Individualizam i solidarnost
MAROON
Blog - studeni 2006
četvrtak, studeni 30, 2006
Od početka HDZ-a pa sve do današnjih dana to je autoritarna stranka jednoga čovjeka (njezinog predsjednika, ma kako se on zvao). Pod patronatom Franje Tuđmana HDZ je bio stranka u kojoj se niti jedna odluka nije donijela demokratskim putem (putem razgovora ili izbora u stranci) jer je veličina vođe bila veća od bilo kojeg pametnog prijedloga koji bi došao iz stranke. Na vlasti su išli oštro protiv manjina, protiv bilo kakve oporbe i kada je osvojila vlast na izborima ("Zagrebačka kriza"), protiv civilnog društva i pluralizma mišljenja (Radio 101, slučaj imena "Dinamo") itd... Pitanje koje si postavljam u ovome tekstu je: što je to DEMOKRATSKO u HDZ-u? Jesu li to slobodni izbori? Pa nisu ako Sanader organizira izbornu prijevaru sa Glavašem i njegovim zaštitarima. Sanader se pokazao kao nedemokratičan u svojoj stranci u cijelom nizu svojih odluka, a i njegovo zadiranje u stranački saborski klub (koji bi po trodiobi vlasti trebao biti samostalan) je nedemokratsko ponašanje i izraz autoritarnosti vođe. HDZ-ovci nisu demokrati jer ne drže do svoga mišljenja i to zato što u srijedu misle i brane jedno, a u četrvtak glasaju za ono drugo. HDZ-ovi su zastupnici lutke prištekane na konac Ive Sanadera. I tako je i njima lakše jer ne moraju razmišljati i nemaju nikakavu odgovornost u svome izbornom djelovanju. Ako izgube sljedeće izbore za poraz će kriv biti Sanader, a ne oni pa će ga oni smjeniti sa mjesta predsjednika stranke i naći će si novi mozak koji će misliti za njih. Zastupnik HDZ-a možeš biti ako si sposoban gurnuti ključić i glasati kako ti naloži Ivo Sanader. I za taj "teški" umni posao dobiješ 13 000 kuna plaće. Ima li boljeg posla u Hrvatskoj nego posao saborskog zastupnika HDZ-a? Ja mislim da nema...



Drugi dokaz "demokratičnosti" HDZ-a je činjenica da  nakon svakih stranačkih izbora ona frakcija koja izgubi napravi novu stranku. Pa su tako iz "izvornog" HDZ-a nastale barem četiri  (HND, DC, HB, HIP) stranke. To je dokaz da se drugačije mišljenje od onog dominantnog u HDZ-u jednostavno ne smije izreći. U HDZ-u mimo predsjednika ne smiješ razmišljati, jer ćeš biti marginaliziran, odstranje, strpan u zatvor ili primoran osnovati novu stranku... Dok si u HDZ-u i razmišljaš kao predsjednik onda si heroj domovinskog rata, a kada više ne razmišljaš Sanaderovom glavom onda si u zatvoru. Kako bi pokojni Franjo rekao: "Nema mjesta za zelene, žute i crne vragove!". I HDZ se od te izjave 1996. godine nije pomakao niti milimetar; svi sveti ljudi su u HDZ-u, a svi vragovi (šarenih boja) su izvan njega. I tako je vrlo jednostavno razmišljati HDZ-ovim zastupnicima, a tako pojednostavljeno razmišljati može i jednostanični organizam... Nijansiranje ne postoji u toj DEMOKRATSKOJ stranci jer bi onda netko mogao nijansirati i poteze predsjednika Sanadera, a takvo se bogohuljenje ne podnosi. Sanader je jednostavno papinski nepogrešiv, a zastupnici su samo popovi koji će se podrediti volji vrhovnoga autoriteta. Vrijeme je da maske padnu i HDZ postane Hrvatska zajednica, a demokraciju neka prepuste istinskim demokratima...



maroon @ 12:54 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, studeni 29, 2006
Kliknite i zapalite svijeću na ovome web-siteu i donirati ćete dolar za borbu protiv AIDS-A...

maroon @ 00:35 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Naši sindikati su smeće zato što funkcioniraju jednako kao i država; odozgo prema dole, a ne obratnim smjerom kojim bi se postigao bolji i efektniji učinak. Radnici trebaju biti ti koji će od svoga sindikata zahtijevati određene sindikalne akcije. Radnici moraju biti ti koji se solidariziraju sa ostalim radnicima u tim akcijama. Uz granske sindikate raspoređene po djelatnostima u državi treba uspostaviti manje granske sindikate koji će se koordinirati po gradovima i općinama i tako stvoriti jaku mrežu sindikalizma koju će država shvaćati kao snagu od koje treba strepiti u svakome trenutku svoje vladavine. Tako  će radnici, zaista, imati utjecaj na odluke koje se donose u državi jer ih parlament i vlada nikada neće štiti. Treba rasformirati Gospodarsko-socijalno vijeće jer država i poslodavci uvijek preglasavaju radnike, a ono je, ionako, jako daleko od struktura odlučivanja.

Na ovakve me je zaključke potaknuo i netom prekinuti "povijesni" štrajk prosvjetara. Jesu li na kraju učitelji i profesori odlučili o prekidu štrajka? Nisu, zato što je štrajk prekinut za vrijeme vikenda kada  se oni nisu mogli očitovati o ponudama  Vlade RH. Njihovi su sindikalni čelnici odlučili da više neće biti štrajka što je vrlo neodgovorno od njih jer snaga toga štrajka nisu bili čelnici sindikata nego velika masa prosvjetara koji nisu radili tri dana.  Najodvratnija snimka mi je bila ispijanje šampanjca sa predstavnicima Vlade RH uz obostrani smiješak "zaračenih" strana. Prosvjetari, jeste li vi nakon proglašenja postizanja dogovora, u toplini svoga doma, otvorili bocu Don Perignona?

Čelnici hrvatskih sindikata su jednaka kasta kao i hrvatski političari. I jedni i drugi odjeljeni su od radnika i nakon svojih poteza uvijek uvjeravaju da su dali/dobili najviše što se moglo dati/dobiti. A radnici to moraju prihvatiti i vjerovati im da je to istina bez mogućnosti da se pobune bez sindikata jer bi to onda bilo protivno zakonu i pogodno za brzo zatiranje. Tako sindikalni čelnici i političari drže radnike u šahu. Političari tako da zastupaju interese države, a ne radnika i nude im najmanje moguće opravdavajući se neimaštinom državnog proračuna. Sindikalni ih čelnici drže u šahu tako da održavaju privid da ih štite od države. Samo održavaju privid, ne štite ih stvarno. Jedan od "divnih" primjera sindikaliste je gospodin Begović koji je prije nekoliko godina promjenio stanu barikade i postao državnim dužnosnikom pa sada sa aurom bivšeg sindikaliste prodaje svoju demagogiju o tome da država štiti radnike.

