Individualizam i solidarnost
MAROON
Blog - siječanj 2009
utorak, siječanj 27, 2009
PRIČA o Svjetskom rukometnom prvenstvu i navijačima na rukometnim utakmicama i incidentima koji su se na njemu i zbog njega dogodili govori da ova regija i nakon 13 godina od završetka rata živi na najnižem stupnju zajedničkog života.

Sreća je što se na prvenstvo nisu kvalificirale reprezentacije BIH i Slovenije. Tada bi "hrvatska organizatorska bruka" bila još i veća, jer se ne bi fućkalo samo na himnu Srbije, nego bi se fućkalo i na slovensku himnu, a mnogi bi našli zamjerke i "balijskoj". I tu ne pričam samo o hrvatskim navijačima, jer oni nisu nikakve iznimke. Oni su jednostavno pravilo.

Navijači samo iskazuju ono što većina naroda misli, ali se boji javno reći 

I to oni nisu pravilo među navijačima, nego najčešće iskazuju mišljenje naroda. Ono mišljenje koje kulturni Hrvat (ili Srbin, Slovenac) neće reći u javnosti nego će psovati Slovence (i druge) u svojem kauču dok gleda Dnevnik, te će vikati televizoru kako je uvijek znao da su oni takvi. Ta mržnja među narodima koja je posijana  '41 i '45, pa '91 i '95 još godinama neće izaći iz glava balkanskih plemena.

Plemena smo, ako ne možemo odšutjeti na tuđu nacionalnu himnu i ako ne možemo mirno proći kraj automobila sa "krivim" registracijama. Plemena smo ako ne možemo otrpjeti "neprijateljsku" zastavu na nekoj zgradi. I ako mislimo da su svi oni isti.

Komparativna prednost našeg prostora je mržnja prema susjedima

A točno se takvi običaji gaje u balkanskim plemenima. Umjesto da se u trenutcima teške gospodarske krize ove države prime ozbiljnog promišljanja gospodarstva za svoje građane (ma koje oni narodnosti bili), one se bave s dvadeset konzervi ribe u Piranskom zaljevu (ili kako pravovjerni kažu, Savudrijskoj vali) ili zastavica na automobilima.

No, to je valjda želja da se istaknu komparativne prednosti ovog prostora. Dok Skandinavci pokušavaju pomoći jedni drugima u gospodarskom smislu i to im je bitno, te razvijaju državu na (ekonomsko) zadovoljstvo svojih građana, Balkanci razvijaju mržnju prema svojim susjedima. Skandinavci se bave gospodarstvom jer im to ide, dok se "mi, Balkanci!" bavimo mržnjom jer nam to ide.

U kampanjama se igra na mržnju prema susjednom plemenu

Bitno je da zajebemo susjeda; ne dopustimo mu da uđe u EU, ne dopustimo njegovim rukometašima da u miru slušaju himnu, ne dopustimo da uživaju u sportu i tada smo sretni. I svi balkanski političari, izuzev onih koji slabo prolaze na izborima, to kuže.

U kampanji daš malo simbolike na stara vremena kada smo svi bili skupa i povratak tih vremena pripišeš drugoj strani i to je to; pola izborne pobjede je u džepu. Ako samo malo svoga političko protivnika približiš suprotnom plemenu, uspio si dobiti narod za sebe. Kad se približavaš EU, jer ona to kao ne prihvaća, onda to počnu raditi tvoji niži dužnosnici, a ti ih samo ponekad javno malo opomeneš. Ali poruka je uvijek poslana.

Trebamo balkanskog Obamu

Balkanu treba neki Obama koji će reći: pa gledajte vi čak niste niti različitih rasa, pričate vrlo sličnim jezicima, odgajani ste u gotovo jednakim kulturama, pa je vrijeme i da se malo počnete i poštivati. U ovom tempu i moja generacija će biti ta koja će imati svoju '41 i '91. Možda će naša biti '21 ili '31, ali sam siguran da ako do nje dođe, bit će  krvavija od bilo koje druge "prve" koju pamte ovi prostori. I baš zato treba spustiti loptu na zemlju i početi raditi... Netko treba i otplatiti te sve dvorane!

maroon @ 01:42 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 25, 2009
PREMIJER Sanader i njegovi članovi Vlade ubrzo nakon Svjetskog rukometnog prvenstva počet će nas uvjeravati kako je ono bilo najbolje organizirano ikada; kako su svi sudionici pohvalili našu zemlju; kako su hoteli bili najljepši i sportaši imali najljepše dvorane za treniranje i da je atmosfera na utakmicama bila najbolja, jer su naši navijači najbolji na svijetu. Kao i nakon svakog natjecanja u našoj zemlji tako će se i nakon ovoga, za dobivanje jeftinih političkih bodova, koristiti ta retorika.

