Individualizam i solidarnost
MAROON
Blog - siječanj 2007
srijeda, siječanj 31, 2007

Političarevi prsti u pekmezu
uvijek su tamo zbog općih interesa,
a njegova usta uvijek kažu laž
da bi nama bilo bolje...
maroon @ 23:02 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 29, 2007

Večeras je u "Otvorenom" gostovao glavni državni inspektor Kruno Kovačević, a tema je bila SDP-ov popis poslodavaca koje su prijavili njihovi radnici zbog kršenja radničkih prava. Emisija je protekla u nekom dosadnjikavom tonu, a prvi dio je obilježila izjava Peveca koji je rekao da "njegovim radnicima nije potreban sindikat da bi ih štitio, kad ih on štiti". Zato ga vjerovatno i prijavljuju. I onda već pretkraj emisije dobili smo "shit of the week"  u izjavi gospodina Kovačevića koji je  na pitanje o problemima kršenja prava radnika odgovorio sa rečenicom da je najveći problem "veliki broj bolovanja". I onda je počela HDZ-ova predizborna kampanja u kojoj se Kovačević žalio Liniću da ga je on smjenio iz inspektorata 2000. godine, pa je onda rekao dvije-tri o veličini i funkcionalnosti vlade dr. Ive Sanadera. Meni je ova kampanja od strane državnog birokrata degutantna i neću se čuditi ako dr. Ivo opet ne osvoji vlast da ovaj čudak opet dobije otkaz. Birokrati državne uprave se ne bave vrijednosnim sudovima o politici neke vlade nego je moraju provoditi, a u svrhu dugog bavljenja tim poslom o politici se ne izjašnjavaju. To je bilo vrlo neprofesionalno od Kovačevića. Sva moja čuđenja su prestala kada sam shvatio da je Kovačević imenovan na to mjesto 2004. godine, a sudeći po principima ove Vlade jasno je da je on blizak HDZ-u. HDZ je sigurno mudrija stranka od svih drugih jer vrlo brzo preuzme sve institucije države i onda cijela državna uprava navija za sveznadara Ivu. Dok im se ne dogodi "slučaj Cigelj" i tada ostanu popišani... No, dobro, mudar će čovjek reći da "pametan uči na tuđim, a budala na svojim greškama"...
maroon @ 23:26 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 28, 2007

DJECA REVOLUCIJE!


Razmrvljeni stari kruh
povrh sirotinjskoga stola
u sobama nedostojnih ljudi...
Sobe gladi i bola!

Nemoćni tražitelji utjehe
od velikoga Boga,
pošteno ponizno ropstvo
grijeha Istočnoga.

I znoj i suze
stvarnost im ledi,
dok umire radnik
krv se s njega cijedi.

Razjedinjeni u ideji
patit´ će i dalje,
slobodu doseć´ neće
ubit će ih maljem.

Jednakost i bratstvo
moraju biti ideali,
sretna djeco revolucije
izgledi vam nisu mali!
maroon @ 20:18 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare

Čuo sam za mnoge slučajeve u kojima su ljudi umirali od gladi,
ali još nisam čuo za slučaj u kojem je neki vladar umro na taj način...
maroon @ 02:29 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, siječanj 27, 2007

Moja anketa u kojoj se odlučivalo o tome tko bi trebao biti vođa hrvatske desnice je završena, a pobjedu je odnio Marko Perković sa 41% glasova, iza njega su se svrstali Ivić Pašalić(31%) i Ljubo Ćesić (20%), dok je na posljednjem mjestu Anto Kovačević(8%). Estradizacija politike je izašla na vidjelo u ovoj anketi pa je prvo mjesto zauzeo pjevač koji se (javno) najčešće ne priklanja niti jednoj političkoj opciji. On nema nikakvu viziju politike, a njegove su pjesme nacionalističke budnice koje veličaju obitelj, domovinu , Katoličku vjeru i jedinstvo Hrvata te hrvatsku slavnu povijest. Često se u svojoj retorici koristi i općim nezadovoljstvom hrvatskim vlastima i suptilno traži krivce za zla koja su se dogodila hrvatskom narodu, pa proziva antikriste, masone, ljevičare, komuniste i druge "sumljive" skupine u društvu. Ovaj pjevač na svojim koncertima tijekom jedne turneje sakupi više ljudi nego što cijela desnica skupi glasova na izborima. Desnici je najpametnija taktika da vrbuje Thompsona za sljedeću predizbornu kampanju i dobiti će sigurno puno više glasova. Još da se samo pjevač sam sa sobom dogovori da javno podrži desnicu i stvar je riješena...
maroon @ 23:52 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, siječanj 26, 2007


Danas smo dobili dva dokaza da "ima još nade za nas" Hrvate što se tiče zdravog aktivizma i borbe za prava obespravljenih. Sisčani su odlučili stati na kraj njihovom trovanju od strane velikih zagađivača i osnovali su eko-akciju koja je u jednu večer skupila 200 članova. Oni će se boriti protiv Herbosa, Termoelektrane i Rafinerije koje truju stanovništvo Siska i već su dogovorili svoju prvu akciju koju su naslovili šaljivim naslovom "Sisački gasmaskembal", a održati će se 10. veljače. Svaki član Upravnog odbora Udruge potpisati će da nije član niti jedne političke stranke što ih čini neobaveznima prema političkim opcijama što je jako dobro jer neće biti mogućnosti manipulacije od strane politike. Baš me zanima kako će Vlada RH reagirati na ovu inicijativu budući da ministar financija Ivan Šuker i potpredsjednik Vlade za gospodarstvo Damir Polančec sjede u Nadzornom odboru Ine koja je jedan od najvećih problema grada Siska. Program eko-akcije možete vidjeti ovdje.