U ovome prijelomnome trenutku prelaska iz komunizma u liberalnu demokraciju (prelazak koji se još uvijek događa u Hrvatskoj) bitno je da radnička organiziranost bude jaka. Parlamentarne stranke (posebno one na vlasti) štite svoje financijere (a to radnici sigurno nisu) i zakone prilagođavaju klasi bogatih u državi. To će sve stranke na vlasti raditi bojeći se da se ne zamjere i vanjskim institucijama kao što su MMF, Svjetska banka i EU. To su institucije krupnog kapitala koje neće trpiti pretjeranu organiziranost radnika i želju za svojom emancipacijom u društvu jer to znači da jeftina radna snaga više neće stanovati tu... Još uvijek rad radnika stvara proizvod, a krupni kapital se gomila na tome radu. Je li vrijeme da se stvari promjene u pravednijem smjeru?



maroon @ 00:17 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 27, 2006
Ljudi su u današnjem, modernom, vremenu suočeni sa najvećom opasnošću od početka svijeta. Svojim progresivnim znanastvenim djelovanjem koje je donijelo mnoge dobre i korisne stvari stvorili smo i jednu globalnu opasnost za cijelo čovječanstvo: atomsku bombu. Ta naprava ubija više i učinkovitije od bilo kojega drugoga oružja u povijesti čovječanstva. Samo jedna zemlja ima dovoljno toga ubojitog sredstva da rasturi cijelu planetu Zemlju. I to bi nas trebalo zabrinjavati, jer u globalnoj politici koja puca po šavovima i sklona je stvaranju raznih saveza u svrhu ostvarivanja interesa pojedinih zemalja mogao bi se dogoditi još jedan veliki svjetski sukob nakon kojega naš planet više nikada ne bi bio isti.

Probajte zamisliti da su u vrijeme 2. svjetskog rata sve zaraćene strane imale atomsku bombu. Tko bi nam garantirao da oni koji su izgubili rat ne bi posegnuli za uništenje svijeta zbog rušenja njihovih ambicija? Hitler je, u svojim napadajima bezumlja, do kraja rata vjerovao u neke divizije njemačke vojske koje će ga spasiti i vratiti rat u stanje njemačke dominacije. Da je imao atomsku bombu iskoristio bi je sigurno u tim trenutcima, ako za ništa drugo da pobije njemački narod koji ga je dubinski iznevjerio svojom slabošću.  To Hitlerovo stanje ludosti u kombinaciji sa ubojitim oružjem moglo je prouzročiti da se naša generacija nikada ne rodi. Ako pogledamo modernu politiku nitko ne može tvrditi da Bush ili Putin u trenutku gubitka rata (ako bi oni uopće mogli izgubiti rat) ne bi koristili svoju moć za uništenje svijeta.

Ako bi umrli Bush i Putin kao velike zvjerke u tome sukobu, možemo li zamisliti broj ljudi koji bi umro u novome velikome sukobu. Stari ratovi nisu imali tu moć, jer konjica ne može pobiti sve stanice koje se nalaze u krugu stotina kilometara, a atomska bomba je to u stanju. Konjica je mogla porobiti selo i pobiti muškarce te silovati žene, ali nije mogla kontaminirati ogromna područja gdje više ništa ne raste i gdje se rađaju ljudi sa dvije glave. Ili se ljudi više ne rađaju jer ih više nema. Takav je rat smrt svih ideja, svih snova i svih maštanja modernih ljudi i zato je pacifistički smjer moderne politike najvažniji za opstanak čovječanstva kakvoga ga poznajemo.

Budimo pacifisti u svojim mislima i djelovanju jer drugačijim razmišljanjem možemo prouzročiti kraj svijeta, apokalipsu nakon koje ljudi više neće postojati kao vrsta. Neće biti ljudi, životinja, biljaka; a naš će planet nepovratno biti planet na kojemu su ljudi nekada lijepo maštali i razvijali svoje ideje. Ja sam protiv opće militarizacije svijeta i razvijanja nuklearnog naoružanja za uništenje svijeta, a vi mister Bush?



 
maroon @ 16:43 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Znanost nam mora moći davati formule po kojima mi možemo predviđati buduće događaje, magija se svodi na jednostavnu vjeru u moć vrača. Na kojem je polu od ova dva praktična politika... Ja tvrdim da je na magijskom jer su političari oni koji će tvrditi da su u svakome trenutku napravili najbolju stvar za državu. Tu nema kritičnosti koja krasi svaku znanost i koja znanost vuće naprijed. Druga stvar koja brani politici da postane znanstvenija je fantastičan dar političara za PR. Oni apsolutno svaki svoj potez mogu objasniti na način koji će ljudi prihvatiti i shvatiti političarevu poziciju i stati uz političarevu "tešku odluku". Prokletstvo je politike (a u prirodnim znanostima je to potpuno drugačije) što se ona bavi društvom koje istu situaciju nikada ne ponavlja. Političar ne može reći da je netko neki problem 1971. godine rješio na taj način i taj slučaj ponoviti jer ponovljenoga slučaja nema. Mi ne može na jednoj te istoj političkoj situaciji isprobati tri različita modela i tako testirati koji je najbolji iz proste činjenice što se dva puta ne ponavlja ista situacija.

Zato bi politiku trebali svrstati u religijski oblik djelovanja. Svaki političar ima neku svoju "Bibliju" po kojoj će tumačiti svoje odluke. Pa će onda neki malo više čitati Hitlerove i Musolinijeve govore i pozivati se na njih kao na ultimativne istine, drugi će čitati Marxa, treći će čitati liberalne autore... I svi će oni biti, u neku ruku, u pravu. Oni su svi u pravu jer je izvor iz kojega crpe svoje argumentacije i provode svoju politiku neka knjiga koja je njih uvjerila u određeni pogled na svijet. Oni će taj pogled na svijet željeti prenijeti u stvarnost. Oni samo opojne pisane ideje pokušavaju pretvoriti u praktičnu politiku. Ništa više, oni nisu znanstvenici, oni su vračevi i oni koji najbolje bace uroke na najveći broj ljudi koji za njih glasa na izborima dobivaju priliku da sve svoje poteze ocjenjuju najboljima. Pustimo se čorava posla zvanog politika i vratimo je u njezine realne okvire: u knjige priča koje će nam objašnjavati najbolje primjerke modernih vračeva...




maroon @ 01:59 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 26, 2006



ŽIVOT!


