Individualizam i solidarnost
MAROON
Blog - siječanj 2008
srijeda, siječanj 30, 2008


Pragmatičnost je Bog života! - rekao je jedan mračni filozof provirivši iz svoga malog kontejnera, svoga jedinog doma. - Evo vidite ovu moju vilu! Ona je moja i nikome je ne bih dao za nikakav novac. Moja kuća moj je ponos... I da mi je odvezu na smetlište još bih uvijek u njoj živio. - nadoda smireno i uđe u tminu svoga svijeta. Dosada je najgora stvar... Bol je tri puta bolja od odsutnosi bilo kakve akcije i od neželjenja obavljanja zadataka. Duge riječi koje ništa ne znače; gomila misli koje uvijek završavaju sa istim gorkim zaključcima. Ljudi ne vide rješenja, vide samo probleme. Nemojmo pretjerano generalizirati. Statističari ljude guraju u svoje kučice i tada ih promatraju u raznim kombinacijama i traže logiku ljudskoga djelovanja. Čovjek je kurac, a kurac je žena... Logika je guranje nebitnih podataka od teorije zbog lakšega dobivanja odgovora. Dobiveni odgovor je potpuno netočan, jer nitko ne može obuhvatiti sve podatke. Jedino mjerilo je krajnji rezultat, a krajnji je rezultat podložan stalnoj ljudskoj manipulaciji. Postoji li krajnje rješenje? - Otac mi je rekao da sjedim u ovoj lokvi i pjevam ptičicama na granama drveta. - reče dvadesetogodišnje dijete i nastavi sjediti u mulju fučkajući neku tužnu melodiju. Sporim ritmom i lošom izvedbom otjerao je leteće zvijeri od sebe. Malo veselja nikome ne škodi, dok farbaju kontejnere i blate se na livadi. Zar ne?

maroon @ 15:34 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 27, 2008

I lonci i poklopci, i žice i vilice,  kuhače i poklopci štednjaka, fučkaljke i one čudne naprave koje se koriste kada se navija na Sljemenu... Sve je to stvaralo sjajnu buku vođenu bubnjevima Zlih bubnjara na prosvjedu protiv privatnog kapitala Tome Horvatinčića i njegovoj sprezi sa gradonačelnikom Bandićem. Moja uvjerenost da Zagreb ne može organizirati lijepo okupljanje građana koji će se svojim stavom usprotiviti vladajućoj oligarhiji, definitivno je nestala. Zagreb je pokazao svoj stav. Vrlo bučno i izuzetno mirno i civilizirano, rekli smo NE izgradnji parkirališta u strogom centru grada. Sada gradski zastupnici (iz SDP-a) trebaju reći NE svome gazdi Bandiću i odbaciti krivotvorenje volje birača. Baš onih birača koji su tu vlast i izabrali da bi ona njima služila. Ovoj skup Zelene akcije i udruge Pravo na grad nije bio skup zagrebačke oporbe. Političari se na njemu nisu niti oglasili i dobro je da je tako.  Iz centra grada treba izbaciti promet i ostaviti ga kao pješačku zonu u kojoj neće biti gužve automobila, njihovih truba i bjesnog traženja skupog parkirnog mjesta (16 kuna sat vremena). Predlažem još veći skup druge subote, ako se GUP sa novim HOTO tornjem ipak izglasa. Tada treba biti i više od ovih 4 000 duša koje su se jučer našle, prkoseći kavici na špici. Moja radost je nemjerljiva, jer mi se čini da se ipak nešto počelo kretati. A demokratsko društvo iziskuje takve pokrete, kao što i ljudsko tijelo treba hranu. Živjeli prosvjednici! Vidimo se i druge subote u većem broju...

maroon @ 15:30 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 24, 2008


- Neki će morati sniziti svoje cijene! - grmio je premijer Sanader. Obrušio se na one koji su podigli inflaciju u Hrvatskoj i njegov snivani gospodarski rast od 7 posto građanstvu prikazali nemogućim. Nemojmo se zavaravati, kada je Sanader vikao tu brojku sa predizbornih govornica, nije on mislio na Hrvatsku u naredne četiri godine, nego na Narodnu Republiku Kinu. I sada on kaže da bi se neki trebali odreći svoga privatnog profita, jer je društvo u ekonomskoj krizi. Da sam kojim slučajem Toodorić, poslao bih Sanaderu razglednicu u kojoj bi pisalo da se on odrekne svoje kolekcije satova, da bi Hrvati živjeli bolje. Kako se, uopće, Sanader usuđuje prozivati bilo koga zbog njegovog privatnog biznisa i zbog toga što su cijene (formirane na tržištu) takve kakve jesu. Sanader građane ne treba lagati. Premijer jedino što može je Šukeru reći da smanji porez i tako sniziti cijenu.