Danas je i SDP bio produktivan pa je objavio anketu o kršenju radničkih prava i popisao one poslodavce koji najviše tlače radnike. Ovdje želim istaknuti hrabrost radnika koji su izrekli svoje primjedbe na svoje poslodavce, jer ne znam kakva će biti atmosfera kod prozvanih "poduzetnika" i kako će se narednih dana i mjeseci oni ponašati prema radnicima koji su ih prozvali. Sada je na državnim institucijama da provjere navode iz ove ankete i brinu za prava obespravljenih radnika kod navedenih poslodavaca, te da podnesu poneku kaznenu prijavu protiv onih koji protuzakonito izrabljuju radnike. SDP ću pohvaliti tek kad izađe sa ozbiljnim programom za bolje uvjete rada radnika i poboljšanje njihovog standarda, kada osvoje vlast i taj program pretvore u konkretna poboljšanja. Do tada ih neću hvaliti zbog njihovih sposobnosti da naprave anketu, a popis poslodavaca kod kojih nemojte tražiti posao pogledajte ovdje.


maroon @ 22:46 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare


O sukobu dvije najpoznatije HDZ-ove Jadranke već svi, gotovo, sve znamo osim toga tko je od Jadranki lagao. Cijela priča i sukob na osobnoj razini Kosorice i Cigeljice zamagljivanje je situacije i skretanje fokusa stvari na seosku svađu dvije susjede koje se kače oko repe koja raste na međi pa se ne mogu dogovoriti tko je repu zasadio. Taj igrokaz treba nam skrenuti pozornost sa toga da je VLADA RH naložila sigurnosnu provjeru od tajne službe (čitaj: policije) za kandidatkinju  za Savjet  za razvoj civilnog društva. U ovome trenutku ne treba nam biti bitno jel to naložila Božica, Barica ili  Jadranka, treba nam biti bitno da je to (u svakome slučaju) naložila  članica Vlade RH. Ured na čijem je čelu donedavno bila Jadranka Cigelj u svome nazivu je sadržavao (i još uvijek sadržava) riječ "Vladin" što nam kazuje da je odgovoran Vladi RH. Ako je to naložila  Kosor onda je to naložila potpredsjednica Vlade. I sa jedne i sa druge strane Vlada je naložila sigurnosnu provjeru koju je SOA na kraju i provela nekakvim smiješnim telefonskim razgovorom.

U ovome kontekstu nitko ne spominje Ured premijera koji je još u prosincu dobio otvoreno pismo od Centra za mirovne studije u kojem se pojašnjava ova cijela situacija. Na njihovim web stranicama se može vidjeti to pismo upućeno premijeru Sanaderu. Čudno je da Ured premijera nije reagirao na to pismo, jer sve što se tiče zlouporabe tajnih službi postane bitna priča i nikada ne ide u prilog onoga koji ih iskorištava, a u ovome je slučaju to Vlada RH. Znači uz Jadranke (Kosor i Cigelj) ovdje je upetljan i premijer Sanader i njegov ured jer nije odmah reagirao na kršenje ljudskih prava i zlouporabu tajnih službi. Po nekim teorijama u ovoj su aferi krivi i djelatnici SOE, jer im je taj nalog trebao biti čudan. Poznavajuči mentalitet policajaca njih ne krivim za ništa, jer oni samo izvršavaju svoje naloge, a u ovome je slučaju njihov nalog bio jasan.

Odgovornost Jadranke Kosor i Ive Sanadera leži i u izboru ljudi koji će im biti na čelu Vladinih ureda, a Jadranka Cigelj je očito bila vrlo snažan stranački kadar koji je po stranačkoj liniji došao na to mjesto. O snazi Jadranke Cigelj i njezinom zaleđu govori i činjenica da je preživjela intervju dan "Glasu koncila" 2005. godine u kojemu je udruge optužila da su strani plačenici i izdajnici hrvatske države. Nakon te izjave iz koje isijava mržnja prema civilnim udrugama teško bi neutjecajna osoba iz redova HDZ-a ostala na mjestu šefa Vladina ureda koji brine (kojeg li paradoksa) o razvoju civilnog društva. Očito je ona rekla ono što njezina šefica (Kosor) i šef (Sanader) misle, ali ne smiju to reći jer bi ih 20 stranih diplomata odmah nazvalo i proglasilo antidemokratima (da ne kažem fašistima).

Nemojmo nasjesti na seosku svađu dvije susjede, kada je posrijedi kršenje ljudskih prava prema građanki hrvatske države i iskorištavanje tajnih službi u privatne svrhe. Nemojmo nasjesti na svađu oko repe, kada se radi o nebrizi Vlade RH za civilni sektor koji je temelj svake moderne demokratske države. Nemojmo dopustiti da Jadranke okupiraju javni prostor svojim privatnim netrpeljivostima dok veliki problem zakopavaju duboko u zemlju... Babske svađe na međi uvijek su uveseljavale selo, a kada bi završile publika bi shvatila da je to bilo samo "puno vike ni za što" i drugoga se dana nitko ne bi niti sjetio oko čega su se svađale... Pa nemojmo dopustiti da se mi ne sjetimo tko je brinuo o našem civilnom društvu i kako...
maroon @ 01:36 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 25, 2007

U knjizi Franza Neumanna "Demokratska i autoritarna država" naletio sam na podjelu u kojoj se opisuje odnos čovjeka prema političkoj moći... Podjela je preduga da bih je prepisivao pa sam upregnuo svoj skener i u nastavku posta možete vidjeti ta razgraničenja... Možete i odrediti koju od tih teorija vidite kao sebi najbližu ... Možete, a i ne morate...


Pročitaj kompletan post
maroon @ 23:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 23, 2007

Da li je Bog stvorio ljude
ili su ljudi izmislili Boga?



UPDATE:

Moje pitanje dobilo je  reakciju na blogu Crno-bijeli svijet...
maroon @ 15:15 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 22, 2007

Eto, danas sam čekajući red kod svoje zubarke naletio na zanimljiv letak i saznao mnogo stvari o AIDS-u... Sami prosudite kvalitetu ovakvoga letka...