SMRT...

ŽELIM ŽIVJETI!


Želim živjeti u svijetu koji ne zna za zbilju. U svijetu gdje je predvodnik ljudi najbolji pjesnik i koji srce jadnika može oplemeniti svojom poezijom. Želim svijet prosvjećenih filozofa sa svakodnevnom mijenom misli i rastom u ljudskim idejama. Ne želim biti vuk i trgati se za plijen sa ostalim vukovima moga čopora i ubijati vukove drugih, manje vrijednih, čopora. Želim svijet bez materijalizma kao pokretača ljudi  i novaca kao vrhovne vrijednosti ljudskoga života. Koliko vrijedi ljudski život! Pa pitam: koliko vrijedi ljudski život? Recite cifru pa ću vam reći da li je to malo ili puno. Reći ću vam može li čovjek svojim radom priskrbiti sav taj novac i tako vratiti uloženu investiciju. Vrijednost njegovoga života ovisi i o procjeni koliko je on sposoban biti veći vuk od drugih vukova. Čovjek pa vuk... Vukovi nikada nisu poželjeli biti ljudi! Sve i da to požele ne mogu to postati jer nemaju UM. Ponekad se zaista zapitam: imaju li ljudi um koji si tako vješto, sa vrha gledajući druga stvorenja, pripisuju? Ili smo, možda, samo programirani roboti nekoga nebeskoga Billa Gatesa koji nam je upisao kód ubojica, pa ubijamo ne osvrčući se na naše žrtve. Žrtve svojih ubojstava uvijek smo samo mi, beskropulozni ubojice svoga uma. Kakav paradoks, ubojstvo drugoga i njegova eliminacija naše je ubojstvo. Koliko smo samo samoubojstava napravili kroz naš kratki život... Možete li uopće pokušati nabrojati sva vaša samoubojstva?

Svijet je samo kockica leda u nekome žestokome alkoholnom piću koja se polagano topi do trenuka sjedinjenja sa opojnom tekućinom... Život je kockica leda, a alkohol je zabluda. I kada se potpuno otopimo počinjemo živjeti zabludu koju su nam upisali u trenutku našeg rođenja; na određenom mjestu, u određeno vrijeme... Tko li će nas samo, na kraju, popiti i ubiti nas u zabludi. Gorkoga okusa je piće toga pilca. Sa druge strane zablude stoji mašta. Ona nas vadi iz trenutaka ubilačke stvarnosti i priča nam neke divne priče o nekim svjetovima koji se ne mogu osjetiti manjkavim osjetilima ljudskim. Čovjek je umni bogalj bez svoje mašte, bez snova i bez neograničene mogučnosti fantaziranja.

Goli ubojica reže svoje tijelo dio po dio u svome ubilačkom pohodu prema svome samoubojstvu. Pa što može maštati ubojica? On u činu ubojstva postaje gospodar života i smrti; ljudski Bog bezgranićne moći djelovanja. A teško je biti Bog. On sve zna, nema niti jednu dilemu; daje i oduzima život bez razmišljanja o tome; on je samotno biće koje žali svoju nepogrešivost... Ubojica je Bog... Bog je ubojica!


KREIRAJMO MAŠTU I SNOVE...


ŽELIM ŽIVJETI, SMRT JE ZA UBOJICE!



maroon @ 03:09 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, studeni 25, 2006
Zaista sam vrlo beznačajan i moje mišljenje nemojte tražiti u svim prigodama... Ne vjerujem u svoje mišljenje kao zadnju istinu ovoga svijeta. Možemo samo prodavati svoje izmišljotine zabludjelome svijetu koji ih želi slušati. Oni žele slušati ono što djeluje pametno. Nemojte me pitati za moje mišljenje jer je ono izraz moga nemjerljivoga egoizma i ništa više. Ništa više, ali i ništa manje. Ne dao vam Bog, da se po mome mišljenju ravnate u životu, postati ćete ovce koje hrle za svojim zbunjenim pastirom. (Oni koji se prepoznaju u ovome tekstu neka se prema meni ravnaju po principima ovdje izrećenim).

Nema mojega mišljenja kao jasno određenoga suda. Ja ću vam dati, barem, četiri alternative između kojih možete birati najbolje rješenje za vas. Nemojte misliti da Maroon sipa mudrosti iz davno napisanih mudrih knjiga. On sipa svoje mudrosti iz želje da svoje mudrosti izrazi kao najbitnije u cijelom životu. Ne vjerujete mu previše jer alkohol radi svoj posao čineći ga robom poroka koji ga polako uzimaju zato što je istinski tužan. Jedina Maroonova istina je da je on tužan. I uvijek će biti jer je njegov sklop misli tako postavljen. Ako želite slušati zabludjeloga tužnoga idealistu slušajte Maroona. On istinski nije normalan jer o sebi piše u trećem licu jednine. On je odjednom postao on, a više nije ja.

Za kraj pišem da podržavam vezu Anarho_vile i svoga najboljeg prijatelja jer je to ono što sam cijeli život želio podržavati. Ne želim da se više diskutira o mome mišljenju kao o nečemu presudnom jer ja volim biti potpuno beznačajan subjekt. Volim to jer mi odgovara i točka... Gotov tekst, a o beznačajnosti (posebno svojoj ću pisati sutra) kada budem prisebniji i kada alkohol neće odvlačiti moje misli... Živjelo cijeloživotno opijanje, postajemo geniji samo kada pijemo... I kako kaže EKV-e:

"I treba mi soba, da primi pet hiljada ljudi sa dignutim čašama,
i lomi se kristal, svjetlucaju staklene iskre, pod našim nogama,
kao potpuni stranci, sa staklom u očima, sa staklom u grudima,
na licima"

BUDI SAM!








maroon @ 01:33 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 23, 2006
Imate moju potpunu potporu. Dok su uvodili  privatno vlasništvo, neznalice povezane sa HDZ-om su se masovno obogatili, a prije rata su vozili bagere. I zašto bi vi to trpili? Ne trebate to trpiti, vi svakoga dana odgajate tisuće djece i dajete im ono što će im oplemeniti cijeli njihov život. Bez vas njihova bi djeca bili debili i zato trebate tražiti veće plaće. Veće plaće trebate tražiti i zato što se vi bavite poštenim poslom, a naši političari koji su lopovi i neznalice imaju veće plaće od vas. Gospon Sanader i učenik mu Primorac vas lažu kad vam kažu da su njihovi prijedlozi pošteni. I zato trebamo svi mi skupa: profesori i studenti, učitelji i učenici, radnici i domaćice napraviti veliki prosvjed pred ministarstvom obrazovanja i pokazati da su profesori oni iza kojih stoji cijeli narod. Pa neka si onda misle drugi puta kada će olako ulaziti u pregovore za koje misle da su ih riješili i prije nego su počeli.

