lim is­toč­nim, pra­vo­slav­nim i slo­ven­skim ze­mlja­ma.

Če­tvr­to, da vo­di­te po­li­ti­ku iskre­nog pri­ja­telj­stva sa Ki­nom, In­di­jom, arap­skim, afrič­kim i la­ti­no­a­me­rič­kim dr­ža­va­ma ko­je se su­pr­ot­sta­vlja­ju ame­rič­koj he­ge­mo­ni­ji i do­mi­na­ci­ji.

Pe­to, da ni­ka­da ne ula­zi­te u bi­lo ka­kvu ko­a­li­ci­ju sa Ta­di­ćem, Ko­štu­ni­com i slič­nim srp­skim iz­daj­ni­ci­ma.

Še­sto, da ni­ka­da ne pri­hva­ti­te ot­ce­plje­nje Ko­so­va i Me­to­hi­je od Sr­bi­je. Ako nam za­pad­ne ze­mlje, ipak, na si­lu ot­mu Ko­so­vo i Me­to­hi­ju, da in­si­sti­ra­te da se auto­mat­ski za sva vre­me­na pre­ki­nu di­plo­mat­ski od­no­si sa svim dr­ža­va­ma ko­je pri­zna­ju ne­za­vi­snost Ko­so­va i Me­to­hi­je.

Sed­mo, da pot­po­ma­že­te srp­ske po­li­tič­ke par­ti­je u Cr­noj Go­ri, oku­plje­ne oko srp­ske li­ste, ka­ko bi us­pe­la da pre­vla­da srp­ska op­ci­ja u Cr­noj Go­ri i Cr­na Go­ra se u do­gled­no vre­me vra­ti srp­stvu.

Da naj­vi­še na sve­tu ču­va­te stra­nač­ko je­din­stvo i da ne do­zvo­li­te da vas iko spo­lja po­ce­pa i po­de­li - pi­še u po­li­tič­kom de­lu Še­še­lje­vog te­sta­men­ta.

Pot­pred­sed­ni­ca cen­tral­ne otadž­bin­ske upra­ve SRS, Gor­da­na Pop La­zić, ju­če je po­no­vi­la da će Vo­ji­slav Še­šelj od­u­sta­ti od štraj­ka gla­đu je­di­no uko­li­ko mu se is­pu­ni svih se­dam uslo­va ko­je je po­sta­vio Ha­škom tri­bu­na­lu.
- Ili će ti uslo­vi bi­ti is­pu­nje­ni, ili će Vo­ji­slav Še­šelj bi­ti dva­na­e­sta žr­tva Ha­škog tri­bu­na­la i ame­rič­ke po­li­ti­ke - re­kla je ona.

Zo­ran Kra­sić ka­zao je da je Vo­ji­slav Še­šelj, štraj­kom gla­đu, po­sle če­ti­ri go­di­ne us­peo da "pro­bu­di" Vo­ji­sla­va Ko­štu­ni­cu, ko­ji je ka­ko ka­že, za to vre­me sve srp­ske ju­na­ke is­po­ru­či­vao Tri­bu­na­lu.
- To što ovih da­na ra­de Vo­ji­slav Ko­štu­ni­ca i Ra­sim Lja­jić, ta­ko­đe je po­ni­ža­va­nje srp­skog na­ro­da. Ume­sto da tra­že is­pu­nje­nje Še­še­lje­vih zah­te­va, oni u svo­jim iz­ja­va­ma, na­vod­no, de­mon­stri­ra­ju ne­ku hu­ma­nost - sma­tra Kra­sić.
maroon @ 21:59 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare


Kratak trenutak mirnoće... Pokušaj stvaranja spokojnog kanala za projekciju misli i dugo razmišljanje. Pokušavam shvatiti kako voljeti hladnoću i kako je stopiti u ljepotu koju nam nudi svijet. Možemo li hodati ovim užurbanim ulicama sa ljudima željnima krvi i vječnog rušenja stvorenih nam svjetova? Zazivam harmoniju čovjeka sa prirodom. Čovjek i priroda zajedno, ne u sukobu nego u sintezi osjećaja i razumjevanju nerazdvojnosti. Pokušavam razlučiti sebe od svoga djelovanja. Možda smo zaista povezani vječnom mržnjom prema svemu oko nas. I na samu naznaku ljubavi mi se iznenadimo. Iskreno smo iznenađeni tim osjećajem jer ga ne doživljavamo često i zaboravljamo da postoji.