Pročitaj kompletan post
maroon @ 11:46 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, siječanj 20, 2007

... i da poznajem sve znanstvene uvide danas,
moji bi me unuci čak i tada mogli nazvati prevarantom i neznalicom...
maroon @ 21:58 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, siječanj 19, 2007

Internet kao medij se nametnuo i bilježi svoj rast zbog ogromnog broja podataka koji su u svakome trenutku dostupni njegovim korisnicima. Dostupnost, jednostavnost i osobni izbor sadržaja njegove su prednosti pred svim drugim medijima. Blog kao internet dnevnik već je od samog početka prerastao tu (rekao bih uvredljivu i netočnu) karakterizaciju dnevnika. Blog je postao poligon za razmjenu ideja i mišljenja najrazličitijih pojedinaca. On je, u svom idealnom obliku, pravi izraz demokratske javnosti koja se svakodnevno uključuje u javnu sferu i diskutira o najrazličitijim temama. U državi izrazito obrazovanih samosvjesnih ljudi, politička bi se borba mogla voditi preko interneta. To je idealna situacija koju, trenutno, možemo samo sanjati.

Problem može nastati kada država stavi svoje "prljave šape" na internet i počne zabranjivati sadržaje. Slobodno formiranje mišljenja se ne može događati, ako su neka mišljenja a-priori izbačena iz borbe. Tim izbacivanjem sadržaja dobivamo isto ono što nam daju drugi mediji i političari koji funkcioniraju u javnom životu: friziranu informaciju koja nas oblikuje onako kako bi oni željeli. Za razliku od "skučenog prostora" drugih medija, internet nudi fantastičnu mogućnost širine sadržaja. Kada mu se to oduzme onda on gubi svoj karakter slobodnog medija. On postaje sve manje slobodan, a sve više pod utjecajem interesa nekih skupina ljudi. Ne riješi li se tog utjecaja on će izgubiti svoju važnost i svoju opojnost. Ovo je moj drugi tekst protiv cenzure koje se plašim jer bi mogla progutati neke vrijedne sadržaje, a internet je taj koji bi se toj cenzuri mogao otrgnuti i postati pravi bastion slobode razmišljanja čime se može pohvaliti malo suvremenih medija.

maroon @ 20:19 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 18, 2007

Pitanja o kojima ću se baviti u ovome tekstu su: tko može ograničavati slobodu govora i koji su to kriteriji po kojima se nekome može uskratiti pravo na javno iznošenje mišljenja? Iskreno govoreći ja nemam pojma tko bi si smio uzeti to pravo. Možda zakonodavac koji kroz zakone donosi univerzalne norme kojih se onda svi moraju pridržavati pod prijetnjom sankcijama. Moj drugi izbor za sveznajučeg cenzora je vlasnik medija ili foruma u kojem se iznose neka mišljenja i ideje. No, kada pobrojimo sve cenzore onda se možemo zapitati smijemo li koristiti izraz "sloboda mišljenja" i "sloboda javnog izražavanja mišljenja", ako imamo jasno određene cenzore. Cenzor je čovjek koji a-priori vjeruje da je njegovo mišljenje pravo, a ono tuđe mišljenje (koje cenzurira)  krivo.

Prije tristotinjak godina Papa je određivao vladare i imao je moć spaliti čovjeka samo zato što je mislio različito od njega. Da li se je po tom pitanju slobode javne riječi nešto promjenilo po dolasku prosvjetiteljstva i liberalizma koji su se kitili slobodarskim idejama. Nikoga oni ne spaljuju, ali i danas (200 godina kasnije) liberali i socijalisti kroz svoje ustave i zakone brane nekim idejama da se javno iskazuju. Često ideje koje nisu njihove nazivaju netolerantnima i onda štite društvo zabranjujući javno iznošenje tih ideja. Netolerantnom idejom ili izjavom se može nazvati svaka ideja ili izjava. Anarhisti svojom retorikom i izjavama su netolerantni prema oni koji poštuju državno ustrojstvo društva; socijalisti prema onima koji poštuju privatno vlasništvo; liberali prema onima koji su za društveno vlasništvo; konzervativci prema revolucionarima; a fašisti prema demokratima, liberalima i socijalistima. U ovoj cijeloj konstelaciji snaga cenzor nastupa sa svoga stajališta i cenzurira one koji ne odgovaraju njegovom mišljenju. Tko nam garantira da je cenzorovo mišljenje ispravno? Nitko, u postmodernizmu u kojem živimo i u kojem vrijednosno svatko za sebe ocjenjuje koja mu teorija odgovara, nema mjesta za cenzore. Odrediti jasne kriterije cenzure (bez osobnih vrijednosnih stavova) je nemoguće, a bez kriterija cenuzura je tiranija cenzora prema njegovim podređenima.
maroon @ 21:55 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 17, 2007

NACIONALIZAM JE KORISNO SPAJANJE SVOJE MIZERNOSTI SA MITOLOGIJOM CJELINE...
maroon @ 20:23 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 16, 2007

Svim korisnicima izmjenične struje koji ne vole homoseksualce i bore se da oni imaju manja prava od heteroseksualaca poručujem da je Nikola Tesla bio homoseksualac. Samo da podsjetim da je Tesla i Srbin, te sin pravoslavnoga svećenika... Još je k tome došao i na suludu komunističku ideju da izmisli besplatnu struju za cijelo čovječanstvo... Pitam se kako bi hrvatsko društvo danas gledalo na pojedinca ovih karakteristika: hrvatskog Srbina, sina pravoslavnog svećenika iz Like, sa socijalističkim idejama egalitarizma, te homoseksualca?
maroon @ 00:47 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 15, 2007