Paralizirajte društvo svojim štrajkom. Djeca neće ići u školu i tko će ih doma čuvati? Možda Sanaderova žena, a ne, ona je vjerovatno u operi u Zanzibaru... Političari misle da su nezamjenjivi, a vi imate povijesnu priliku da im pokažete da su oni zamjenjivi u državi, a da vi niste. Moja potpuna podrška štrajku i očekujem da sindikati (ako se štrajk oduži i Vlada neće htjeti ispuniti zahtjeve profesora) pozove i širu populaciju na velike prosvjede diljem Hrvatske. Ja volim sve svoje profesore i drago mi je da su me naučili puno lijepih stvari... Želim da im se država oduži na dostojan način!
maroon @ 00:05 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, studeni 21, 2006
Svim azroljupcima: Štulić 1988. na televiziji...
maroon @ 01:16 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 19, 2006

Nevine žrtve ratova moraju biti duboko u svijesti čovječanstva kao podsjetnik da su neki ljudi, u jednom trenutku,  zabludjeli i počeli ubijati druge ljude zbog svoga bolesnog uma. Socijalizacija koja stvara ubojice socijalizacija je modernog svijeta. Promicanje nacionalizama i njihovo korjenito promicanje od strane dominantnih klasa u društvu stvara ličnosti koje će za svoju naciju ubijati sve one koji joj ne pripadaju. Mržnja na temelju rase, vjere i nacionalnosti mržnja je koja je usađena u naše udžbenike, u govor u javnosti i u drugim domenama u kojima se krećemo u društvu. Pjesma jednog umjetnika može zabludjelog pojedinca natjerati da ubije pripadnika druge nacionalnosti. I zato treba biti oprezan sa ciljevima koje promičemo. Promičući veličinu svoga naroda, svoje rase ili svoje vjere izravno umanjujemo vrijednosti onih drugih i time u društvu stvaramo dojam da smo "mi" puno bolji od "njih". U situaciji mira to ne mora biti toliko opasno, ali u doba sukoba jedna ishitrena izjava može prouzročiti mnoge smrti.

Vukovar, Srebrenica, Auschwitz, Bleiburg, Hirošima i Nagasaki ne treba promatrati kao grijehe nekih nacija ili rasa. Sustav koji je proizveo pojedince koji su učinili ova zvjerstva na ovim mjestima trebao bi više biti predmet rasprave. U svim ovim slučajevima ne možemo govoriti o grijehu par zabludjelih pojedinaca nego možemo govoriti o društvenim sustavima koji su tim pojedincima usadili vrijednosti koje su ih dovele do toga da sva ta zvjerstva smatraju "normalnima" i da se nakon njih ne osjećaju krivima za tisuće mrtvih ljudi. Političari kao glavni propagandisti ideologija rata u tome dijelu se najčešće izvuku bez mrlje. Oni nisu oni glavni izvršioci tih zlodjela i oni se povuku, promjene retoriku i nikome ništa. Neki čak dobiju i političke bodove za sva ta zlodjela. Oni "mali" ljudi koji se ne snađu u takvim šizofrenim situacijama i iz straha počnu ubijati sve oko sebe koje smatraju "stranim" prave su žrtve sustava koji agresiju i rat smatraju pozitivnim načinom rješavanja sustava. 

Samo se svjesni ljudi u kriznim situacijama mogu oduprijeti instaliranom sustavu mržnje i ostati ljudi dok svi drugi oko njih dobivaju dlake i polagano se preobražavaju u životinje. Završna misao: ne dopustite si nikada da postanete životinja jer bi netko jednom taj vaš životinjski potez mogao iskoristiti za propagandu u svrhu poživotinjenja drugih ljudi...   


maroon @ 14:20 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, studeni 17, 2006
Imamo svu tehniku, a ne radimo manje; imamo dovoljno hrane, a još uvijek neki gladuju; imamo dovoljno resursa za egzistencijalni minimum svih članova čovječanstva, a još uvijek ljudi žive u neljudskim uvjetima. Zašto? Zato što neki žele imati previše na grbi onih koji nemaju ništa. I opet će me proglasiti marksistom zbog ovakvih stajališta, ali svi Hrvati su marksisti jer nisu odgojeni u drugačijem duhu od onoga marksističkog. Ideja egalitarnosti je u našemu društvu vrlo ukorjenjena i mi svoju pravdu često krojimo po toj filozofiji. No, za razliku od nas, recimo Amerikanci to ne gledaju na taj način. Njima je normalan sustav onaj u kojemu zdravstvenu zaštitu mogu dobiti samo oni koji je plate. Znači, ako ne plate neka umru... I to je njima normalno. A mi se još uvijek držimo svoga ustaljenog socijalističkog-katoličkog sustava vrijednosti. I zbog toga smo, zasigurno, plemenitiji od Amerikanaca. Marxove teorije nisu neki bauk kojim nas političari trebaju plašiti i etiketirati svoje protivnike da bi im smanjili rejting. Svi ti političari su odgojeni u duhu socijalizma i oni u svojim argumentacijama često koriste argumentacije Karla Marxa. No to nam nikada neće reći bojeći se javnosti koja je zaboravila svoju prošlost. Nisu oni kratko zaboravili, oni su zaboravili čitavih četrdeset i pet godina svoga života. I sada živimo u toj šizofrenom situaciji u kojoj se pravimo da smo liberalni-demokrati, a smeta nam kapitalizam u obliku koji smo primili od "zapadnoga" svijeta. Nisu naši bogataši ništa pokvareniji od američkih bogataša, samo što mi na naše bogataše gledamo kao na pokvarene i sumljive likove, a Amerikanci svoje bogataše gledaju kao ljude koji su bogati. Mi se vadimo na neke "institucije pravne države" koje ne funkcioniraju, a niti američke ne funkcioniraju ništa bolje. Problem je u drugačijem sustavu vrijednosti i drugačijem poimanju života i pravde kod Hrvata od poimanja istih stvari kod Amerikanaca.