Uz sve to premijer bi u ekstatičnom napadu samohvale za narod koji najviše voli mogao reći i kako smo "mi Hrvati(!)" najgostoljubljiviji domaćini na koje je rukometni svijet, pun nasilja i bezobzirnih huligana među danskim i norveškim navijačima, do sada naletio. Pa ipak su lokalni izbori u mjesecu svibnju, a Hrvati užasno pate na svoju sportsku kulturu.

Gradonačelnik namjerno stavio zastave kako bi ih mogao skinuti zbog srpske?

Bastion "hrvatstva" i HDZ-ova biračka utvrda Zadar neće dopustiti da se naš premijer može pohvaliti i gostoljubivošću našeg naroda. Bilo bi perverzno reći da je potez HDZ-ovog gradonačelnika, koji prvo stavi zastave sudionika prvenstva, pa ih onda skine s jednog gradskog trga, izraz gostoljubivosti. Bez ikakve zadrške taj je čovjek čak i potvrdio kako ih je skinuo samo iz jednog razloga, a to je zastava nama susjedne države. On je time ispao i glup, jer ako nije želio srpskom zastavom uznemiriti necivilizirane nacionalističke zadarske duhove, onda ih nije niti trebao stavljati.

No, možda taj gradonačelnik Kolega i nije toliko glup i možda su te zastave i namjerno postavljene da bi bile skinute. Taj mizerni lik se možda baš sada smije cijeloj halabuci koja se digla, jer je svjestan biračkog tijela u svome gradu. To biračko tijelo možda baš i želi takvoga "kolegu" koji diže zastave zemalja sudionica prvenstva zbog lijepe atmosfere u gradu, te ih spušta samo zbog jedne. Zbog one okupatorske koja je bombardirala taj grad, zatirala hrvatstvo i poslala Gotovinu u Haag.

Pretukli Makedonca, dojavili lažnu bombu, kamenovali autobus, fućkali na himnu... Gostoljubivost?

Gostoljubivošću se teško može nazvati i uzimanje palice s kojom po glavi opališ svoga gosta, te ga pospremiš u bolnicu. Vjerojatno su u priči o premlaćivanju makedonskog navijača gostoljubivi ispali samo liječnici i medicinske sestre na odjelu neurokirurgije na kojem je ovaj smješten u zadarskoj bolnici. Njega nije opalio neki divlji Norvežanin, protiv čije zemlje je Makedonija igrala toga dana i koji bi, opijen rukometnim ludilom i navijačkim ludilom uopće, i imao neki razlog (idiotski, ali ipak navijački legitiman) za udariti ga, nego ga je opalio Hrvat. Gostoljubivi Hrvat.

Isto takva gostoljubivost dočekala je i igrače Srbije kojima se priredio u svijetu neviđeni čin gostoljubivosti, kada su im, samo malo nakon što su stigli u Zadar, dojavili da se u njihovom hotelu nalazi bomba. Sportski zadarski ponos iskazali su i oni koji su toga istog dana kamenovali i autobus srpskog košarkaškog kluba Hemofarm. Da su Hrvati najbolji navijači na svijetu dokazali smo i kada je devet tisuća duša iz dubine svojih junačkih pluća fućkalo na nacionalnu himnu jednog od sudionika prvenstva, Srbije. Zadarskih junačkih pluća.

Živko Kolega i njegovi necivilizirani istupi odgovaraju Kalmeti i Sanaderu

No, tako je zadarska publika već dugo odgajana i ona ima gradonačelnika kakvoga i zaslužuje. Taj njihov "kolega" je baš njima po mjeri, a vjerojatno je i po mjeri zadarskog "gubernatora" i pokrovitelja na privremenom radu u Zagrebu, Božidara Kalmete i stranačkog mu šefa Ive Sanadera. Da sa tim svojim stavovima njima ne odgovora, ne bi bio na mjestu na kojemu je, te ne bi imao prilike skidati nepoželjne zastave.

Kako bi premijer "sprao" ljagu koju je njegov stranački poslušnik bacio na dragu mu domovinu u svijetu, a da ne ugrozi Živkov rezultat na predstojećim lokalnim izborima, on bi trebao sa potpredsjednikom vlade iz redova srpske manjine Slobodanom Uzelcem, danas u 15.30 sati pojaviti se u zadarskoj dvorani. Tada igraju Srbija i draga nam katolička Poljska. 

