Individualizam i solidarnost
MAROON
Blog - studeni 2007
srijeda, studeni 28, 2007

Sve više mi se čini da ćemo opet na parlamentarne izbore. Nisam rekao da se Vlada neće sastaviti, ali ne vjerujem u to da će ta krhka većina moći izdržati cijeli mandat. HSS je principijalan bio u koalicijskoj Vladi i uspio je u njoj zadržati svoj identitet i stavove, a HSLS je kod prvoga jačeg potresa izašao iz te Vlade. I može li im sada Sanader vjerovati da se tako neće ponašati i u njegovoj Vladi? Može li vjerovati da mu se predsjednici stranaka koalicije neće petljati u sve njegove odluke i javno ih, ponekad, osporavati? Upitno je i može li Sanader promijeniti svoj gard velikoga vođa neupitnih odluka i postati čovjek suradnje i dijaloga među (ravnopravnim) partnerima. A HSS i HSLS će biti ravnopravni partneri, bez obzira što su osvojili deset puta manji broj zastupničkih mandata. Moći će uvjetovati gotovo svaku veću odluku, jer će oni biti presudni za izglasavanje zakona u parlamentu i za prikazivanje Vlade u javnosti kao idilične i stabilne. Programi tih triju stranaka su različiti... Prve bitnije odluke biti će ZERP i proračun za poljoprivredu u godini koja dolazi. Pa onda referendum za ulazak u NATO. Ako HSS ostane na svojim čvrstim stavovima, Sanader će morati odstupiti od svoga ranijeg stava da pogoduje EU i ZERP zamrzne na još neki period, te će morati odstupiti i od stava da je referendum za NATO nepotreban (jer tako kaže Ustav) i raspisati ga, te time malo produžiti ulazak u tu organizaciju.  Kako bi (možda) buduća ministrica u Vladi, Đurđa Adlešić, trpila homofobične i seksističke izjave HDZ-ovih zastupnika, koje se ponekad mogu čuti od onih starih kadrova HDZ-a? Puno pitanja, a malo odgovora... Ja čekam sastavljanje Vlade, pa neka počnu raditi na novome proračunu, jer su malo u vremenskoj stisci po tome pitanju... Pokrenite Hrvatsku, pobogu, već jednom!
maroon @ 12:58 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, studeni 27, 2007

Da je predsjednik Sanader nervozan jasno pokazuje njegova izvanredna press konferencija zbog toga što ga članstvo HDZ-a zove i pita kako to da još nije složio većinu u Saboru. A nije mu lako, to priznajem... Makar je izborio relativnu većinu, on sada mora ponuditi mnogo pogodnosti svojim budućim koalicijskim partnerima, da bi oni, zajedno sa njim formirali saborsku većinu koja bi im garantirala stabilnost. Za razliku od prošlih izbora, kada je Sanaderu to bilo jednostavno (čak i bez HSP-a kojeg je prevario) , poslije ovih izbora situacija je puno zamršenija. Sanader će u novoj Vladi koju sastavi (ako uspije), morati promijeniti svoj stil autoritarnog vođe koji donosi sve odluke bez konzultiranja svojih stranačkih kolega. Sada će on morati pregovarati sa koalicijskim partnerima oko bitnih odluka, a još će mu i ministri biti ljudi koji se neće bezrezervno prikloniti svakoj njegovoj odluci. Sanader teško može složiti  Vladu desnog centra, jer stranke desnice je "pojeo" na izborima. One koje nije uništio, sa tima se već prije posvađao. Možemo zaključiti da će mu ovaj mandat biti puno teži nego onaj prethodni...