Svi smo mi marksisti u argumentaciji samo što to nikada sebi nećemo priznati. Ne znam, uopće, zašto je Marx postao takav bauk. Ja ću djecu plašiti njime kada budu zločesta, ali ću ih vjerovatno odgojiti u duhu u kojemu sam i sam odgojen. Onom marksističkom...


maroon @ 19:47 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Alkohol na jednoj strani i samoća na drugoj... Ubojita kombinacija za slaboga čovjeka. Malo sreće u kapljici i puno tuge u tihoj sobi ispunjenoj šutnjom. Možda te život ubije kada se najmanje nadaš, kada dosegneš vrh svojih misli i kada misliš da je nebo granica. A sada na stropu sobe vidim zvijezde koje su prekrasne kao i u živo. One se čudno rotiraju stvarajući zbunjenost i želju za snom. No to nije ta noć... Ovo je noć kada mi san ne dolazi u posjetu, a noćni duhovi traže svoje pobjede. Izvrću potpuno logične misli i stvaraju kaos. Kaos zbunjenoga čovjeka željnog neke pravilnosti. Da barem život ima neku pravilnost, a ne anarhoidni tok misli koje se ne mogu skupiti u smislenu misao. Možda sam i večeras popio malo previše... A ipak, možda i nisam.

Da sam barem glupan koji vjeruje u Dogmu i ravna se po njoj. Život bi dobio smisao i druge bih smatrao manje vrijednima jer ne vjeruju u odlučujuću istinu, kao i ja. Oni ne bi shvaćali moju zaljubljenost u Dogmu, a ja bih ih neizmjerno žalio zbog njihove sljepoće. Bilo bi to divno. No, to (još uvijek) nije tako. Ja još uvijek vjerujem u kaos misli, u nelogičnost svijeta i u svijet mašte koji nas (jedini) puni žudnjom za životom. Za onim drugim danom koji će doći nakon ovoga, koji nije bio tako loš. Trebao bih prestati toliko piti, ali to je tako dobro i ne želim se toga odreći. Živio alkohol i more zvijezda u mojoj sobi! Živio misaoni anarhizam!
maroon @ 00:22 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 16, 2006
Brane su se lagano zazidale i tok misli je prekinut. Razočaranje slobodom veće je nego što se može zamisliti. I što sada reći? Treba reći da je samoći najbolji prijatelj rakija i da su skupa vrlo ubojiti par. Nenadmašno se nadopunjavaju gorčinom i količinom zabluda koje mogu proizvesti. Treba reći da je moj misaoni anarhizam zakopan dva metra pod zemljom pokraj moje umiruće trešnje. Ljudima, zaista, trebaju zakoni da im kažu da nije u redu krasti i ubijati. Ono što pokrene revoluciju je kraj nečega što se istrošilo formom i sadržajem, što je dosadno i Bogu i Vragu i što više ne služi ničemu osim nastavku patnje i agonije. Dogodila se revolucija i sloboda uma se zatvara jer je um nepovratno ostao u lancima i u njima će i ostati. Tako zarobljen glupo je lagati o slobodi. Možda, jednom, sretnete slobodoumnoga čovjeka dok se vozite u noćnome tramvaju, a on mrtav-pijan priča sam sa sobom. Shvatite ga kao takvog i nemojte ga zbog toga osuđivati. Glupo je osuđivati ljude, time samo pokazujemo svoje frustracije i svoju nemoć.

Budite dobri i sa nikim ne djelite svoje misli. One su samo vaše i nemojte se zavaravati da vas netko ozbiljno shvaća. To oni samo klimaju glavom i vole se praviti da kuže stvari. Ja ih ne kužim, i nikada ih neću shvatiti. Oprostite na tome... Ja sad idem u svoju posljednju pobjedu... Sup(a/u) tnike ne primam, po svom dobrom starom običaju. Možete patiti i sami, za to nikada nije bilo potrebno dvoje...




maroon @ 00:25 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 15, 2006
Problem moderne liberalne demokracije je i u tome što je civilno društvo izbačeno iz političkog procesa. Politički se proces potpuno odvojio od naroda (ili društva) i mali broj ljudi koji su na vlasti predlažu zakone i na kraju ih izglasavaju svojom voljom. U pozadini tih političara stoji kapital bez kojega ne mogu politički djelovati, a taj kapital očekuje poteze kojim će političari vratiti svoje dugove. Ovom logikom možemo doći do toga da je kapital taj koji dirigira potezima političara.

Jedini trenutak kada političari nešto pitaju narod je trenutak izbora, kada mi ne biramo ideje nego ljude. Razvijanjem političkog PR-a političari imaju način da potpuno izbace narod iz procesa odlučivanja o idejama. Mediji koji su, opet, u vlasništvu kapitala vrlo suptilno glasačima sugeriraju koga bi trebali birati. Znači, opet je kapital taj koji definira medijsku politiku. U kojem prostoru djeluje narod u liberalnoj demokraciji? Niti u jednom, jer ljudi najčešće glasaju po "diktatu" medija koji prate. I tako ne možemo očekivati da ljudi biraju nekoga koga mu mediji nisu niti predstavili, a naravno da će birati neke koji im stalno iskaču iz televizora svojim izjavama. Prostor koji dobivaju stranke koje nisu u  parlamentu je mizeran i glasači ne mogu usvojiti ideje tih stranaka jer za njih niti ne čuju. Manje stranke nemaju šanse da ih financiraju "bogate ribe" (jer zašto financirati nekoga tko ti neće vratiti ulaganje?) pa sukladno tome ne mogu niti u promiđbenom smislu konkurirati velikim strankama.

Floskula o "pravnoj državi" bi se trebala manje koristiti u političkom životu jer kada vidimo tko i kako donosi zakone (i tko je uključen u njihovo donošenje) te zakone ne bi trebali ni poštivati, jer smo kao narod izbačeni iz tih procesa. Kapital i politička kasta donose zakone kako njima odgovaraju, a svi drugi nemaju pristup političkom procesu. To je još jedan od problema liberalne demokracije na koji liberalni demokrati (još) nemaju efikasan odgovor. Kako ubaciti narod u cijeli taj proces visoke politike?





maroon @ 14:11 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, studeni 14, 2006
Liberali se često pozivaju na ideale Francuske revolucije u razjašnjavanju svojih stavova. I lijepo im odzvanja ona jednakost, sloboda i bratstvo. I čak i uspješno brane te svoje teze u političkoj sferi. Ono što od liberala nikada nećemo čuti je da u istoj rečenici u kojoj spominju ove ideale spomenu i riječ ekonomija. Njima u ekonomiji, vjerovatno, bratstvo i jednakost ne postoje. Tako se i ponašaju promičući slobodna tržišta koja država ne smije dirati. I oni u praksi vole napraviti desetak agencija koje onda, ipak, kontroliraju ta tržišta.