Lijep je bio dan, taj 15.01. 1992., kada nas je cijeli svijet priznao kao slobodan i nezvisan entitet na kugli zemaljskoj. Mi Hrvati dobili smo svoju državu jer su oni (državnici svijeta) odlučili da nije u redu da je mi nemamo. Njemačka je odmah (kroz nas) vidjela svoj povijesni izlazak na more i novo tržište, jer joj je Europa postala premala. Lijep je to bio dan kada smo svi bili ponosni što smo se (slučajno) rodili na ovome krvavom dijelu svijeta gdje se plemena kolju od početka povijesti. Sada smo se sa svojom državom mogli legalno klati sa onim pokraj nas... Sada možemo voditi vanjsku politiku sa Slovencima i svađati se oko petnaest kila ribe, možemo sa Bosnom i Hercegovinom dogovarati most da bi spojili dva dijela svoje zemlje, možemo se tuči sa Srbima na utakmicama i tvrditi da to radimo zbog svoje države. Tog smo se dana pošteno napili i nismo se otrjeznili do danas i još nismo utvrdili što ćemo sa tom "svetom" zemljom koja je sada slobodna. Slobodna od koga? Pa od Beograda, Pešte, Beća... Od koga drugog.

Gdje smo sada, petnaest godina poslije? U reformama koje će nas učiniti pravom zemljom trećeg svijeta, sa potpunom političkom i gospodarskom zavisnošću od drugih zemalja, sa građanstvom koje je (opravdano) uvjereno da im je u Jugi bilo bolje i koje štrmlja na svakoga bogatog lopova, u zemlji smo u kojoj su svi političari isti (i to jednako loši)... Srednji sloj se pogubio u tranziciji sa socijalističke na kapitalističku privredu, radnička prava nikada nisu bila na lošijim zakonskim osnovama (a i ti loši zakoni se nekažnjeno krše)... Od proizvodne zemlje smo postali uvozna velesila i držimo se samo na jednoj uspješnoj gospodarskoj grani (turizmu)... No sada smo sretni što možemo reći da smo Hrvati i da sami krojimo svoju sudbinu. U biti, reći čemo da nam političari kroje sudbinu, no oni su barem hrvatski političari koji štite interese hrvatskog građanstva, a ne guraju svoje interese.

Danas možemo slaviti taj povijesni hrvatski datum, ali već sutra bi se mogli probuditi iz nacionalnog sna i početi graditi ozbiljnu zemlju slobodnih ljudi. Ma, da. Pa koja je to zemlja u svijetu gdje su ljudi slobodni? I ja baš gluposti pišem...
maroon @ 18:23 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 14, 2007


U sustavu i tradiciji u kojoj živimo čovjek često mora prestati biti čovjekom i pretvarati se u životinje različitih tipova, ali ipak i u tome okruženju u kojem živimo sretnemo se sa stvarima i neupitnim vrijednostima koje traju cijeli život. Te stvari, najčešće, počinju sa nekim banalnim upoznavanjem, pa prerastu u lijepe trenutke provedene za svoj gušt i onda, u jednome razdoblju kojega nismo ni svjesni kada se događa, postaju nešto bez čega ne možemo zamisliti svoj život. Postaju stupovi koji nas određuju kao individue i bez njih mi više nismo iste osobe. Postanu naš kontekst u kojem živimo, a kako bez konteksta suvislo ne možemo ništa shvatiti, tako je i ljude teško shvatiti bez njihovog konteksta.

Prijateljstva su sigurno (bez ikakve patetičnosti) najvrijednija stvar koju u životu stvorimo. Ona se stvaraju vrlo polagano i kada se jednom ustabile u svojoj biti, traju vrlo dugo i uvijek isponova donose slatke plodove. Nema toga problema koji uz dobroga prijatelja nije jednostavniji i lakši, a (isto tako) nema veće sreće od saznanja da si prijatelju pomogao. To je hrana koja nas može godinama hraniti bez mogućnosti da presahne u jednome trenutku. I ma koliko mi omalovažavali i ne deklarirali svoju privrženost nekim ljudima, u nama uvijek gori taj plamen koji grije naš um i koji nam daje snagu za nastavak životnog putovanja. Razgovor sa prijateljem je nešto najprirodnije što se čovjeku događa. Mogućnost da se kažu stvari bez ikakvog pritiska i bez mogućnosti da se krivo protumače istinsko je razmjenjivanje mišljenja. Potpuna ravnopravnost se događa samo u prijateljskom odnosu.

Zbog svih ovih stvari koje sam nabrojao, usuditi ću se konstatirati da je prijateljstvo najjača droga koja postoji na kugli zemaljskoj. Droga koja se ne može zabraniti, a koja nas (uvijek isponova) istrgne iz realiteta životnih prilika. Droga koja nije štetna za zdravlje... I zbog toga treba njegovati te odnose koji su, zaista, za vječnost...

...(uz posvetu mojim prijateljima)...
maroon @ 16:19 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, siječanj 13, 2007

Gdje je slobode, smiješan postaje kip slobode.

***********

Govorite li istinu, brzo će vas svrstati u humoriste.

************

Svijet = malo flora + malo fauna + mnogo klauna.

***********

Na mladima svijet ostaje. Ako im ga ostavimo.

***********

I lav i čovjek grabe samo onda kad su gladni.
Razlika je u tome šta je čovjek uvijek gladan.

***********

Komarci su izumili transfuziju.