Hrvatska seljačka stranka sada ima puno manje zastupnika nego ih je imala nakon prošlih izbora, ali sada ima odlučujuću ulogu u stvaranju nove Vlade. Mogu tražiti što god hoće od stranaka koje žele složiti Vladu. Njihov je problem taj što će Sanader prvi dobiti mandat za sastavljanje Vlade, a njihovo je članstvo protiv koalicije sa HDZ-om. Mislim da niti vodstvo HSS-a nije baš prezadovoljno tom kombinacijom. Oni koji su u prošloj Vladi koalirali sa HDZ-om (ili koketirali sa njim kao HSP), gotovo su pometeni sa političke scene. DC više nije u Saboru, a "penzići" su pali na jednog zatupnika. I to se sigurno HSS-u ne sviđa. Mogli bi četiri godine držati "lojtru" Sanaderu i onda opet biti popljuvani od tog istog Sanadera. Mogli bi postati potpuno neprepoznatljivi u toj Vladi, jer će Sanader (po običaju) sve uspjehe te Vlade na kraju pripisati sebi. Članstvo HSS-a je konzervativno, ali i protiv HDZ-a. Da nije tako bili bi u HDZ-u i glasali za njega. No, očito je da im se HDZ ne sviđa. Ostaje nam da vidimo kako će Friščić riješiti tu situaciju...
maroon @ 13:59 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, studeni 24, 2007

Nekakav park i klupa. Atmosfera staroga grada iz doba početka 20. stoljeća; sa divnim građevinama koje dišu povijest i nekakvim visokim, autoritarnim, kipom drevnoga vladara. Kasna jesen uljepšana toplim vremenom koje nas poziva na ulice. Bez tmurne kiše i kaosa u glavi.

Možda smo ipak, u tome trenutku, zaboravili na vrijeme i mjesto. Kao da smo ubačeni u prostor omeđen plavim platnima gdje su kazaljke satova nepovratno mrtve. Ne postoji niti prije, a budućnost ne očekujemo. Barem ne svjesno...

Čista i prirodna razmjena nježnosti... Kažem razmjena, jer mislim na jednako davanje i primanje. Potpuna jednakost dovedena do čina sjedinjenja. Neprepoznatljivost onoga što su nekada bili odvojeni dijelovi. Kolektivni um u funkcionalno-pozitivnom djelovanju za svaku njegovu i najmanju česticu. I, možda, smo se poželjeli u istome trenutku...

Kao u svakom stereotipiziranju o ljubavi; i u ovoj je priči trava bila zelenija nego inače. Pomislio sam: sa koliko se samo truda pristupa uređenju tih gradskih trgova. I žalosno je što takva čudesa ljudi rade za plaću, a ne iz ljubavi prema harmoniji.

Tutnjevi tramvaja i žamor građana su samo ponekad dopirali do nas. To su bili rezovi koji su nagoviještali nove kadrove. Kadrove gotovo jednake u radnji, ali vrlo različite u doživljaju. Samo bi ponekad neki nježni šapat procurio iz nas i kao kap vode, brzo se izgubio na užarenom kamenju ljeta. Potpuno se razumijemo i bez teksta...

I, pitam se, kako završiti: ubaciti nevažnu radnju i sladunjavo opisivati osjećaje? To bi bilo krivo, jer bi vjerovatno, uništilo memoriju trenutka. Tako jednostavnog trenutka koji nikome drugome neće značiti ništa. Egoistično je od mene tražiti da drugi osjete istu vibraciju čitajući slova. Tuđa mašta teško može rekonstruirati trenutak u punome njegovom opsegu. Ne znam završiti. Priznajem poraz...
maroon @ 01:04 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 22, 2007

Danas je naša nogometna reprezentacija pokazala da sport još uvijek ima vrijednost samu za sebe. Veselje koje predstavlja samo bavljenje sportom teško je objasniti onima koji to nisu doživjeli. To naizgled glupo trčanje za loptom ili ubacivanjem iste u koš, ili prebacivanje lopte preko mreže, stvara jedan duh koji čovjeka može ispuniti optimizmom. I na kraju krajeva, pobjeda čini zadovoljstvo, ali niti porazi ne daju osjećaj gubljenja vremena provedenog na nekome borilištu. I baš je taj duh sporta ona preksrasna stvar koja mnoge vraća na igrališta.