Problem je u tome što slobodno tržište vuče monopolizmu i  ekonomskom raslojavanju stanovništva. Ekonomsko raslojavanje stanovništva (u kojemu je manjina bogata, a stvaratelji proizvoda su siromašni) generira nejednakost. Znači liberali su za nejednakost. O solidarnosti i bratstvu u takvome odnosu ne možemo niti pričati jer bi zadiranje u socijalu od strane države bilo protivno liberalnoj doktrini nemješanja. Time se liberali svrstavaju na stranu podjela u društvu na ekonomskoj bazi. Kako može postojati sloboda, ako ste zavisni o plači koju vam daje poslodavac?

Ovakva stanja su liberali iz svojih država prebacili na cijeli svijet. Pa sada postoji kasta bogatih država koje diktiraju ekonomske promjene na svjetskome tržištu. I ne samo ekonomske nego diktiraju i političke prilike drugim zemljama, pa one koje ne žele primjeniti njihove "slobodarske" ideje ekonomski kažnjavaju raznim zabranama. Time kažnjavaju stanovništva siromašnih zemalja, a meni je to (oprostite na izrazu) jako fašistoidno, jer oni brane ideale koje zastupaju stanovnicima drugih zemalja. To je čisti nacionalizam u kojemu Amerikanac od Kineza zahtijeva da radi za 2 dolara na dan, a Kinez to ne može odbiti jer neće imati što za jesti, dok Amerikanac kaka u svoju zlatnu tutu i pjeva ode nacionalizmu i modernom kolonijalizmu.

Sjećate li se ideala sa početka teksta: sloboda, bratsvo, jednakost! Gdje li sam ih po putu pogubio?




maroon @ 20:47 |Komentiraj | Komentari: 0
Ovih sam dana primio optužbu da sam zasljepljeni ljevičar koji ne može vidjeti ništa objektivno nego sve gleda kroz svoju ideologiju. 

Pa dobro... Evo jednoga citata Marxa, pa vi recite da to nije istina:

"... liberalno oslobođenje vodi u najamno ropstvo, apstraktna politička jednakost podloga je za tisuće konkretnih nejednakosti, bratstvo u toj slobodi i u toj jednakosti osamljenost je i raspad ljudskih veza."


maroon @ 01:16 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 12, 2006
Razljepljena glava ležala je na pločniku. Kombinacija crvene krvi i crne boje kose djelovala je božanstveno. Malo otvorenih očiju koje su gledale pod automobil koji je još jučer navečer bio sparkiran na platou zgrade. Novčanik je pokupio klošar koji je išao kupiti jutanju dozu lijeka bez kojega su zimski dani nepodnošljivo hladni. A bila je ona vrlo ambiciozna kurva. A sada leži mrtva na pločniku. Karijera joj se taman zakotrljala u sjajnom smjeru, nabavila si je divnu madam koja joj nije krala novac i nalazila joj je pristojne i dobro odgojene mušterije. I bogate, naravno.

Smrt ju je pokosila na vrhuncu. Počela je uživati u svome poslu i iskreno glasno dahtati i vrištati kod svršavanja. Svaki je seks sa mušterijom doživljavala kao seks sa osobom koju neizmjerno voli i kojoj je već rodila i djecu. Dok se plešuči skidala zamišljala je trenutke koji dolaze i brzo se uzbudila zbog mašte koja ju je nosila. To nije bio posao, bila je to umjetnost. Ona je bila umjetnica, nikako radnica koja samo obavlja svoj posao. I zbog toga bila je tražena od mušterija. Zračila je nekakvom prirodnošću dok je obavljala najteže zahvate svoga zanata. Najstarijeg zanata, a za nju i najplemenitijeg. Zbog novca zarađenog svojom umjetnošću, jednoga će dana, njezina curica postati balerina. Prava pravcata balerina kojoj će svi diviti...

Sada nepomično leži razljepljene glave na pločniku. Negdje je, očito, pogriješila. Negdje je njezina umjetnost dotaknula granicu iza koje se ne smije prijeći. Njezine su misli odlepršale negdje daleko u njezinoj posljednoj umjetničkoj točci. A bila je uvjerena da može letjeti... Biti će samo još jedna mrtva kurva na stranicama lokalnih novina. Za godinu će biti samo još jedan statistički podatak statističkog zavoda... A bila je ambiciozna umjetnica! Koja šteta...



maroon @ 17:13 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, studeni 11, 2006
Pojam multikulturalnosti često se koristi u suvremenom svijetu politike. Ključno je pitanje: kako osigurati razvoj manjih kultura u modernom svijetu? Na to je pitanje jako teško odgovriti i suvremena politika na njega nema pravi odgovor i zato svijet postaje "uniformiran" dominatnom kulturom koja se širi svijetom. Kako svijet polako postaje "globalno selo" tako ti svjetski "seljaci" počinju nositi istu odjeću, slušati jednaku muziku, izrađivati jednake proizvode, živjeti jednakim stilom. Ljudi su prihvatili tu igru i sada se i ne razmišlja o mnogim malim kulturama koje su pojedene sveopćom dominacijom dominantne kulture.

Kako razvijati neku malu kulturu u modernom svijetu? To je naprosto nemoguće bez izolacije od dominatnih trendova. Ako izbacimo televizore iz kuće, ne čitamo ono što nam predlažu novinske stranice, pokušamo pronaći literaturu koja nam neće veličati sjaj dominatne "zapadne" kulture. Ustroj država je takav da ne dopušta pojedincima i grupama da se razvijaju na neke druge načine, nego samo na način koji država želi. Pa onda Katolkinje u nedjelju moraju raditi, Muslimanke ne smiju nositi prekrivala za lica, ljudi ne smiju pušiti travu itd... Liberalna-demokracija nije odgovorila na pitanje multikulturanosti na pravi način. Ona je ustrojila svoju kulturu i ona sada dominira, a čini mi se da bi liberali zbog svoje povijesti ideja trebali podržavati razvoj malih kultura. Moderno pleme ne može postojati jer bi ga brzo nekakva država željela oporezovati i staviti pod ingerenciju svojih zakon. I u tome je problem, sve i da netko želi razviti nešto drugačije, vladajua mu večina to neće dopustiti. I tu je kraj razvoja drugačijeg svijeta, zakoni su postali toliko razgranati i sada možemo reći da živimo život koji nam je odredio zakonodavac svojom voljom.