Pa nisu valjda svi proizvođači koji su digli cijene, ujedno i članovi HDZ-a, pa im onda sa te pozicije Sanader poručuje da obuzdaju svoju pohlepu nakon izbora. U Hrvatskoj ne postoji plansko gospodarstvo! Evo ponoviti ću: gospodine Sanaderu, u Hrvatskoj ne možete naređivati privatnom kapitalu da smanjuje cijene proizvoda po vašem dekretu! Vi kao neoliberalni europejac bi to trebali znati! Možete ih lijepo zamoliti, a oni vam mogu isplaziti jezik. I vama i građanima koji neće dočekati niže cijene. Svi su bili svjesni krize na svjetskom tržištu i znali su što će se dogoditi, a sada se čudom čude višim cijenama. Gospodin Rohatinski je jedini rekao prije izbora "da je car gol", i zbog toga zaradio packu od Sanadera. Sanader bi mogao biti toliko pošten i ispričati se guverneru HNB-a, jer je kao dramaturg njemu proturiječio u ekonomskim temama i time izmanipulirao javnost pred izbore. Građani, jebite se... Dobro došli u svijet gdje vam todorići određuju cijene! Živio kapitalizam!

maroon @ 23:19 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 23, 2008


Zagrebački gradonačelnik Bandić je oličenje cezarizma u demokratskom uređenju. Nepostojanje oporbe u gradu pokazuje njegovu strast za "zavadi-pa-vladaj" tehniku, a problemi su toliko veliki da bi bilo teško u gradu biti loša oporba. Cijene skaču iz mjeseca u mjesec, a Holding je napravljen da bi se troškovi racionalizirali. Racionalizacija bi trebala značiti da tvrtke koje posluju sa profitom potpomažu tvrtke gubitaše, a na dobiti bi trebali biti građani koji bi plaćali manje račune. Teoretski je to tako i Bandić objasnio kada je sebe stavio za šefa svih gradskih poduzeća. On, kao izraziti ekonomski stručnjak, treba posrnulu ekonomiju metropole  podignuti na višu razinu. On tu ekonomiju podiže šurovanjem sa najvećim kapitalistima i otvaranjem trgovačkih centara, te blokiranjem centra grada gradnjom garaža do kojih se neće moći doći, a i ako dođete do njih, onda ih nećete moći platiti. Svako parkirno mjesto u gradu Zagrebu se plaća. Ne bih se čudio da mi jednoga dana tabla za naplaćivanje parkinga osvane u dvorištu. Bahatost Bandićeva očituje se i u njegovom prostačkom odnosu prema građanima i medijima, kupnjom ogromnoga stana za koji se ne zna od kud mu lova, bježanjem od policije sa par promila alkohola u krvi, ismijavanjem problema stanara Vrbana III. I tako dalje, i tako dalje...

Sad sam opisao tog zagrebačkog cezara Bandića. Iza toga čovjeka stoji stranka. Izvjesna Socijaldemokratska partija koja na sve te Bandićeve vratolomije šuti. Gradska organizacija SDP-a posebno je zanimljiva, jer toga Bandića godinama bira za predsjednika i to sa ogromnom većinom glasova. I ne čuju se disonantni glasovi iz Gradskog SDP-a. Nema nikakave konstruktivne oporbe ovoj politici Milana Bandića. Ja razmijem da je izborni rezultat Bandića na lokalnoj razini fantastičan, ali valjda još uvijek u politici postoje i neki drugi principi osim osvajanja vlasti. Gradski bi SDP-ovci, ako imaju još imalo poštenja, napokon takvome gradonačelniku trebali reći odlučno NE. Pa živimo u 21. stoljeću i carevine su odavno postale povijest. A možda je i ZG-SDP toliko ekonomskim interesima vezan za svoga predsjednika da im egzistencija ovisi o njemu. Ako je tako, onda zaključujem da je gradski SDP gori od svoga bahatoga predsjednika.
maroon @ 12:58 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 22, 2008