U današnje se vrijeme profesionalni sport uvijek gura u neke svote novca i izgleda kao da se sve samo i vrti oko zarada sportaša. Često se prikazuje neki uspjeh kao samo način da neki od igrača više zaradi. I često su takve pretpostavke i vrlo istinite. Našim će igračima donijeti mnogo novca (izravno i još više neizravno) plasman na Euro u Austriji i Švicarskoj. No, ono što mene ispunjava veseljem je htjenje tih igrača večeras, a imali su osiguran nastup, za nadmetanjem sa svojim protivnikom. Ta želja za "biti bolji" i to dokazati na terenu je ono što poklonike vuče prema gledanju natjecanja. U trenutku kada su Englezi poravnali rezultat, naši su komotno mogli stati na loptu i zadovoljti se bodom na velikom Wemblyju, ali oni su još uvijek išli za pobjedom. Mada im ona niti materijalno niti natjecateljski ništa ne znači. Čak su  se mogli i ozlijediti u svoj toj trci po mokrome terenu. Ta želja za pobjedom u poštenom nadmetanju je savršeno neobjašnjiv fenomen. Osim, ako ne zaključim da zaista u sportu ima nešto čarobno što veseljem ispunjava ljude...
maroon @ 00:31 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, studeni 20, 2007

U nedjelju će se masa hrvatskog življa, naoštenih olovki zaputiti prema kapelicama demokratske religije i zaokružiti broj ispred svoga kandidata. To jest, ispred svoje liste kandidata. Tada ćemo, zadovoljni što smo pokazali da smo građani (barem jednom u dvije godine) i vjerujemo u sustav, željno iščekivati promrzlu većer i ispred televizora čekati da nam Hlo i Bago objave rezultate. Pa ćemo uzeti kalkulatore i početi kalkulirati o pobjedniku. Izmjenjivati će se sretni političari koji će tvrditi da su baš oni dobili mandat za sastav nove vlasti. I svi ćemo biti uzbuđeni i sretni, uvjereni u bolje sutra. Bolje sutra koje donose političke stranke!

 Kakva laž... Kada je nekome neka stranka donijela bolje sutra. I baš ta vjernička zaluđenost je ono što birače čini nezadovoljnima nekom vlašču. Oni misle, ako pobijedi njihova opcija, da će se Zemlja početi okretati na drugu stranu, da će vjetrovi početi slabije puhati i da će Hrvatsku četiri godine zaobilaziti zime i snjegovi. Da će vođa pobjedničke stranke umarširati u sjedište Europske unije i izboriti se za sve naše zahtijeve. Da će u ZERP-u ribe same ulaziti u mrežu, a da će tvorničke trake biti sporije. Ljudi po tramvajima će manje smrditi... - Ako u nedjelju pobijedi moja opcija, odmah ću si u ponedjeljak pronaći idealnog dečka koji će me voljeti cijeli život - mišljahu mnoge mlade glasačice.

I ne kažem da izbori nemaju smisla, to nikako. Ali nije to baš toliko bitno. Posebno ne u demokraciji u kojoj neke druge institucije čuvaju vaša prava u koja se stranke niti ne smiju petljati. Nemojte misliti da je politika baš toliko bitna, jer time umanjujete svoj značaj. Možda toliko i pljujete političare, jer sami ne možete stvoriti sebi lijepi život. To ne stvaraju političari nego pojedinci sami. I u najboljem sistemu, neki će ostati uskraćeni zbog svojih (ne)sposobnosti, dok i najgori politički sustav još uvijek ostavlja mnoga nepolitička područja koja čovjeka mogu ispuniti srećom i zadovoljstvom...