Mislim da bi u budućnosti više slobode trebali ostaviti ljudima, a utjecaj države smanjivati postupno do njezina konačnog gašenja jer svijest slobodnih ljudi podrazumjeva brigu za svoj život i razvoj bez okova sustava.


maroon @ 18:43 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 9, 2006
I taj je dan otišao, a zasjala je noć... Tako tiha, nadasve neobična u svojoj mirnoći i želji da nam pruži svijet za slobodne misli. Nemam nikoga i nitko mi ne treba u ovoj noći. Mašta me vodi asketizmu kao filozofiji življenja. Ta koncepcija samo je življenje pozitivnog pojma slobode. "Moja sloboda seže do granice gdje ugrožavam slobodu drugoga!". Tako divna misao i tako malo cjenjena u ovom društvu socijalnih prijevara. Asket nema osobe koju bi povrijedio svojim izrazom slobode. Njegovi su prijatelji zvijezde, ljubavnice grančice trešnje, a neprijatelja nema. Kako je samo divno živjeti bez neprijatelja! On svojim življenjem odbacuje ambiciju kao pokretač života. Kome se mora dokazivati? Zar će ga pustinjska oluja kritizirati i nazivati ga idiotom?

Istinski anarhizam odbacivanje je društvenih konvencija... Nema jačeg dokaza življenja anarhizma od asketizma u onom njegovom najljepšem smislu. Čak niti svojom smrću asket ne izaziva tugu. Noć me polako kupuje svojim mirisima. I nije mi zima dok lagano sam šećem tim ulicama koji su divne bez ljudi. Bez ljudi su mi ulice divne! Što to sa mnom ne valja? Kupim misli u vjetru i nedostojno ih pokušavam prenjeti u neke nemušte riječi koje nikako da se sklope onako kako bih ja želio. Mogu li slikati svoje misli? Tražim previše kao i uvijek, a znanje je maleno i ne dopušta crtanje snova. Živim u tim snovima i nikako da se pronađe racio koji će me vratiti stvarnosti. A nje nema pa nema... Nema je na tim divnim ulicama noći i, možda, se nikada ne pojavi. A ja ću onda, razočaran svijetom, pokupiti prnje i krenuti put svoje pustinje živjeti anarhizam... Suputnike ne primam, ne ovaj put!
maroon @ 00:17 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, studeni 7, 2006
"Povijest se ponavlja!" - tipična je laž ideologa rata i ne samo njih nego svakoga tko kaže ovakvu glupost. U svrhu tjeranja nabildanih ovčica da uzmu puške zbog veličine nekog kralja ova je izjava sjajna. Svi oni koji povijest smatraju ozbiljno i boje se njezina ponavljanja poručujem da napuste svoje strahove i počnu je vrednovati kao priče braće Grimm. To je njezina vrijednost, za čitanje djeci prije spavanja ili kao beletristiku dok se tramvajem vozimo doma. Strahote koje stvaramo svojim djelovanjem ne možemo pripisati "kotaču povijesti" koji se vratio na stanje smrti nego moramo pripisati ovome trenutku u kojemu ih mi stvaramo. Ne možemo optužiti Hitlera za svoj rasizam i izdizanje nacija, za svoje bolesne ambicije i za svoju sklonost propagandi. O, ne, ne... Tu ste se prevarili, nije vam povijest dokaz za mržnju koju ispoljavate ovih dana prema svome susjedu koji je "sasvim slučajno" druge nacionalnosti. Trenutak je neponovljiv i točka... Tako ga i smatrajmo i nemojmo si pripisivati moć da možemo objasniti trenutak koji se dogodio prije dvjesto godina. Mi ne možemo shvatiti cijeli kontekst, ne možemo shvatiti stanje duše u tome trenutku... Svako vrijeme nosi svoje vragove, a nema jednog vraga za sva vremena.

Sjedim u sredini kruga dok gomila indijanaca ofarbanih u razne boje pleše svoj ples.  U trans ih odvode bubnjevi dok im poglavica sjedi pod velikim totemom. Oni prolaze pokraj mene ne obazirući se dok ja upijam misli u tom trenutku plesnoga kaosa. Noć ih odvodi nekamo daleko i zvukovi polako odlaze od mene do trenutka kada potpuno ne utihnu. Sada sjedim sam i gledam zvijezde koje me odvode u neki svijet svjetlucave tišine i priča koje nemaju poantu. I ne treba im poanta, one služe za kraćenje dugih dana i za stoičko čekanje trenutka smrti. Onoga trenutka koji ćemo mi shvatiti za dugo vremena. Jedina stvar koju povijest ponavlja je smrt, no ona nikada nije ubila istoga čovjeka dvaput...



 
maroon @ 23:55 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 6, 2006
Soba ispunjena dimom uvijek ostane uskraćena za mnoge misli. Riječi ne mogu doprijeti do svih objašnjenja misli i onda stoje negdje daleko zarobljene u slikama koje se ne mogu opisati. Emocije su preapstraktne za jednostavnost riječi, za sustav jezika koji nam nameće neke termine kojima ne možemo dočarati razigranost mašte. Snažne vodene bujice, sunčani dani i silovitosti vulkana stopljeni u jednu situaciju nedokučivu našem razumu i neobjašnjivu prostim stvorovima kao što su ljudi. Koliko smo samo ograničeni dok pokušavamo uspostaviti sliku "ljubavi" jednostavnošču riječi.

Možda smo poželjeli previše? Neki svoj mali stan u kojemu ćemo se igrati života i smijati se na ozbiljnost situacija oko nas. Neki novi svijet nedokučiv nesposobnima protkan radostima duše. Duša je neobjašnjivo zaglavljena u nama i tek se ponekad pojavi u stidljivim prikazima te ponovno pobjegne u tamnu jamu smrtnoga tijela.  Koliko samo malo znamo, a pravimo se pametnima. Koliko smo samo jadni u nastojanju  varanja samih sebe i kada to uspijemo osjećamo se moćnima.

Ti zidovi sobe pune dima hladni su promatrači raznih prijevara, čuvari tajni i spasitelji nemuštih duša. Da mogu, brzo bi se srušili na nas i ispunili zadaću izvršavanja pravde. Slijepe pravde koja bi činjenice izvlačila iz riječi ne pokušavajući vidjeti duše. Kao što već rekoh, riječi ne opisuju ništa, a duše vječno ostaju zarobljene u smrtnim tijelima. I kad tijela umru duše ne progovore... Ovu bujicu misli završio bih mudrim Rundekovim riječima: "uvijek sám, al` nikad do kraja...".
maroon @ 23:18 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
U jednoj jučerašnjoj raspravi o temi abortusa (bila je uključena i draga mi Anarho_vila) malo sam pokušavao razmišljati izvan okvira onih tipičnih rasprava o ovoj temi... Ono tipa jedni su za pravo izbora, a drugi su za to da fetus ima pravo na život. I onda se vrte do besvjesti i nikada se ne dogovore jer je ovo jedna od tema oko koje se ne možeš dogovoriti. Ja sam odavno za pravo izbora, ne pitajte me zašto jer nitko ne može sa sigurnošću tvrditi zašto je za neku od tih strana.