U tmurnoj kišnoj noći, autobus je klizio nekom vijugavom cestom iz Dubrovnika prema Splitu. Uz jaku buru koja je dizala valove i bijelila vrh morske površine, stajao je u mnogim dalmatinskim mjestima na kojima se mogla primjetiti razvijenost turizma. Veliki broj ogromnih kuća sa tradicionalnim natpisima "APARTMAN" u potpunosti je promijenila hrvatski "Mediteran kakav je nekad bio". Broj hotela u susjednom Neumu je gotovo nevjerovatno velik. Autobusne stanice na Makarskoj rivijeri ukrašene su grafitima "Torca", a posebno mi je pažnju privukla na mnogim mjestima ispisana parola: ZG=BG. Kako je to kraj koji ukrašavaju i mnogi plakati generala heroja-zločinca, te predio koji redovito glasa za stranku koja 14 godina hrvatske državnosti vlada u Zagrebu, čudno je što antagonizam prema državnoj metropoli ne jenjava. Očito tuđmanovska mantra "svi smo mi Hrvati" nije zaživjela u ovome dijelu svijeta u dovoljnoj mjeri. Mantra toga dijela Hrvatske još je uvijek mržnja prema glavnom gradu države, ma kako se on zvao. Zvao se centar Beč, Pešta, Beograd ili Zagreb, uvijek će se pojavljivati isti grafiti otpora. Siguran sam da se ništa ne bi promijenilo regionaliziranjem Hrvatske i smještanjem središta Dalmatinske regije u Split. Ulični umjetnici koji rade u tehnici "sprej na autobusnoj stanici" ostavili su si dovoljno prostora za nastavak natpisa koji bi tada izgledao: ZG=BG=ST.

Upustiti ću se u maštanje i dopustiti si da zamislim umjetnika koji je nestiliziranim slovima iznio svoj stav. Srednjoškolac, 17 godina, stariji mu je brat na studiju u Zagrebu, a za par godina će i on za njim. Otac mu je prosvjedovao na Splitskoj rivi i psuje kada generale izručuju u nizozemska sudišta. Redovito se žali na kratkoću turističke sezone. Sluša Čavoglave i ne razumije razjedinjenost ovako maloga naroda kao što je hrvatski.

Da ne znam političke preferencije toga područja, rekao bih da su ti ljudi dobar materijal za anarhiste. Simbole državne vlasti očito ne vole. No, novogradnja i grabež za lakom zaradom bez mnogo rada brzo će me razuvjeriti. Te frustriranosti metropolom oni se nikada neće osloboditi. Šteta, ja još uvijek mislim da je njihov kraj idealan za miran i lijep život neopterećen političkim temama.
maroon @ 23:46 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 21, 2008


Hloverki se ne sviđa što je Pobjedko Jelinčič gostovao kod Alexa Stankovića. Kaže ona da bi mogli biti narušeni odnosi Hrvatske i Slovenije tim gostovanjem. Pa, od kad se urednica Informativnog programa HTV-a treba brinuti za resor vanjskih poslova? Postoji jedna jaka ličnost u Vladi RH koji se za to treba brinuti, a on je već gostovao "u 2" i ispao je gluplji od Slovenca. I to, vjerovatno, najviše muči Hloverku, što je slovenski glupi nacionalist ispao pametniji od našeg novog ministra. A, ona mu je brže-bolje, odigrala glasnogovornicu i optužila Alexa za egzibicionizam i ekscentričnost.

To kaže novinarka koja se javno svrstala uz Tuđmana; proizvod nacionalne kompanije u svojoj emisiji nazvala "smećem"; otišla sa HTV-a na konkurentsku Novu uz veliku pompu, bar kao da je Kaka došao u Maksimir, i vratila se za šest mjeseci vođenja nekakvih smiješnih emisija koje bi se mogle nazvati egzibicionističkima te se još uvijek sudi, za velike pare, sa televizijom na koju se vratila. I brine se tako naša Hlo za dobre odnose susjednih država.  Nebitno je što su teme odnosa susjeda najvažnije posljednjih tjedana u Hrvatskoj: ZERP, ulazak u EU, predsjedavanje Republike Slovenije Europskom Unijom... Sve je to nebitno za gospođu Glavnu Urednicu. Bitno je da se ne naruše sjajni odnosi među susjedima. I još se buni što je Zmago rekao da je hrvatska politička elita "govedarska". Da je to rekao neki prolaznik u uličnoj anketi, 90 posto hrvatskih građana bi na tu izjavu gledalo sa dozom simpatije, ali kada to kaže slovenski nacionalist, onda je to gruba povreda naših nacionalnih osjećaja. 