maroon @ 23:56 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 18, 2007

Oprostite što pišem, nisam svjedok vremena niti mjesta. Svjedok sam vremena u smislu da sam u to vrijeme bio premalen da shvatim, a o tome malome gradu sam čuo samo iz nekih priča. Znam samo da u mjesecu studenom, tamo negdje oko dvadesetog dana, razlije se duga rijeka patetika o tome mjestu i vremenu. A vremena za patetiku najčešće u životu nema. Svjedok sam glupe propagande koja je istinu pretvorila u karikaturu koja rijetko koga dobronamjernoga natjera na iskren smijeh. Svjedok sam,  i iz priča mogu razbrati da su se neki ljudi pretvorili u zvijeri i izgubili svoj razum ne na svoju štetu, nego na štetu onih na kojima su liječili svoje frustracije. Svjedok sam i bezumlja politike i propusnosti masa za primanje loših ideja. Prebrojavanje krvnih zrnaca i ispravljanje loših imena. Argumentiranje metalnim zrncima...I znam danas da je štetno slati nekoga za svoje ideje, koje u svojem korjenu izazivaju smrt. Znam da je ljubav pokretač života, a da mržnja čovjeka odvede u iracionalne puteve iz kojih se na kraju nikada ne izvuče.

Oprostite što pišem, zaista nisam svjedok toga vremena niti mjesta. Nisam bio, pa nije na meni da sudim. Na meni je samo da pokušam ovim tekstom reći ljudima da je najteže u lošim dobima ostati čovjekom. Ostati prijatelj i onda kada neki imaju loša imena i kada idu u krive crkve. Kada počnu slušati krivu glazbu i odlaziti u zabranjene kafiće. Kada im se djeca počnu družiti sa djecom kontaminiranih. Baš zbog djece, ljudi moraju ostajati ljudi. Jer ako ljudi ne ostanu ljudi, djeca ljudima nikada neće niti postati. Još jednom. Oprostite što pišem, stvarno nisam svjedok...
maroon @ 21:08 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare

PRIČA O GRADU

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.

napisao Siniša Glavašević, legendarni novinar i urednik Radio Vukovara kojega su ubili na Ovčari...
maroon @ 19:34 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 11, 2007

Vladajuća nam stranka nudi sjajnu reprezentaciju za Olimpijske igre u Pekingu druge godine. Tako da sam se ovoga tjedna počeo pitati za što se to HDZ uopće kandidira: za sportskog izbornika ili za Sabor. I zanimljivo da meni Niko Kovač kaže za koga ja trebam glasati. Čovjek koji cijeli svoj život živi u inozemstvu i od hrvatskih novina čita samo Sportske novosti, a u Hrvatsku dođe samo dva tjedna na ljeto i pet dana na pripreme u (hrvatske) Brežice. Po toj logici i svaki vjerni njemački turist treba glasati na ovim izborima. Kada su ga zvali hrvatski klubovi da sada, na zalasku karijere, dođe igrati za njih, Kovač ih je glatko odbio i otišao u Austriju. Koliko je Kovač obaviješten o prilikama u Hrvatskoj, nije ni čudno što predlaže HDZ...

Crkva se izjasnila da je vjeronauk u crkvi komunističko-totalitaristička ideja. Da bi djeca naučila o vjeri taj se sat, bez iznimke, mora događati u toplini hrvatskih škola. Pa se onda djeca, na početku sata, mole ispod grba RH i pokraj prikaza Darwinove teorije evolucije u kojoj se jasno vidi da čovjek lijepo i polagano nastaje iz majmuna. Ja predlažem da se nakon sata vjeronauka uprizori seksualni odgoj, pa da nakon molitava školarci raspravljaju o masturbaciji i razmjenjuju iskustva o toj ljudskoj djelatnosti, koja je, ako pitamo Crkvu, nastrana i štetna. Prije braka školarci i mladi ljudi se smiju samo pogledavati i smiješkati se jedni drugima, te pričati o biblijskim tekstovima. Sotonsku kontracepciju ne smiju koristiti, jer je ona protiv Boga. U biti kada čuju sve što im Crkva poručuje, a što znanost i praktični život jasno opovrgavaju, mladi će biti potpuno svjesni da su neki ljudi, zaista, nastali od majmuna...