**********

Evo ovo je moj kratak izbor aforizama Tome Bebića, vrijednog umjetnika kojeg jako cjenim. Ako želite pročitati i više o njemu kliknite na link tomabebić bloga.
maroon @ 18:29 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, siječanj 12, 2007


Satovi, auti, vile, skupe cipele i odjela  su svakodnevnica viših klasa u razvijenim zemljama Zapada. Politički marketing u demokraciji u kojoj se svake četiri godine održavaju parlamentarni izbori ne može si dopustiti da političar nije bogata i moćna osoba. Zašto? Zato što svojim oku ugodnim izgledom privlači birače, a svojom moći i povezanošću sa krupnim kapitalom financira stranku i bezbrojne kampanje. U takvom stanju stvari prozivanje Sanadera zbog satova djeluje pomalo debilno i jeftino. HDZ-ovo prozivanje Bandića i Čačića je potpuno na mjestu ako stvari postavimo realno. Naši su političari (jednim dijelom) i prije nego su ušli u politiku bili (financijski) uspješni ljudi i zbog toga ih javnost u liberalno demokratskom društvu nema pravo prozivati. Bez neke instance koja bi provjeravala podrijetlo imovine (a to se smatra reliktom nekih bivših vremena) mi nemamo pravo prozivati političare samo zato što su bogati. Snađi se druže! - je parola koja najbolje odgovara našem vremenu i to nema veze niti sa pravnom državom (koju prozivamo da ne funkcionira svaki puta kada nam nešto nije po volji), jer Sanader vjerovatno nije prekršio zakon (ili mu se to ne može dokazati, a to je onda isto). Sa druge strane političari su zakonodavci koji ne dopuštaju da oni ostanu na strani ilegalnog djelovanja.

Licemjerno je od našeg društva prozivati Sanadera, u liberalno demokratskoj (više liberalnoj, a manje demokratskoj) državi, na osnovi socijalističkih postavki jednakosti. Pojedinci u društvu moraju shvatiti da nekome rad (i moć) donose skupe satove, a nekome borbu za golu egzistenciju. Koncept privatnog vlasništva iz tog je razloga i ustanovljen. Hrvatsko se građanstvo mora probuditi iz sna i shvatiti da će postati uspješni kada počnu tlačiti one ispod sebe i kada se svim silama počnu boriti za svoj interes.

Željeli ste državu predstavničke demokracije zapadnog tipa, privatno vlasništvo i višestranačje; pa što se onda bunite na Sanaderove skupe satove? Napustili ste sferu socijalističkih načela, dobro došli u liberalnu demokraciju!

maroon @ 23:14 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 11, 2007

Uz parolu: "bratstvo-sloboda-jednakost" , dogodio se bitan politički zaokret u povijesti čovječanstva. Da li su događanja u Francuskoj na zalasku 18. stoljeća zaista bili revolucija ili je revolucionarni naziv samo paravan za skrivanje stvarnih događaja? Svrgavanje kralja i monarhije, donošenje Ustava, guranje plemstva u ropotarnicu povijesti i slabljenje utjecaja Crkve bili su najbitniji potezi te nove političke filozofije. Najavljivana je emancipacija društva i moderan politički sustav temeljen na umu i znanosti. No, da li je liberalizam zaista takav kakvim ga se prikazuje...

U tom se prevratu jedna povlaštena klasa samo zamjenila sa drugom povlaštenom klasom. Kralj i plemstvo zamjenili su građanska klasa i kapitalisti. Liberali su uveli parlametarizam, ali su trodiobom vlasti uspješno zatirali demokraciju. Sudstvo i izvršnu vlast (koju su stalno jačali) su napunili ljudima iz viših slojeva društva osiguravajući da njihov sustav funkcionira bez smetnje parlamenta. Čak su parlament organizirali kroz dva doma u kojemu su gornji dom činile samo povlaštene klase. Politikom se je samo i mogla baviti ona najbogatija klasa ljudi. Pravo glasa su dali vlasnicima. Država je bila zamišljena tako da samo štiti privatno vlasništvo i to je bila dogma koja je bila nezamjenjiva. Sve su ostale stvari ljudi trebali uređivati privatnim ugovorima, a o socijalnoj državi se ne može niti pomišljati u izvornom liberalizmu... Iz svega toga izraslo je društvo rigidnoga kapitalizma kojega se do današnjih dana nismo uspjeli rješiti. Ono što najviše zamjeram liberalima je da su (u trenutku kada je kapitalizam pucao po šavovima) u vrijeme velike svjetske krize 30-ih godina državu predali fašistima. Zašto su je predali fašistima? Zato što nisu uspjeli ljevicu dovoljno kontrolirati, a fašistička je država za ljevičare imala prokušane i vrlo uspješne metode. I jedna i druga politička ideologija držala je privatno vlasništvo svetinjom, a to za široke narodne mase nikada nije bilo dobro.

Hoće li društvo ikada doživjeti istinsku revoluciju na paroli: "sloboda-bratstvo-jednakost" ostaje da vidimo... Želimo li je uopće?
maroon @ 20:08 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare

Troje ljudi me izazvalo da pišem gluposti iz moga života koje (kao) ljudi ne znaju,  te sad smišljam kletvu koju ću baciti na njih... Pearl, PneN i Anarho_Vilo, znajte da vam neće biti lako... Kad smislim kletvu i to ću objaviti... Evo brzinski popis pa si vi mislite:

1. Kad sam imao 6 godina, bejzbolska palica me pogodila u glavu i to je trenutak kada sam zabrijo na anarhizam...

2. Sa 10 godina sam nestao sa plaže na šest sati sa svojim prijateljem i uzbunjena je cijela plaža da nas pronađu. Mi se naravno nismo izgubili, nego smo morem otišli barem 6 kilometara. Kada su me pronašli onda sam bježao jer me bilo strah bijesa moga djeda. Za kaznu sam morao oprati dedin auto koji je bio sav prašnjav od makadamskih cesti po kojima nas je tražio.

3. Dao sam intervju za Katolički radio.

4. Bio sam na konvenciji mladeži HDZ-a (negdje u vrijeme dvije-tri godine poslije rata).

5. Na moru sam se prije pet godina potukao za Dinamo i dobio šakom i nogom u glavu.

Eto to je popis, a meni se ne da tražiti pet osoba koje ću usositi, pa ću taj dio elegantno preskočiti...
maroon @ 11:50 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare

RAZIGRANA


I dok svira spora pjesma
svijet se raspada za nas,
civilizacija broji zadnje dane,
uživam slušajuči tvoj glas.