E, Hloverka, Hloverka! Barem si sigurna da ćeš, kada završiš svoj mandat, završiti u diplomaciji kao poslušnik vlasti. Ja predlažem da te pošalju u...? Ma, naravno, Sloveniju!
maroon @ 22:32 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, siječanj 18, 2008

(nastavak od "Kako sam proveo...")

O plemenskim zajednicama ruralnih područja mnogo sam čuo iz pričanja nekih ljudi. Moj prvi doticaj sa takvim oblikom ustrojstva društva dogodio se prije deset godina, kada sam prvi puta bio u Dubrovačkoj republici i posjetio svoju rodbinu. Nisam ih gotovo ništa razumio, jer su pričali brzo i nekim čudnim naglaskom. Neki su mi poslije rekli da je i to hrvatski jezik. No, nije to bitno... Ono što mi je ostalo u pamćenju je skup cijele zajednice kada su zagrebački gosti sjeli za stol. Glavnu riječ vodila je srednja generacija, ali su pogledi prema starcima pokazivali tko je gazda u kući. Mladi su večinom šutjeli i upijali mudrosti.

Kroz maglu sam se prisjetio toga događaja, kada sam nakon Nove godine sjeo na kauč u kući moga domaćina. Selo se nalazilo malo dalje od onoga prije deset godina, no još uvijek u Republici. Konavle su bile u igri, a mjesto radnje je Vitaljina. Opet su stari vodili glavnu riječ i bistrili poteze mlađih članova obitelji. Vidjelo se da se mladi ne slažu sa stavovima starih i da ih smatraju staromodnima i konzervativnima, ali su ih ipak sa poštovanjem slušali.  Taj nedostatak zdrave rasprave smatram vrlo lošim za takvo uređenje društva. Sa vremenom postaje jasno da su mladi samo lutke na koncu onih koji su već prerasli  zadaću vođenja društva u pravome smjeru. Izbor mladih je da se, pod izlikom skučenosti zajedničke kuće, odsele daleko od matice i osnuju samostalnu obitelj ili da ostanu i cijeli život (do svojih starih dana) igraju sporedne uloge. Ako stari vode, onda i društvo ostaje u nekim starim regulama i ne mijenja se, jer su starci nepogodni za bilo kakvu promjenu.

Ja sam sretan što je Zagreb moj dom i što sam urbano dijete. Vjerovatno bih bio sretan i da sam se rodio u tome konavoskom selu, jer ne bih znao da može biti i drugačije. Za mene bolje i slobodnije... Kada čovjek tako napusti svoj grad i vidi  drugo uređenje i razmišljanja ljudi, počne se pitati što je bolje? Moje je mišljenje da se to ne može uspoređivati i da multikulturalnost mora postojati. Ne smijemo osuđivati kulturu drugih... No, ja svejedno mislim da smo mi slobodniji, a sloboda je važan dio ljudskoga bića.

maroon @ 15:37 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 17, 2008


Dva tjedna prije zadnjih izbora, u kojima je hrvatski radnik ponovno izabrao HDZ u kombinaciji sa "seoskim liberalima", prisustvovao sam sučeljavanju stranaka u organizaciji Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. Od svih lijepih parola koje su tamo istresali Adlešičeva i Friščić i ostala politička elita, više sam zapamtio Damira Polančeca koji je zakasnio, te na kraju nije niti sudjelovao u skupu. Odsjedio je sučeljavanje i samo sa smiješkom na rumenome licu gledao kako se drugi muče u odgovorima o radničkim pravima. Danas je Sanader nastavio taj HDZ-ov ignorantski pristup prema radništvu izrekavši za političare tipičnu frazetinu: Vi ni niste svjesni koliko je vama dobro! Pa Estonci imaju inflaciju od 12%! Narod je glup i ne shvaća da je dobro što je dobio veće račune za struju, vodu, naftu i kruh... Za divno čudo, taj nezahvalan narod nije osjetio ugodu kada je vidio da su im plaće ostale iste. U Bibliju političke gluposti spada i zagrebački nam poglavica Bandić sa svojim "socijal-demokratskim" čestitkama za Božić i Novu godinu, koje je preko Holdinga (a Holding je On glavom i bradom) poslao uz prigodnu izjavu: Ako ne možete platiti Metropolu, nemojte u njoj niti živjeti! I to su dva najpopularnija i najmoćnija hrvatska političara...