I naš se  poglavica Mesić uključuje i isključuje iz kampanje kako mu se prohtje. Pa onda otvara tvornice i pregledava pogone samo u gradovima gdje je oporba na vlasti. Svađa se sa crkvenim vjerodostojnicima samo zato što su svi hrvatski crkveni dvori veći od njegovih na Pantovčaku. Recimo, vojni svećenik-zadužen-za-blagoslivljanje-oružja Jezerinac si je napravio ogromnu viletinu u podsljemenskoj zoni. Sa tim se luksuznim bunkerom ne može predsjednikova kuća nikako mjeriti. I onda Jezerinac odapinje strelice prema svima iz toga bunkera znajuči da mu nitko ništa, osim pape, ne može. A i papa ne može do njega, jer će ga njegova straža zaštiti, a u bunker ga neće pustiti. Jezerinac je u najboljoj situaciji; papa ga postavlja, a država ga plaća. Još je k tome dobio i svoju privatnu vojsku. Ne anđela, nego zemaljskih vojnika.. Živjeli! 

reakciju na moj tekst možete pogledati kod kolege blogera nemapredaje...
maroon @ 16:45 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
subota, studeni 10, 2007


Nekakav čudan osjećaj obuzima mi dušu. Već dugo nisam pisao ovako nešto... U nekome brzom ritmu punom bubnjeva, protiče život kao rijeka koja se sudara sa svim tim zavojima svoga toka. Neke kapljice nepovratno ostaju na obali i umiru u trenucima jakoga sunčevog svijetla. One umiru da bi para živjela. Proročanske najave nude bolje svijetove svima, a i sami su svjesni da je dobar život nešto što si samo pojedinac sam može ispuniti. Stvar sreće nije kolektivan pojam. Sreća je vrlo intimna stvar. Sreća je tabu, kao i teme o seksu koje se ne pričaju pred djecom. I tako kolektivi žive na svojim mitovima i dovoljni su sami sebi u svojim veličanjima. Izaberite me za vođu i biti ću vam najbolji... Svi vi biti ćete sretne jedinke, kada vam podesim kolektiv po svojim genijalnim idejama. Ja vas volim, pa ću vam pobiti one najslabije, da biste vi bili sretni. Mrtva logika malenih duša!

I dok nekakav zbor pjeva crkvene melodije, mene obuzima jeza od budućnosti koja se nikada ne prikazuje kao lijepa žena, nego kao grbavi starac koji ne može zapamtiti imena članova familije. Već se vidi u grobu i cijela  životna prokupacija je priprema da u lijesu izgleda lijepo. Dostojanstveno svoga minulog postojanja u svijetu. Ovako konfuzan tekst dugo nisam napisao.... I ne, nisam nezadovoljan svojim životom, baš naprotiv. Razmišljanje o djeci uveseljava me svakoga dana. Taj povratak u djetinjarenje je sjajan. Nema obaveza niti bezglavog trčanja. Mogu sjediti uz svoju misterioznu igračku cijeli dan i promatrati njezinu nedjelatnost.  Možda će netko doći i nahraniti me dok sjedim na podu... A, možda i neće...

maroon @ 13:00 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, studeni 9, 2007

Osuđeni Osječanin Krunoslav Keser za prodaju 12.5 grama marihuane u protuvrijednosti 150 kuna dobio je 2 godine zatvora...

Vozač ministra Kalmete Danijel Miočić za iznudu 460 000 kuna dobio je godinu dana i tri mjeseca zatvora...