Gradovi će postat`pijesak
i samo stari pamtiti će smog,
anarhija u mojoj sobi
sloboda sjaji s lica tvog.

Zamjerit` će nam društvo
što slušali smo rock,
volim te na travi,
ti popila bi sok.

Zabava je lijepa
dok prolaze kraj nas,
ne primjećuju nas ljudi
niti crni pas.

Ovoj čudnoj pjesmi
ne nazire se kraj...
Uživajte djeco!
Ja ću s njom u raj.

maroon @ 01:39 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 10, 2007

Na internet stranicama Vlade RH i HDZ-a u životopisu predsjednika Vlade i HDZ-a Ive Sanadera nema 14 godina poduzetništva u kojima je zaradio novac za satove vrijedne 150 000 eura... Frizirani životopisi ili lažne tvrdnje glasnogovornika Mačeka? Možemo samo pretpostavljati, jer sam uvjeren da nam Sanader neće dati odgovor na ovo pitanje... U profesionalnu Sanaderovu karijeru uneseni su ovi podaci...

Životopis Sanaderov sa službene stranice Vlade RH kaže ovo:

Profesionalna karijera

1991. - 1992. - Intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu
1987. - 1991. - Privatni poduzetnik u Innsbrucku, Austrija
1987. - 1990. - Član uredništva časopisa "Mogućnosti"
1983. - 1987. - Najprije programski, a zatim v.d. glavnog urednika izdavačke kuće "Logos" u Splitu


... a životopis Sanaderov sa HDZ-ove stranice kaže ovo:




Profesionalna karijera

1991. - 1992. - Intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu
1987. - 1991. - Privatni poduzetnik u Innsbrucku, Austrija
1987. - 1990. - Član uredništva časopisa "Mogućnosti"


1983. - 1987. - Najprije programski, a zatim v.d. glavnog urednika izdavačke kuće "Logos" u Splitu



A sada je na nama da procjenimo gdje je 14 godina Sanaderovog poduzetništva!
maroon @ 22:11 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 9, 2007


Sve hrvatske afere povezane sa financijskim stanjem nekih bogatih hrvatskih građana mogle bi se rješiti jednim pogledom u porezne kartice tih osoba. Na takav način niti jedna hrvatska Vlada nije razmišljala, jer političari čuvaju sami sebe, a pogled na porezne kartice nekih političara izazvao bi užas naših građana. Ako ste platiti određeni iznos poreza, onda vaši prihodi ne mogu prelaziti određeni broj (koji se jednostavno izračuna). Ako nemate za sat od 20 000 eura, a niste dobili na lutriji i niste za njega digli kredit, onda morate dokazati na koji ste način došli do njega. Ako nemate legalni razlog kojim ste došli do sata onda ste ga se domogli - krađom... Vi ste tada lopov, a ne ugledni građanin koji je svojim radom došao da vrijednoga sata.

Ako ste političar ta se stvar još više komplicira. Zašto? Zato što ste plačeni iz proračuna i zato što radite posao za dobro zajednice u kojoj ste političar. Vaša plača je nagrada za taj rad, a vaš lopovluk ocrnjuje vaš javni rad. Želimo li lopove na mjestima na kojima se odlučuje o novcu poreznih obveznika? Ja mislim da bi odgovor bio: ne želimo. Da bi se oprala ljaga sa političara oni bi uz svoje imovinske kartice (koje su se pokazale kao vic političara građanima) trebali predavati i porezne kartice u kojima bismo vidjeli koliko oni to legalno zarađuju. Nakon toga uvida, mi bi mogli procjeniti (jer nismo glupi) da li je političar za koga glasamo lopov.  Tada bi se vidjelo jesu li svi oni isti. Transparentnost u koju se svakoga dana kunu bi tada mogla iz obične fraze postati provjerljiva činjenica.

Moj je prijedlog da sada prije izbora političari lijepo u dnevnim novinama, umjesto da plačaju skupe reklame u kojima izgledaju 20 godina mlađe i baš ulijevaju povjerenje, objave svoje imovinske i porezne kartice od 1985. pa do danas. Tada ćemo jasno vidjeti što su ljudi koji o nama trebaju odlučivati imali u Jugoslaviji, pa onda koliko su zaradili u ratu (i kako?) i koliko su se potkožili zadnjih godina. Riječi pokojnoga Vlade Gotovca išle su nekako ovako: "tko je lopov prije političkog djelovanja, ostaje lopov i nakon uključivanja u politiku". Financijski status političara je bitan biračima i ovim bi potezom oni i sa te strane mogli odlučivati o svojim poslanicima u Sabor. U ovom zamagljenom stanju glasači mogu samo vikati parolu: svi su oni isti! Jesu li ili nisu u ovome trenutku ne možemo procjeniti...

maroon @ 22:06 |Komentiraj | Komentari: 0


Dogodilo se ono što će demokraciju SAD-a razotkriti kao nefunkcionalnu za donošenje odluka. Kongres je Demokratski i ne misli podržavati Bushevu politiku, a Bijela kuća je Republikanska i misli nastaviti podržavati svoga predsjednika i njegovu politku (mada je i mnogi Republikanci nazivaju neuspješnom). Problem je u tome što bi oni trebali surađivati u donošenju odluka i zakona. Bush ima pravo veta na zakone, no ne vjerujem da može funkcionirati politički proces u kojem Demokrati izglasavaju zakone, a Bush ih preko veta odbija. U drugome slučaju, Bush može predložiti zakon, ali ga Kongres neće poduprijeti i opet ništa od zakona. Jedna vrlo pat pozicija za američku politiku. Demokrati neće popustiti jer žele ugurati svoga predsjednika u Bijelu kuću i moraju se pokazati kao bitno različiti od (neuspješnog) Busha, a Bush mora gurati politiku u koju vjeruje od početka svog mandata.