Očito je da je narod glup. I glup je kada glasa, a glup je i kada sluša Anu Knežević i njezine pozive u štrajk. Ona je rekla da sindikati nisu željeli prije štrajkati zbog rata i tranzicije! Pa koga su štitili sindikati proteklih 17 godina? Tajkune i državu. Jedino su se te dvije grupacije dobro izvukle iz rata i tranzicije. I sad se Kneževićeva našla pozivati ljude na ulicu i to će se štrajk održati u četvrtom mjesecu. Valjda zato što sada računi nisu dovoljno veliki, a plaće nisu dovoljno male. Ili je to ponovno poziv na štrajk sa figom u džepu, u nadi da će ih Polančec (koji sjedi u publici i smješka se) pozvati u Vladu i ponuditi im mrvice koje će oni, kao i uvijek, ponizno pozobati. Ili će i Ana Knežević stopama gosina Kunsta koji je sada HDZ-ov zastupnik, jer je HDZ najbolji sa svojim socijalnim partnerima. Iskreno, vjeruje li itko u ozbiljan štrajk na našim prostorima? Pa od doba Franje Tuđmana, štrajk je izraz rušiteljske prirode Antihrvata prema svojoj jedinoj državi. Radije bi radnik umro od gladi, nego krenuo prema policajcu sa pendrekom. I još da to snimi kamera, pa da mu se susjedi smiju.  Polančec, Sanader i Bandić sjesti će u prvi red (u Gradsku kavanu), kupiti si kokice i uživati u novoj hit-komediji redateljice Ane Knežević. Na kraju će se svi sastati i dogovoriti povećanje plaće od 1%!

maroon @ 22:51 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, siječanj 12, 2008


Ostajem sasvim sam sa dubokom nerješivom dilemom koja svoje odgovore traži u budućnosti, a prošlost ostavlja lošijom nego što je mogla biti. Ona je daleko lošija od onoga kakva je trebala biti. Sadašnjost ostaje na raskrižju u kojem nema pravoga puta. Svaki se pogled prema smjerovima prikazuje kao siguran put u propast. Njezinu i moju propast. I kada bih barem mogao preskočiti ove dane i shvatiti da su samo glupi snovi i probuditi se u vrijeme ljepote i jednostavnih odluka. I mada nije san nego čista i odvratna java, ovdje se igraju neki čudni demoni. Za njih su to samo igre, a za nas to je, možda, najvažnija odluka u životu. I više čak nije niti važno, u toj demonskoj igri sigurno gubim; bez mogućnosti za popravak...

Na tome prašnjavom kolodvoru ležim sam i spavam na trošnoj klupi koja godinama nije osjetila čovjekovu težinu. Tek su neki psi lutalice na dalekome putu odmor potražili na tome mjestu. I budim se zbog velike vručine koja vlada ovdje. Pogledam na prugu, kada ona polagano nestaje i završava trideset metara od stanice. Ovaj me vlak, očito nikuda neće odvesti.  Vjerovatno ću još godine potratiti sa toga mjesta gledajući svijet i čekajući neki vlak i radnike koji će popraviti prugu. Neki su drugi bivšu prugu prodali u staro željezo i svojoj djeci platili školsku obuću. Muhe ubijaju ugođaj. Da nije njih, mogao sam još ležati u staroj prašnjavoj stanici gdje čekam vlak koji nikada neće doći.

I vrag će ga znati kuda vodi ovaj autoput... Već danima se vozim kroz maglu, putokazi su napisani stranim nerazumljivim jezikom, a već sam i zaboravio koje je moje odredište. Što bih trebao tamo napraviti? Samo se nadam da mi neće ponestati benzina, jer iz auta po ovakvom vremenu ne bih niti lud izašao. Jedino mi veselje predstavljaju rijetke dionice u kojima nema magle. Tada pomislim da je mojim patnjama kraj, ali uvijek se ubrzo nastavi agonija sa vremenom. Nestaje mi benzin i ostati ću na tome putu... Ako netko prolazi neka me, molim, pokupi i odveze negdje gdje ne postoje magle.