GDJE JE TU PRAVDA?
maroon @ 23:03 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, studeni 6, 2007

Da ne duljim, jer nemam vremena... Danas je bilo sučeljavanje največih političkih stranaka u organizaciji SSSH (Savez samostalnih sindikata Hrvatske) u "Tvornici kulture". I smjestim se ja na tribinu i gledam tko je došao. I došle sve oporbene face, a za HDZ nije pripremljeno niti mjesto sa ceduljetinom na kojoj bi trebalo pisati HDZ... Kad ono kaže Ana Knežević (glavna sindikalistica) da HDZ nije odgovorio na poziv koji su im poslali još u mjesecu rujnu i da iz vladajućih nitko neće doći. I svi se pomirili da nema HDZ-a, kad ono u Tvornicu, deset minuta nakon početka debate, ulazi glavom-i-bradom Damir Polančec i sjeda u publiku u prvi red. Organizatorica ga je pozdravila i on je nastavio sjediti u prvom redu i nije sudjelovao u debati. Na kraju se ispričao zbog kašnjenja i rekao da je imao dobru volju sudjelovati, ali da je imao važnu sjednicu Vlade pa je zakasnio. Na pitanje zašto nitko iz HDZ-a nije potvrdio dolazak, Polančec je rekao da ne zna... Što mislite: Da li je Polančec zakasnio slučajno ili namjerno?
maroon @ 22:55 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 5, 2007

Gledam danas na HRT-u sučeljavanje lista za 10. izbornu jedinicu i vidim da se netko jako narugao hrvatskim građanima kada je rekao da će sve liste biti jednako predstavljene građanima, sa obrazloženjem da je to pošteno i demokratski. Da, upoznao sam zaista sve nositelje lista (osim jednoga, Ivo Sanader nije došao nego je poslao dvorjanika iz svoga carstva) i saznao sam kako se zovu sve te stranke koje su ušle u kampanju. I to je sve što sam saznao iz toga sučeljavanja, jer kada strpaš dvadeset i petero ljudi u isti studio i daš im da se tuku za riječ, to ispadne kao kad se kumice na placu svađaju. I samo su mi na jednominutnom početnom predstavljanju stavili potpise ljudi koji govore, tako da u pola emisije više nisam znao tko što predstavlja. Večinom su i govorili predstavnici največih stranaka koje su voditelji (Štefančić i Novak-Srzićeva) očito favorizirali. A njih čemo ionako stalno gledati kako predstavljaju svoje programe na njihovim plakatima i u spotovima. Mogućnosti za duže predstavljanje i sučeljavanje programa naravno da ne postoji, jer ih voditelji prekidaju zbog isteka vremena, baš u trenutku kada kandidati žele obrazložiti svoj program. Takav način predstavljanja najviše odgovara HDZ-u, a to zaključujem po tome što je HDZ takav način i predložio i izglasao u Saboru. Vremena za kritiku nema, pa onda ispada da je HDZ super, a ostali su i tako marginalci koji nemaju nikakve ideje. U takvom se sučeljavanju kandidati mogu isticati samo radikalizmom, a za smiješne radikale (lijeve ili desne, potpuno svejedno) nitko ne glasa. Eto kako je vlast ubila kvalitetnu kampanju... Želja za jednoumljem? Ma ne!
maroon @ 22:57 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 4, 2007

Kao svaki pravi vođa koji ne podnosi nikakve napade i različita mišljenja, predsjednik HDZ-a Ivo Sanader izbjegava se sučeliti sa drugim relevantnim sudionicima trke za parlamentarne izbore. On održava svoje mini-sabore i u društvo svojih poklonika, koji mu bezrezervno i bez obzira na to što priča daju podršku, gradi kampanju. Kao da je ovo vrijeme jednoumlja i kao da je bit kampanje da on učvrsti svoj kult među svojim "vjernicima". Ostali ga ne zanimaju i jedine su njegove izjave parole koje možemo čuti u medijima. Kratka i efektna rečenica na koju nitko ne može odgovoriti. Ne treba mu ništa drugo, jer stabilno biračko tijelo HDZ-a ionako ne sluša što drugi govore, pa što bi se onda njihov vođa zamarao drugačijim mišljenjima. Kako u svojoj stranci nema oporbu koja ima muda mu prigovoriti, on sluša samo jeku svojih genijalnih izjava i time svakoga dana raste za dva centimetra i do kraja kampanje će se osjećati kao je tri metra visok, a svi oko njega su obični patuljci čije izjave do njegovih ušiju ne dopiru. Na sučeljavanja šalje one koji su najbolje naštrebali njegove stavove tipa Jandrokovića i Polančeca i ne brine ga to što oni u večini emisija ispadaju smiješni. Jer te emisije večina birača HDZ-a ili ne gleda ili ne razumije, a svaki napad na HDZ shvaćaju kao napad na hrvatsku državu i želju za povratkom u Jugoslaviju. Takva politika HDZ-a i njegovog predsjednika je meni osobno vrlo simpatična, jer sjajno ocrtava ozračje u našem društvu i garantira nam da još dugo godina nećemo otvarati najteže teme u našem društvu. Pa nećemo valjda narod koji je u predizbornoj euforiji mučiti sa bitnim problemima našeg društva. Narodu trebaju parole o lijepoj budućnosti i o neprikosnovenom vođi koji sve zna i koji nikada ne griješi. Baš kao papa u vjerskim pitanjima... Amen!
maroon @ 16:42 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 1, 2007