Prvi test u kojem su se sukobili Pelosi (predsjednica Kongresa) i Bush je pitanje oko slanja dodatnih trupa u Irak. Demokrati za Irak traže izlaznu (brzu) strategiju dok će Bush nagomilavati snage dok god može. Oko ovoga pitanja ćemo prvi puta vidjeti kako će funkcionirati SAD nakon osvajanja Kongresa od strane Demokratske stranke i kako će izgledati politička slika SAD-a do kraja Bushevog mandata. Još su mnoga bitna pitanja u kojima se razilaze ove dvije strane, a koja neće moći (ili neće htjeti) izbjegavati: porezi, proračun i još neka pitanja. Uz hrvatske izbore ove ćemo godine, zasigurno, pratiti i vruču američku političku kuhinju u režiji kuhara Republikanske i Demokratske stranke. ...

maroon @ 01:27 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 8, 2007


U ovom sukobu papa koje ja pamtim, odlučio sam se da je današnji papa bolji iz nekoliko razloga. Papa Benedikt XVI. (u daljnjem tekstu, papa Benedikt) bolje iskazuje stavove katoličkog klera i čvrsto brani one najžešče stavove Crkve na čijem je čelu. To Ivan Pavao II. nije radio na ovaj način, jer se on pokušao svima svidjeti svojom retorikom. On je, po mome mišljenju, više slijedio Isusa u svome pomirljivom tonu prema svima, zagovaranjem mira i ekumenizma te svojim brojnim putovanjima. Problem je u tome što karakter katoličkog klera nije takav. U zemljama gdje je rat između dvije vjere, katolički svečenici se ne libe blagoslivljati puške svojih vjernika i ne zalažu se najžešće za mir, nego mole za pobjedu Katolika. Ivan Pavao II. nikada ne bi žestoko napadao pripadnike drugih vjera i ateiste, što Benedikt čini bez ikakve grižnje savjesti.

Meni su ti napadi logični jer je Benedikt na čelu jedne vjere za koju (po svojoj poziciji poglavara) mora tvrditi da je jedina prava vjera. U odnosu prema drugim vjerskim poglavarima on mora dokazivati da je baš njegova vjera najpravija i on to čini. Ovi drugi su mu konkurencija na tržištu vjera i on ih mora ocrniti, a Benedikt ima smisla za pljuvanje najžeščom retorikom. On i iznutra traži da Crkva više slijedi svoj nauk i ne pada mu na pamet da preskače neke teme, što je Ivan Pavao II. često radio. Nakon svih ovih napada prema van, ja očekujem da će Benedikt napadati i  iznutra one vjernike koji ne slijede naputke njegove Crkve. Na strani zla će se brzo pronaći i oni koji koriste kondome, neumjereni u jelu i piću, oni koji se seksaju prije braka, te oni koji zastupaju  stavove o ukidanju celibata i ređenju žena. Te je teme Ivan Pavao II. uspješno izbjegavao i nije se baš u njih htio petljati.

Benedikt ne odgovara mnogim fake Katolicima koji vjeru žele prakticirati onako kako im se svidi, a ne žele se držati onih pravila koja im se ne sviđaju. Te Benedikt ne treba u svojoj organizaciji i on će svojom konzervativnom retorikom vrlo brzo te odmaknuti od Crkve. Oni će čekati da ovaj umre i da im ponovno dođe neki isusolikiji papa tipa Ivana Pavla II. Vrlo će biti zanimljivo pratiti Benedikta u njegovim pokušajima vračanja Crkve u okvire u kojima ona večini stanovništva nije simpatična i u kojima predstavlja najkonzervativniju snagu u svakome društvu. Povratak Crkve u okvire srednjega vijeka u kojoj je ona znala što su istine i tko je dobar, a tko zao; i Crkve koja je protuteža znanosti i progresivnim idejama...
maroon @ 00:46 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 7, 2007

LJUBAV U OKOVIMA


Snažnim svjetlom osvjetljeni
drugi su nam bili mjera,
k´o ptice što svome jatu lete
kao ljudi kojima je jedna prava vjera.

Samostalnost poznavali nismo
i voljeli smo potvrde ljudi,
u uniformiranom svijetu bez ideja
bili smo samo pajaci ludi.

Zapostavili smo slobodu
što priroda nam dade,
ulovljeni u ropstvu
sada mi te drugi krade.

Ne spoznajemo ljubav
dok okovi nas krase,
rasturene tugom
neće pomoći nam mase.
maroon @ 19:10 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, siječanj 6, 2007

Inače nemam običaj pisati osobne tekstove, no učiniti ću iznimku. Zbog psihičkog stanja u kojem se nalazim odlučio sam napisati i novogodišnje odluke za 2007. Ni to nikada ne radim jer ne vjerujem u ciljeve, nego puštam život da teče, no ta se praksa pokazala lošom po mene. U tjedan dana razmišljanja shvatio sam da sam loša osoba; i sebi, a posebno onima oko mene.

Prva stvar koju si želim u 2007. je da se ne napijem niti jednom. Jedna-dvije cuge može, ali ništa nakon toga nije dobro. Ne zbog fizičkog zdravlja, nego zbog umnih sposobnosti razlikovanja dobra i zla, ne u katoličkom moralnom smislu nego u smislu moga poimanja istih. A kad se napijem ta granica ne da je zamagljena nego ne postoji. I to sigurno nije bilo dobro u 2006. godini.

Druga je odluka da više čitam i manje pričam. U to spada odluka da više vremena provodim kod kuće i pokušam se usredotočiti na fakultet, a da manje izlazim po kavama i cugama. Svjestan sam težine provedbe ove odluke jer je vrlo teško mjenjati stil života koji sada živim, no ja mislim da je vrijeme da u 2007. pronađem neki honorarni poslić pa ću i po tom pitanju morati izmjeniti život. Više čitanja svakome dobro dođe, a meni koji se baš i nisam načitao u životu, to će posebno trebati.