Počinje svirati neka melodija na akustičnoj gitari. Netko je, jednom davno, uhvatio ritam svoga srca i pretočio ga u zvukove kojima opisuje svijet oko sebe. Razumio je on da ne može proizvesti prirodu, ali ga je  veselio osjećaj da stvara umjetnost. I ljudi nakon njega slušaju tu melodiju i u njoj traže svoje motive, neku svoju novu pokretačku energiju koja će im svijet učiniti ljepšim. I onda dugo leže u mraku želeči preobraziti realnost u svoj doživljaj glazbe. Uvijek se isponova razočaraju učinkom jer se realnost nikada ne mijenja pod utjecajima mašte.

Pozitivnu stranu čovjeka često nazivamo slabošću. U svijetu vukova ovca djeluje kao pogodan ručak i kao netko tko u borbi ne koristi za ništa. Dobrota je vrlina budala koje očekuju vječni život tamo negdje, među zvijezdama, a ne razumiju odnose ovdje dolje, na ovome gradskome asfaltu pogodnom za raspršivanje snova i pretvaranje istih u najteže patnje. I svi trebamo sanjati neke daleke puste otoke, male barke na vezovima i naše malene kučice smještene tik do obale. Samoću koja ne guši društvenost nego je raspršuje; koja daje neke nove motive za djelovanje altruizma u nama. Altruizam se guši stalnim borbama, on postaje samo parola na nekim skupovima na kojima mister Propaganda drži svoje govore. I ljubav prema samoći je vrijedna maštanja... Melodija odsvirana na akustičnoj gitari nepovratno utihnjuje, a tok misli se prekida i vračaju se vragovi koji ne dopuštaju nastavak... Laku noć, Djeco Slobode!




maroon @ 01:22 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, prosinac 1, 2006




Ovu je noć, u hladnoj Nizozemskoj, jedna osoba slabo spavala. Stalno se budila u suzama i nije si mogla protumačiti razloge za plač. Barem se triputa digla iz kreveta i otišla zapaliti cigaretu na balkonu gledajući nekud u daljinu. On je noćas gledao prema jugu. Prema svojoj staroj domovini, suznih očiju, nervozno je pušio cigarete. Nije ni slutio da mu netko ovdje, na silnome balkanu siluje djecu. Da to zna srce bi mu iskočilo. Djecu mu je, sa smješkom na licu, silovao prijatelj sa kojim je dijelio život punih deset godina. I dobro da je otišao da ne vidi sav jad ove tužne, krvave, zemlje koja je nakon "njegove ere" postala nešto sasvim drugo od onoga što nam je ostavio. Ovo više nije grad iz njegovih pjesama, ovo nisu više isti ljudi kojima užas više i nije neka furka. Ta tužna i uplakana osoba je Branimir Štulić.

Nastavila se parodija zvana "Tribute to Azra" u kojoj Boris Leiner (bubnjar ex Azre) uništava lik i djelo svoga prijatelja Štulića. Ovu je noć sa svojim "Boris Leiner band-om" svirao Štulićeve pjesme i nije ih mogao gore odsvirati. Ritmovi onih energičnih brzih pjesama su usporeni (možda više Leiner ne može tako brzo), vokal je katastrofalan (za back-vokale se ne može naći izraz koliko loše pjevaju), a i publika više nije što je nekad bila. Za mene je ovaj  koncert potpuno razočaranje i mislim da ću se primiti svojih  CD-a Azre i noćas tiho jecati. Biti ću Štulićev drugi glas u noćašnjem plakanju. Branimire, ako Boga znaš, ne vraćaj se nikada na ove tužne prostore gdje su ljudi sposobni uništiti i najljepše djelo zbog svoje pohlepe!



 
maroon @ 02:16 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.