ne znam što da radim sa sobom
na što misli da bacim
eto stvaram polako pjesmu o tebi
gledam tvoje tijelo
ludujem za njim
i ponavljam u sebi samo jedno


Kako nas samo svijet odvlači nekamo daleko mislima. Dok nas ubija tempom i ne dozvoljava da sjednemo na svoj kamen i promatramo okolinu uživajući u slatkim malim užicima što nam donosi život. I stvarno stalno nešto radimo, a ne znamo što bi radili sa sobom. I ljubavi nam bježe u vožnjama tramvajem i gubljenju vremena u zadimljenim kafićima i na uvijek jednako dosadnom ganjanju karijere. I ne vidimo vrijednosti, jer su nam one daleko od očiju, a kada nas podsjete da su tu onda ih odbijamo, jer su nam misli negdje u gužvama grada i gomili obaveza...

poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znaš
bilo što


I tada.. Između kaosa grada i kaosa života događaju se prelijepe stvari koje nas čine živima. Tada životi dobivaju smisao, a naša kratkotrajna djelatnost na ovome svijetu dobiva svoj učinak u nekome dobrom rezultatu. Razveseliti ljude oko sebe najljepši je dar. Razveseliti ljubav života je nešto nakon čega se može umrijeti bez pitanja: da li sam nešto ostavio svijetu? Tek uz nekoga uz sebe osjećamo da smo vrijedni svoga postojanja. Tek uz poljupce shvaćanje svijeta-kaosa postaje lakše. Harmonija života i njegov mir događa se u sferi ljubavi koju poklanjamo dragoj osobi.

želim da se stisnem uz tebe
da te milujem
da ti šapućem na uho bisere
da pričam o slobodi
da se glupiram
da ti kažem oh ti ludo jedina


I stvarno želim da se stisnem uz tebe i da te milujem, čak i u trenutcima u kojima to ne mogu. U tim situacijama (ljubavi), razgovori dobivaju novi smisao protivan onome u kojem je komunikacija sukob mišljenja i borba za svoje ispravno mišljenje. Tu propaganda ne igra nikakvu ulogu, a iskrenost je temelj svega toga. Samo tu zaista mogu pokazati svoju pravu stranu; bez nepotrebnih taktiziranja i sitnih laži kojima se postiže dominacija nad "protivnikom". I ti tako divna sa svojim mišljenjem različitom mojem, a ipak u nekom zajedničkom tonu dok razgovaramo od najbanalnijih do najtežih razgovora koji nas sudbinski vežu. Svaki nam je razgovor sudbonosan i vrijedan trošenja vremena. Ono što imamo je vrijeme, a ono čega čemo se prisjetiti u trenutcima zajedničke starosti su lijepe priče iz nekih davnih dana...

poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znaš
bilo što...

(stihovi iz pjesme Azre: Ako znaš bilo što; Branimira Štulića)
maroon @ 15:17 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.