Treća je odluka da se manje živciram oko političkih pitanja i da vječno isponova propitujem svoje političke stavove. Oni su takvi-kakvi jesu i ja mislim da se više ne mogu mjenjati. Za moje je zdravlje dobro da ne razmišljam o svakom političkom pitanju jer iz toga proizlazi gnjev prema političarima protiv kojih ne mogu ništa napraviti. Oni se zbog nas neće promjeniti, pa zašto bi se mi oko njih živcirali.

Ima još par odluka koje sam donio, no one će ostati tajna u ovome tekstu, jer nisu za široku populaciju. Kada pogledam u godinu koja je otišla vidim mnogo svojih grešaka koje ne bih želio ponavljati i u ovoj godini. Ovo mora biti godina preokreta u kojoj ćemo svi postati bolji ljudi... To svima iskreno želim!

Vaš Maroon!
maroon @ 22:50 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, siječanj 5, 2007

Tražili smo nešto... Ne znam što, a niti se ne bih mogao sjetiti da i razmišljam jako dugo. I morao bih sam sjediti u deblu drveta i dugo meditirati da bih saznao zašto je život brzi vlak koji nas tjera u smrt. Možda smo tražili smrt? Nismo je uspjeli pronaći i tada smo, vjerovatno, razočarani neuspjelim traženje pogubili jedno drugo. Nesvjesno, ja još uvijek nešto tražim u svim tim tihim dijelovima vremena koji su ispunjeni tišinom i stvaranjem projekcija svijeta koji ne postoji. I evo, sada ti javljam, da sam pronašao svijetove koji ne postoje. Ne mogu ti ih pokazati jer crtati ne umijem tako detaljno, a stvaranjem neke glazbe teško bih ti dočarao ta prostranstva.

Mogu ti samo reći da su sunčani, puni raznobojnog bilja i pitomih životinja sa tek ponekim čovjekom. Ti rijetki ljudi samo ponekad prođu, mahnu sa vedrinom na licu i nastave svojim poslom. To su ljudi koji poštuju tišinu, ne žele posjedovati ništa i imaju tisuću ideja na dan. I niti jednu od tih ideja ne ostvaruju jer one nisu materjalne prirode nego su misaoni bomboni koji im život čine ljepšim. I oni su sretni kada u mirnome tempu čekaju svoju smrt. Oni je nikada ne traže, ne razmišljaju o njoj kao o negativnoj nego svoj život promatraju kroz proces koji ima svoj jasan početak i kraj. A, iskreno ti kažem, oni niti ne žele živjeti vječno; tada bi posjedovali besmrtnost, a oni posjedovati ne žele ništa.

Baš se pitam: kamo si samo nestala? Pa naša potraga nije bila gotova. I, kada bih se uspio sjetiti što smo to tražili, vjerovatno bih ti sada bolje znao reći gdje je mjesto na kojem se ta tajna skriva. Da li sam ti dosadio pa si nestala? I to je moguće, no to bi značilo da nisi bila dovoljno zagrijana za vrijeme koje tražimo. U tome slučaju i bolje je da si otišla. Dok sada sam stvaram ove nepovezane rečenice, nadam se samo da si pronašla sreću i da me se više i ne sječaš. A kako bi me se i mogla sjetiti? Jedino, možda, po besmislenosti mojih misli...
maroon @ 00:54 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 1, 2007

današnji izvještaj:

BROJ POGINULIH AMERIČKIH VOJNIKA U IRAKU OD POČETKA RATA:   3000!



Vrijedi li nafta i zadovoljavanje tvoga ega toliko, George?
maroon @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare

Demonske igre... Rušenje nečega čvrstoga u nama, traženje riječi koje će objasniti neobjašnjive pogreške. A mali vrag uvijek čuči u nama. Traži slabe trenutke u kojima preuzima biće i umara onaj zdravi dio i tada nestaje, a nama ostaju razmišljanja o njemu. Kada će se ponovno pojaviti? Možda ćemo drugi puta biti pametniji i shvatiti njegovu moć te se povuči na vrijeme, dok još ne bude prekasno. Kada počne svoj ples izaziva sljepilo duše i ona uživa na ivici noža. Hoću li ikada pasti i porezati se te vidjeti da je taj vrag moja opasna realnost? A, on vječno pali neke svoje vatre koje griju lijepom toplinom, ugodne su za pričanje priča uz njih.

Svijet polagano postaje vražije mjesto. Krvave horde harače i vole ubijanje, vječno tražeći nove žrtve. Neke svoje nove patnike nemoćne za otpor. Ljubav je slaba utjeha u trenutku vješanja, ljepota prirode nas ne zadovoljava dok gledamo sa svoga križa svoj kraj. Dok slabi vrište u mukama, jaki se smiju u svojim naletima egoizma. Sve dok njihov Bog-Ego vodi glavnu riječ oni nemaju nikakvih problema. Savjest im je čista kao i njihove krvave ruke, jer ubojice u trenutku egzekucije na svojim rukama ne vide krv nego vide svoje herojstvo i pobjedu. Oni se kroz svoje demonske igre, zapravo, igraju Boga. Lijepo je biti Bog i odlučivati o smrti...

Pošteno je tražiti ljubav. Čvrstu točku ljudskoga života koja daje neku čudnu nadu i prikazuje svijet ljepšim mjestom. Taj vječiti ideal zajedništva u negiranju ega, u simbiozi dvoje različitih. Samo iskrene budale vjeruju u ljubav. Samo mašta može od svijeta raditi bolje mjesto i iz odnosa sa različitima proizvesti ugodu. Vrag i ovdje vidi priliku za svoju kuhinju i on voli unostiti razdor u skladan neskad. Mi čemo i dalje plesati kako on svira, a na našoj je mašti da proizvede ljepotu za nas... Sada i ovdje!




maroon @ 15:33 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.