maroon @ 03:29 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 10, 2008


U pizdu materinu i pisanje glupih školskih zadaćnica! Pola njih je imala ovaj naslov... No, mene je put odveo na sami jug Hrvatske u Cavtat. I dobro da me odveo, jer se probudio onaj istraživač u meni. Znate onog koji čuči u svakome čovjeku. I mada mi putovanja redovito donesu mučninu sa kojom se borim u raznim autobusima, ona mi donesu i mnogo veselja. Veseli me i način na koji sam odlučio da se zaputim na daleko putovanje: u subotu popodne se rodila ideja, dva sata kasnije karta mi je već bila v žepu, a drugo jutro sam već smrznut cupkao paleči zadnju pljugu pred polazak. Na putovanju sam primjetio da postoje dvije Hrvatske: tmurna i oblačna prije Svetog Roka i sunčana i prozračna nakon tunela. Da sam Dalmatinac (a mogao sam biti da mi je djed ostao živjeti doma i zaljubio se u neku Dubrofkinju) Sveti Rok ne bih u životu prošao. Split me obradovao svojim poznatim feralovskim kritičkim duhom. Te subote nije bilo čovjeka na prepunoj rivi koji na tu zagrebačku umotvorinu nije hračnuo svojim komentarom. Te su stolci neudobni, te divovski propeleri ružni, te ploče neprimjerene. Jedino što je meni na splitskoj rivi neprimjereno jesu cijene: 12 kuna kava s mlijekom koja ne pjeva i ne izvodi zavodljivi striptiz, a najobičniji alkoholičarski pelinkovac 15 hrvatskih novčića. Pa si ti misli! A moram priznati da me razveselila nemarnost radnika u Croatia busu koji još nisu shvatili da postoji Dalmatina i ostavili sat vremena za razgledavanje Splita. Uživao sam u svim gudurama i klisurama uz cestu te uz more koje se lagano pjenilo ispred moga prozorskog stakla. Odjevanje prilagođavaš uvjetima na cesti: iz Zagreba sam krenuo u zimskoj jakni, a u Dubrovnik sam ušao u kratkoj majici. U jednome sam trenutku, opijen sjajnom klimom i pelinkovcem, pomislio da odjebem bus i utovarim se  na trajekt za neki od otoka. Ima vremena, jednom ću i to napraviti. Mogao bih na Palagružu ili kampirati na Jabuci.  Taj je put otkrio čudaka u meni koji voli putovati sam i analizirati stvari i pojave koje vidi uz cestu...

(nastavak slijedi)


maroon @ 21:27 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 9, 2008


Pokretačka snaga života. Sve što se događa, događa se u toj nekoj magičnoj i fluidnoj sferi koja je neopisiva i najumjesnijim piscima. Ma koliko opjevana, niti jedan pjesnik nije uhvatio cijelu bit ljubavi. Ona je tu i kada je nema, a često je nema i kada je tu. Ona čovjeka diže ujutro i ne da mu spavati noćima. Svaki početak, nažalost, nakon cijele priče o raznim okolnostima, nedaćama i drugim valima što čovjeka bacaju po moru, doživi svoj kraj. Ima li ljubav kraja? Otiđe li sama od sebe i sakrije se negdje duboko dok čovjek ne odluči ponovno pozvati je na svjetlo i zatražiti njezine neprocjenjive usluge? Ljudi traže odgovore kojih nema. Traže ih zato što su ljudi, osuđeni na znanje i udobnost koje ono pruža. No ta udobnost je čista prijevara. U životu samo stalna revolucija jest!
maroon @ 14:10 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 6, 2008

 
Žao mi je nas

Mutna svijetla kišovitog grada ostala su iza nas,
U meni pada posljednja nada da razumiješ moj glas,
Niz staklo klize krupne kapi i moje riječi klize uz njih,
Kad bi se vratili posljednji sati ,promjenit nešto da li uspio bi.

A žao mi je nas, žao mi je snova ugaslih, naših želja glas sad je tako dalek, tako tih.
A žao mi je nas i znam da neznam sebi priznati da naših želja jaz i tebe i mene od nas će odvesti.

Zaustavljam se i otvaram vrata s kišom su riječi prestale,
Tvoj zadnji osmjeh zaklanja tama, a moj u meni zapinje
Sve ono što je bilo sve, sad se u ništa se zatvara,
Nazad krenem ne okrećem se, dok se noć u jutro pretvara.


                                                                                                  Daleka Obala
maroon @ 00:50 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.