Sanader ipak ne bi trebao fućkati na srpsku himnu

Premijer bi svojim primjerom trebao pokazati kako drži do gostoljubivosti i manira, te ne bi trebao fućkati na srpsku himnu na početku. Budući da su nam Srbi susjedna zemlja, a mi stalno tvrdimo kako želimo dobrosusjedske odnose, te dobre odnose sa srpskom manjinom u našoj zemlji, Doktor Ivo Sanader trebao bi iz lože navijati za Srbiju, jer su nam oni sigurno bliži od Poljaka. U tom posjetu mogao bi i smijeniti svoga zadarskog stranačkog "kolegu" jer širi netrpeljivost na našim prostorima i potiče na nasilje prema navijačima drugih zemalja.

Ne mora teatralno reći Hristos se rodi... Samo neka se pojavi i pokaže da se u našoj zemlji neće tolerirati pravda bejzbolskih palica i lažno podmetnuh bombi; kamenovanje autobusa i fućkanje nacionalnim simbolima. Pa makar oni bili i srpski... A nakon toga bi mogao i reći da je Hrvatska bila dobar domaćin koji se pobrinuo da svima prvenstvo učini ugodnim.  

maroon @ 01:01 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 6, 2009

JEDNOG dana u mjesecu studenom cijela hrvatska javnost upre svoje poglede u jedan grad, a politička elita počinje obećavati brda i doline, bolji život i povratak života, mir i razne druge trice... Toga dana kolone ljudi slijevaju se ulicama i sjećaju se jedne takve kolone koja se dogodila prije petnaestak i više godina, koja nije bila niti dobrovoljna, niti ljudska, niti romantična niti ikakva kakva bi bila dostojna ljudi. Bila je nasilna, označavala je odlazak ljudi iz svojih kuća i nesigurnu budućnost, a za neke i konačan kraj života u trenutcima kada im život još nije niti počeo. Sa obje strane te kolone stajali su naoružani ljudi, opijeni pobjedom i brljom, uvjereni u svoju nadmoć i svoj daljnji pohod u dubinu zemlje u kojoj se nisu niti rodili, u kojoj im nije kuća i koju ne mogu nazvati svojom domovinom. Mnogi civili ostavili su svoje kosti nedugo nakon što je ta kolona otišla iz grada, bačeni u neke jame sa željom krvnika da nikada ne budu iskopani... Pogled na takve kolone i sjećanje na smrt nedužnih mora dirnuti svakoga čovjeka koji se želi nazivati razumnim i moralnim.

NA DRUGOM kraju zemlje neki su drugi ljudi ubijali nevine starce zbog njihovog krivog imena i zbog toga završili na zasluženom ''odmoru'' po kaznionicama. Među njima bio je i jedan mladić kojega su prerano ''krstili'' u ''muškarca s činom'' kojemu iščašeni razum nije dopustio da u civilu vidi civila, nego je u tim civilima vidio ljude pogrešnog jezika i pisma, procijenivši kako kuća u kojoj žive više ne bi trebala biti njihova, jer su je njihovi preci, pred nekih dvjestotinjak godina, planski i vrlo podlo oteli njegovom plemenu. Ta kuća i ta zemlja nikako nisu mogli biti njihovi, jer leži na zemlji koja od Stoljeća Sedmog leži na zemlji njegova plemena. To što su oni bili nedužni civili nije umanjilo njihovu krivicu što su se rodili na krivom djeliću Svetog Tla.

TAJ MLADIĆ kojemu je dokazano ubijanje civila je heroj onih iz prve priče koji tvrde da nije u redu nekoga istjerati iz kuće, ubiti ga i baciti u jamu.. Njegovu krunidbu i vjenčanje slave oni koji su bijesni na krvnike iz prve priče. Oni koji imaju pečat Crkve, njegove postupke prema civila posvećuju i u ime Krista slave njegovo ime. Taj jadni mladić bez mozga, ubojica civila, mučitelj razuma i štetočina za svakog čovjeka sa savješću, naš je heroj. Ne pljunemo li svaki puta na svaku vukovarsku žrtvu, kada slavimo krvnika Norca. Ne ceri li se naša država, kojoj bi kao temelj trebala biti zaštita pojedinaca, njegovim žrtvama kada ga pušta na svadbu iako je jasno da po njezinim propisima to nije smjela? Ako već jadan ''mlad i zelen'' nije bio razuman i savjestan u trenutcima ubijanja civila u Gospiću, da li je Norac danas savjestan? Je li, u nekom trenutku svoje svadbe kada je prestala glazba i kada je zašutio narod koji ga slavi, čuo plač vukovarskih žrtava koje ga krive za nastavak patnji? Niti jedan moralan čovjek nema ga pravo slaviti, jer je slavljenje Norca dozvola za slavljenje vukovarskih krvnika... I to ne treba smetnuti s uma. Nikada...

maroon @ 13:27 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.