No ja sam došao na ideju principijelnog proširenja prava na izbor i ovo se mnogim zastupnicima ove teze neće baš previše svidjeti. Svi oni koji tvrde da fetus nije čovjek, neka to i dalje tvrde i to je u redu ako u to vjeruju. No, svi ti ne mogu tvrditi da fetus nije čovjek-u-nastajanju jer ne znam niti za jedan primjer da je žena nakon začeća sa muškarcem rodila ovcu ili nešto drugo što nije čovjek.

Prvo proširenje prava na izbor sam želio proširiti na cijelu trudnuću u kojoj bi žena imala mogućnost pobaciti, na što sam dobio argument (od strane Anarho_vile) da je u kasnijem stadiju trudnoće to rizično za ženu i da to ne bi bilo dobro. Ali i time se smanjuje pravo na izbor koje volimo postavljati kao neogranićeno pravo, znači ako je žena svjesna mogućnosti rizika za sebe ona se još uvijek može odlučiti za pobačaj jer ima slobodno pravo na izbor oko svoga života i života-u-nastajanju u sebi. Ako znači majci dajemo neogranićeno pravo na izbor oko svoga djeteta, ključno i najpotresnije je pitanje: smije li majka ubiti svoje dijete i nakon njegovog rođenja?

Ako ne smije, koji je argument za to? Pa neće mi valjda netko tvrditi da je razlika između djeteta u šestom mjesecu trudnoće i djeteta koje leži u kinder-betu dvadeset dana nakon što je došlo iz bolnice. To je zaista isto dijete... Ja još uvijek branim pravo na izbor i ako ga se postavi ovako radikalno, racionalne odluke oko ove teme nema. Ta je odluka uvijek privatna i puna boli te ne bismo smjeli olako o njoj raspravljati... Sada se samo nadam da će neki zagovornik zabrane abortusa napisati kritički osvrt na svoj stav...





maroon @ 02:59 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, studeni 3, 2006
Grane su ostale gole... Lišće je polagano popadalo po podu i ostavilo nam prirodni akt, golu istinu o umiranju i njezinom smislu. Još se uvijek sjećam ovogodišnjeg rađanja prirode kroz bjelinu koju su ponudili njezini nevini cvjetići. Sreća koja donosi to rađanje nije racionalna jer je nemoguće objasniti vedrinu koju donosi novi život. Ništa novo, ništa bitno, ništa neviđeno; a opet isponova uzbudljivo i lijepo. To nam donosi značanje buđenja, a ne njezina ljepota. Tko mi može garantirati da će moja trešnja i druge godine procvjetati, da ova zima neće ubiti njezinu želju za ponovnim životom.

To mi donosi nervozu, hoće li se i naši životi jednom neponovljivo ugasiti i mi ćemo biti samo jedna trula, stara trešnja koja je nekada stajala u dvorištu. Hoćemo li postati samo činjenica koja je nekada bila  i sada je samo broj? Naše djelovanje, naši crveni i slatki plodovi trebaju trajati duže od jednog popodneva u kojem uveseljavamo ljude svojim čarima. Jesmo li sposobni ljudima ostaviti nešto što će budućnost uživati duže vrijeme od jedne sezone?

Zvijezdano nebo iznad trešnje, kao i ljudi, promatraju je od njezinog početka i sađenja pa sve do njezine smrti. Te će svjetlucave oći vrednovati tu trešnju, no njihovo će mišljenje ostati samo njima jer zvijezde su šutljive u promatranju. I mi ljudi moramo više šutjeti i promatrati, a iz toga će promatranja nastati nova energija koja će svijetliti ovdje među nama. Promatrajmo ljepote i nastojmo se prema njima ponašati sa poštovanjem zbog naše sreće... A moja će trešnja ponovno procvjetati u proljeće A.D. 2007. Mora, jer ću biti tužan zbog ljepote koju izgubih...



maroon @ 22:34 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 2, 2006
Otrgnem papirić i lagano saspem zrnca šećera u šalicu... Uzmem malu, smiješnu, plastičnu žličicu i promiješam misli. Smeđa tekuća masa opojnog mirisa sada je spremna na koloplet misli. Sjećanje ne seže dalje on noćašnjeg sna, od svemogućeg stanja kreativnosti u kojem neki poznati likovi u nekim imaginarnim i nestvarnim situacijama stvaraju svijetove meni još nepoznate. Neistražene... Možda sam noćas poželio previše. Vidio se u situacijama koje se ne smiju pomisliti u javi, u stanju racionalnog razmišljanja koje zahtjeva toleranciju prema svijetu. Tolerancija je nevažna za snove, u tome stanju čovjek nije stvaratelj situacije on je promatrač tijeka svojih misli. Poprilično strašno za nekga tko se smatra racionalnim i logičnim bićem.

Mirna, tekuća masa kave označava stalnost, prošlost koja seže do nekoga mizernog bića koje je zasadilo zrno i uložilo svoj trud i rad za plod. Priroda je odl
učila da baš ta stabiljka ima dati opojni plod. Ja, nemoćan produbiti razmišljanje, sada kontempliram ispred šalice želeći vratiti vrijeme i dovući san u javu. Kako naivno... Dječje naivno i razigrano, kao misli što se igraju nama dok nas vuku u nepoznata područja u kojima ne postoji logično i ljudsko. Dim cigarete će označavati budućnost. Još će dugo prkositi čistome zraku i ostavljati trag magle u sobi. Dim će sezati u budućnost koju nikako neću moći pročitati iz tankoga traka ubojite smjese. Prošlost radnika, sadašnjost mene fizički pasivnog i emocionalno razigranog te budućnost koju nosi dim. Cijeli život protiče u nečemu tako jednostavnom. Jutarnjem ispijanju kave...

maroon @ 13:35 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 1, 2006
Na barikadama stojimo sami
i ponekad tražimo prijatelja za boj,
dok opojni ideal me mami
da izdam tko suborac je moj.

Pod snažnim naletima autoriteta
što slabost traži od nas,
mi držimo se svoga svijeta
još je naša glava jedina vlast.

Slobodan moj je život
i kad otmu izbor taj,
nisam rob u drevnom Rimu
 još uvijek želim na Zemlji raj.

Razbiti će barikade
naših tijela bit` će kraj,
ostati će mnogo nade
za novi revolucionarni naraštaj.

Na barikadama stojimo sami
i ponekad tražimo prijatelja za boj,
ti ideale na zidu urami
već sutra će nas biti cijeli roj.

 
maroon @ 01:27 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.